Sloboda

Peku me oči Dok nagriza ih znoj. Osjećam se sretno, Potpuno svoj. Prljave su moje ruke, Čiste su moje misli. Vrijeme brzo teče I daleko je od mene. Sloboda je u zraku, Osjećam kako me grli. Njene ruke na mom su vratu.


Opet sam mrzovoljan, Prešlo mi je u naviku. Ne volim ljude ujutro. Riječi mi zapinju I ponekad prijeđu preko usta, Šturo i preko volje. Danas je dan kad ne volim, Sutra možda bude bolje.


Zajedno

Sakrij svoju bol U mom zagrljaju. Nisam hrabar kad ostanem sam, Heroj sam kad si pored mene. Nemoj dijeliti nas. Ostat će sjene, Od ljudi koji skupa Mogu zaustaviti vrijeme.


Bol

I kad zaspem, Traje kratko i nije lijepo. Snovi su moji ružni, Proganja ih stvarnost. Nema mjesta gdje mogu pobjeći. Trudim se, Ali ne mogu zaboraviti. Vrijeme je prokleto I predugo traje. Moja bol teče i ne prestaje.


Igra

Ti si kao vjetar što se igra. Nije te briga za sva podla lica, Što podmeću ti nogu I prije nego zakoračiš. Ti si vječno dijete. Preskačeš prepreke Kao lokvu vode. Nije te briga Što se možeš uprljati, Potpuno si bezbrižna.   I ja se želim igrati. Rano sam ostario, Zaboravio sam se smijati.


Teške su riječi danas, Sporo mi padaju na papir. Teške su riječi danas, Ne izlaze mi s usana. Zapletene su moje misli. Htio bi ti nešto reći, Ali ne znam kako. Teške su riječi danas, Preteške za mene.


Kada stvarnost izgubi težinu, Snovi postaju realnost. Ulazim u svoju idilu. Usne su ti hladne kao led, Kosa ti je natopljena rosom, Na obraze skuplja ti se mraz. Ti si nešto poput zimskog jutra.   Kada snovi izgube težinu, Stvarnost postaje realnost. Vraćam se u zbilju. Sam, Potpuno sam.


Pogled

Promatram te pogledom luđaka, Želim vidjeti jesi li dovoljno hrabra. Ima nešto u tim tvojim očima. Nisu isprazne, Nisu skrivene iza šminke, Nisu kao ostale. Sirove su i strastvene. Prihvaćaš igru I namiguješ mi. Prehrabra si.


Inat

Sretan sam, Napokon. Sam, Ali ispunjen i zadovoljan. Ne trebam nikog I želim da trenutak postane vječnost. Pokušavam odgoditi kraj. Donosi početak Neke nove boli I svega onog od čega bježim. Strah me je I priznat ću sebi, Ali nikad drugima.


Ta tvoja prokleta srebrna krv Sada teče i mojim venama. Nije krv voda I nije moguće Da mi ne budeš draga. Dao bi sve za transfuziju. I tada bi te volio, Ali ne zato što bi morao Ili zato što bi to želio. Dogodi se to. Upoznaš nekog sličnom sebi, Kad i ne želiš, kad…


Nisi ti bitna ličnost, U mom životu uopće. Ponekad te pustim da se osjećaš važno. Volim kad misliš da si bitna, Samo zato jer si uvijek sebi najbitnija. Nikad ne pokazuješ suosjećanje. Ti si živi mrtvac, Obučen u kostim prelijepe žene. Nemaš ti duše, Ne toliko da vidiš ikog oko sebe.


Produkt

Trome su moje misli, Uklapaju se ovaj tmuran dan. Vrijeme brzo korača I drži me u zubima. Raste nervoza u meni.   Ružne su moje riječi, Znam da te vrijeđaju. Nisu namjerne, Samo su brzoplete. Iako nema opravdanja, Želim da znaš, Samo su produkt moga stanja.


Treba ti promjena. Možda i ne, Ali uvjerila si sebe da je tako. Novi korak, novi početak. Želiš zaboraviti na prošlost I dokazati sebi koliko si jaka I kako te ništa ne može poljuljati. Još više želiš dokazati drugima Da im priča ne drži vodu. Proradio je inat u tebi I vratio te u život….


