Užasno sam ljut. Progutao sam ponos, Po tko zna koji put. Nikad manji nisam si u očima.   Tako prokleto sam ljut. Moja slabost Uvijek će biti Najveća vrlina za druge. Nikada neću Uspjeti pobijediti samog sebe.


Kiša

Kiša je isprala sve tragove. Ostala je samo bol, Prekrivena velom tuge. Ostale su neprospavane noći. Teške, duge. Vrijeme koje tek treba proći.


Potraga

Jasno mi je, pogriješio sam. Jasno mi je, bit ću kažnjen. Nedovoljno, Ali nadoknadit ću to svojom grižnjom savjesti.   Ponovit ću grešku, Slagat ću sam sebe da ću se popraviti. Nikad, baš nikad, neću naučiti. Nikad, baš nikad, neću se promijeniti.   Ne gledaj na mene Kao na nekog kome bi se trebala obratiti,…


Dvije crne duše, Obe poražene u sukobu. Svijeće se ne žele odreći sjaja. Posljednji bastion pasti će u nepoznate ruke. Strah, I odlazak u prošlost. Zauvijek.


Odlazim daleko od sebe I otvaram prostor samo za tebe. Ostavljam te samu, Potpuno samu, U vlastitom svijetu laži. Ljubav nije jednosmjerna ulica. Osmijeh je potreban na oba lica Da bi bila potpuna.


Tonem sve dublje, Dublje od dna. Ja sam veličanstveni grješnik, Znojnih čela i prljavih ruku. Ja sam potpuno sam, Na vlastitome vrhu.  


Noć

Noć odaje tajne Mirna i utihla Lebdi mi iznad glave Mjesec Putokaz u tami Izgubljen je poput mene Milijun pitanja u mojoj glavi Kruže mliječnom stazom Razasuta poput zvijezda Titraju prema snu Iščekivanje i znatiželja Tragovi svjetlosti Zadržavaju ih na dnu


Put

Ostaju mi tuga i ljutnja. Prvenstveno na samog sebe, Na tebe, Na ostatak svijeta.   Jedino mogu krenuti Na već dobro poznatu cestu, Što vodi me do ruba, Sve zbog dosljednosti svojim načelima. Tvrdoglavim i glupim. Sruše se s prvim naletom vjetra I vrate film na početak.   Kreće put… Tako dug, tako težak.  …


On je budala čvrste ruke, Prečvrste za tvoj obraz. On je budala, Bez sluha za tvoju bol.   Krojač tuđe sreće Vješto manipulira tvojom sudbinom. I kad spoznaš istinu, On je brzo pretvori u laž.   Ponekad sanjaš, Ali snovi brzo nestaju. Stvarnost ih uništi I prije nego što se razviju.   Nemoj plakati, Ne…


Ponos

Ne traži sreću U labirintu zamagljenih iluzija Neće te napustiti savjest Dok iznemoglo koračaš Pred sudom vlastite osobnosti Možda te ponos prepadne U još jednoj neprospavanoj noći Dok pokušavaš pobjeći od stvarnosti


Ludilo

Moja odjeća odbija svaki pogled, Dok koža upija smrad u potpunosti. Moje meso je pokvareno, A kosti zahrđale. Moja krv je zatrovana, Moja duša zaudara, Moje ludilo je na vrhuncu.


Utjehe nema da me zagrli I nikog nema da mi oprosti Večeras ću svoju tugu Ispiti do kraja I počastiti ću sve nakaze Što dolaze mi u san Duh slobode Voditi će me cestom spasa