Slabost

Uzalud se pokušavam suzdržati. Koža se naježi i pogled se ozari. Ne mogu se sakriti, Ma koliko god se trudio. Ti to dobro znaš. Uvijek iskoristiš situaciju I okreneš je u svoju korist. Dobiješ sve od mene. Slab sam, Prokleto slab na tebe.


Starost

Smežurala se koža i naboralo čelo. Izgubila se ljepota u vremenu, Ostale su samo godine. Uvukla se prljavština pod nokte, Bespomoćno sada izgleda tijelo tvoje. Ostao je osmijeh na licu I zagrljeni nas dvoje. Bezbroj sjećanja i slika. Kraj je blizu, Ali tjeramo ga s vidika.


Sve moje riječi su uzalud. Nisu uspjele probuditi emociju u tebi. Nisu uspjele ispuniti smisao svog postojanja, Ali nisu one krive. Ja sam kriv, Loše sam ih posložio. Ni prvi ni zadnji put. Nemoj se ljutiti, Ja sam samo loš pjesnik. Zapravo nisam. Još uvijek nisam vrijedan tog imena.


Jedna

Večeras ćeš biti samo jedna u nizu I nemoj to shvatiti osobno. Iskoristi trenutak I ukradi me na vrhuncu ludila. Zapamtit ćeš noć, Ali molim te zaboravi na mene. Ja se sutra neću sjećati ni noći ni tebe. Tako sam odlučio.


Razlog

Aveti prošlosti gledaju me u oči I ne daju mi ni koraka naprijed, Uzalud se trudim. Sve moje trikove već poznaješ, Sva moja iskrenost nije dovoljna. Raste neizvjesnost u začaranom krugu strasti I svakim danom dobivam novi razlog Zbog kojeg nikad neću odustati od tebe.


Mir

Napokon sam. Osjećam se ugodno u tišini svojih misli. Ne želim nikog pored sebe I nisam sebičan, Niti malo. Velikodušan sam, Ne želim nikog iskoristiti Da bi se osjećao bolje. Nisam zaslužio, A i nemam potrebe za tim. Imam sve, Imam svoj mir.


Nikad nisi znala voljeti, Nitko to nije ni tražio od tebe. Kraljice hladnoće, Otopi led s kože I otvori vrata za ljude Što još uvijek vjeruju Da u tebi ima malo topline. Još nije kasno. Možda ne ostaneš potpuno sama, U svijetu u kojem postojiš samo ti.


Ukus

Svatko će pronaći smisao U onome što je njemu bitno. Ljepota je stvar ukusa, A izbor je na nama. Nema previše pameti Kada prorade emocije. Nisi ništa mudrija ako ih skrivaš, Možda misliš da tako izgledaš. Znam da nemaš dobar ukus i da sam ti važan, Samo ne mogu prepoznati smisao.


U prljavom svijetu požude, Na granici psihoze i ludila Izmjenjuju se vibracije sreće i tuge. Vječna je žal za prošlim vremenom I tek ponekad ukaže se plamen nade za bolje sutra. Nemogućnost otpora Budi demone sudbine I otvora put spasenja za ispaćene duše. Ekstazu energije i velebnih ideja Ugušit će tupilo i beznađe. Na isti…


Kad završi obdukcija naše veze, Shvatit ćeš da i nisam bio toliko loš. Uzalud. Ostalo je samo truplo, Komadi mesa bez duše. Beživotna tvorevina Koju će ispljunuti prvi gladni lešinar Postat će hrana za zemlju. Pretvorit će se u gnoj Iz kojeg će izrasti novi svijet. Ne brini, Tu neće biti mjesta za tebe.


Teturam mislima u polusnu. Teturam teškim koracima U maratonu života. Očaraj me pogledom, riječima, mimikom. Bilo s čim. Budi smisao mom besmislu. Postani razlog Zbog kojeg ću trčati do iznemoglosti. Ne daj mi da pokleknem u svoje sivilo I zadovoljim svoju bezvoljnost. Ne daj mi biti ja.


Moja

Večeras ćeš biti samo moja, Svaka tvoj riječ bit će moja. Ukrast ću ti udah s usana I disat ćeš na usta moja. Kad ostanem bez zraka Više nećeš biti moja, Ali nikad neću dopustiti Da kroz usta moja Izađe dio tebe.