Danas ti je sve grozno, Ja ti već odavno nisam dobar. Ne bi ni ja bio tu, Ali nije da imam gdje I nije da imam s kim. Nemaš ni ti. Slušam tvoje prigovore, Odgovaram ti svojima. Slavim dane u kojima upišem malu pobjedu, U našoj trajno velikoj borbi. Nema ih puno, Ali pamtim svaki….


Papuče

Ne razmišljam, Samo kljucam glavom potvrdne odgovore. Možeš reći što želiš, Večeras si u pravu u svemu. Teška mi je glava i polusklopljene oči. Iskorištavaš trenutak moje slabosti, Za sve svoje male radosti. Jedva čekam utonuti u san. Sutra sam u papučama cijeli dan, Na raspolaganju sam ti puno radno vrijeme.


Loš mi je horoskop, Ali danas me nije briga Što pričaju o meni. Vidim da si i ti u svome svijetu. Prevarit ću ljude I tebe isto, Sebe sam prevario odavno. Nije da sam dobio stav, Samo mi je već dosta Što ga ne mogu pronaći. Umoran sam od sebe I najviše me umori vrijeme….


Imam tisuće riječi I poklanjam ti ih u pismima, Ali nemam riječi Kad si mi pred očima. Prepadnem se Kad tražiš zagrljaj I pobjegnem Dok mi pružaš ruke. Zagrlit ćeš zrak I shvatit ćeš Da nisam dobar Kao što si mislila. Ponovno ću te prevariti. Riječima, naravno. Tu sam majstor. Ponovno ćeš poželjeti biti pored…


Osmijeh

Još jedan dan za zaborav, Pustila si ga da prođe. Opet si bila glupa, nesposobna i ružna. Tako si rekla, Drugi ti to ne govore. Očito inače nisi takva, Samo kad igraš jedan na jedan potiv sebe. Uvijek izgubiš iako se trudiš. Izgubila je i ta druga ti. Neka čudna igra, Ne razumije svatko pravila….


Našla si se uvrijeđena. Proći će to s vremenom. Bio sam i ja uvrijeđen puno puta, Ali nekim čudom nikad ne bi primjetila. Možda zato što nisi željela Ili te nije ni zanimalo. Bilo nas je dvoje Ako nisi znala. Mislim da sad znaš.


Potpuni sam stranac U svome mjestu. Potpuno sam nepoznat Samom sebi. Kad se malo bolje upoznam, Možda i spoznam Što zapravo želim. Dotad ću lutati I vječno se pitati, Tko sam zapravo ja?


Uloga

Zakopala si golemi ego, Sprovod je bio kao u bajci. Takvi inače ne postoje, Ali eto, S tobom i to je moguće. Otišao je dio tebe. Otišao sam i ja, Ali na malo drugačiji način. Uloga je briljantno odigrana I nije bitno Što nisi glavna glumica. Sat je pomaknut na naše vrijeme. Oboje znamo koliko…


Ostali su tragovi u zemlji, Ne vidi ih nitko osim mene. Odmaknuo sam se od ljudi, Danas ih posebno ne volim. Nitko me neće pronaći Na ovoj pustopoljini, Koju je vrijeme zarobilo I ne ispušta iz ruku. Sretan sam što i mene drži. Daleko sam od onih Što se guraju i vuku.


Jugo

Kiša lupa na vrata I daje ton ovoj otužnoj atmosferi. Vani je jugo I nešto gnjilo je u zraku. Svi su pomalo ludi danas, A ja ništa više nego inače. Grijem se pokraj peći Dok lutaju mi misli. Igraju se skrivača sa zdravim razumom.


Dolazak

Doći ću ti večeras, Ali ne u snovima. Neću ti biti ispred vrata, Nigdje blizu tebi. Doći ću ti u mislima I neću ti dopustiti da zaspeš. Dočekat ćemo jutro zajedno. Bit ćeš umorna i nervozna, Ali ne zato Što cijelu noć nisi spavala, Već zato Što nisam bio pored tebe.


Vani se vijuga vjetar. Traže se i moje misli U tom strujanju zraka, Obasutom kapljama kiše. Traže se one već dugo, Nije to samo danas. Rano je jutro I dan je tek zakoračio u život. Kasno večeras opet biti ću sam I grliti noć do zore. I tada imati ću pitanja, Ali ne i odgovore.