Prevarit ću te večeras u svom stilu I zaboravit ćeš sve ružno o meni. Ukrast ću te na trenutak I pružit ću ti najbolju večer u životu. Bit ću to najbolji ja Od svih ja koje postoje. Taj ja neće te dočekati ujutro. Ostavit ću te samu U zagrljaju tvoje naivnosti.


Tuga

Budi mrak U ovoj mojoj patnji I ne daj mi da pronađem svjetlo. Zagrli me snažno Rukama tame I ne puštaj ni trena. Budi supatnik kad je najteže. Pomozi mi dok razum bježi Tamo gdje se tuga veže.


ISTINA Razbij odraz u ogledalu svoje duše, Ogoli se do kraja I speri prljavštinu s kože. Spoznaj samu sebe I pronađi mjesto U ovom besramnom svijetu laži. Postani istina za sve koji još uvijek vjeruju.


Život

Opet nemaš gdje. Sakrila si se u svoj strah Pa ga pokorila I zabila pobjedničku zastavu Na vrh svih svojih patnji. Nasmijala si se životu Jer konačno si smogla Hrabrosti upoznati ga. Podario ti je mene Da te vodim kroz njega I da nikad više ne posumnjaš Odustati od sebe I uništiti nas.


Ostajem nijem, Potpuno zbunjen Tvojim savršenstvom. Inače nemam puno riječi, Ali danas ostao sam bez iti jedne prave. Ne mogu izraziti osjećaje Za tebe, sebe, nas.


Čovjek

Opet padam si u očimaI dopuštam da se svi moji strahoviOstvare u svojim najgorim oblicima.Teško je biti grješnik,Još teže je biti svjestan svojih grijeha,A najteže je ne smoći snageOduprijeti se istim.Svjestan sam sebeI pokušavam se mijenjati,Ali sve ostaje samo na pokušajima.Metoda pokušaja i pogreškeSe ponavlja i ostaje dokazDa je ljudska glupost nemjerljiva. Ostaje mi utjeha…


Smisao

Na granici boli i užitka Tražim smisao u nama. Ne mogu ga pronaći u sebi. Osjećam da te gubim, A upravo ti si bila smisao. Ne znam da li osjećaš isto, Ili postajem samo jedan u nizu Od onih što su izgubili dodir sa stvarnosti I postali žrtve vlastite zablude.


Pojest će me zvijeri I ukrast će mi ovo malo slobode Što me zagrlila posljednji put Da mi razbije strah od preživljavanja I pokaže smisao življenja. Ostat će dio mene, Dovoljno vrijedan da se ostvari do kraja.


Život

Zdrobi me dlanovima I prospi poput praha U crnu zemlju. Možda iznikne novi život, Tamo gdje se jedan Već odavno izgubio. Ne treba puno sunca Niti puno vode, Samo malo hrabrosti Da se nove misli rode.


U smrad svojih grijeha Bezvoljno tratim vrijeme I puštam da nestaje polako Ovo malo ljudskosti Što ostalo je u meni. Više ne tražim odgovore Na nepoznata pitanja. Ne zanima me tko sam. Čujem ponekad Kako hihoću se iza leđa, Ali više me ne smeta, Više me to ne vrijeđa.


Tisuće iskrivljenih lica I samo tvoje s naznakama ljepote. Bezobrazno su napadni Krvoločni lešinari. Ne ostavljaju ništa iza sebe, Ni zlato ni prašinu. Nisu vrijedni spomena, Slova ni riječi. Glupost je neuništiva, Ali vrijeme sve liječi.


Nema me

Večeras slušam tišinu I smijem se u mraku. Nisam lud, Samo sam na putu Da to postanem. Nema zadnje cigarete Ni zadnjeg pića. Nema oproštaja. Nema ni mene, Već dugo vremena.


Sjeta

Vrijeme tiho teče I to je jedino dobro. Uvijek ima boljih i lošijih dana, Ali prođu i jedni i drugi. Tako je i s ljudima, Samo rijetki ostaju u sjećanju. Naše vrijeme je prošlo, Ostala je samo sjeta.