. Život sav iz jednog izvora izvire ispunja sve što prostor obuhvaća on vječan nije, na kraju ponire, otkuda proiziđe tamo se vraća.   Pojavljuje se u bezbroj oblika: lijepih, umilnih, ali i strašnih. Plod su podloge i drugih prilika: ima ih užasnih, ali i dražesnih.   Priroda il’ Bog im zadatak dade da vrstu…


. Putniče, moru vični,                                             Na njemu su Bili Boki uz Proizd ne proizdi!                                           vala…


. Otok si prekrasni,                     U sjeni Ošjaka štitniče Luke,                            uz drago odmarat tilo, šumom bora obrasli,                 uz pismu cvrčaka, miran i bez buke.                      dok valovi cvatu bilo,   Puteljak te ukrug obilazi,          ni oko, ni uho, drugim na vrh se penje,             ni tilo, ni duša, Otokom ljubavi nazvan si          ni…


„Bog je mrtav“, filozof reče! Ne može biti, pa Bog je vječan, život on stvori, koji od tad’ teče, Svatko tko diše po njemu je sazdan.   „Bog čovjeka stvori sličnim samom sebi“? Ni to bit ne može,Bog je beskonačan i ne može bit sličan onom tko lik dobi, koji ga čini da je konačan….


Što je radost, ako se pitamo, odgovor na to teško dati nije; ona je zanos koji osjećamo dok nam srce igra, a grudi se šire.   Radosni smo kad miriše cvijeće, kad blag vjetrić lice nam miluje, kad prirodu probudi proljeće i kad suhu zemlju kiša nam zalije.   Radosni smo kada dragog prijatelja, iznenada…


ZIMA

                                  Zubata zima sišla s planina,                   s vihorom brzim prostranstvom se širi,                   zavlači se svuda, sav svijet joj je bina,                   sve uspori i umrtvi kuda god zaviri.                     U biljkama sokovi više ne kolaju,                   insekti se skrili u skrovište svoje                  …


Jedna je samo sestra Danica koga dodirne njena rukica, bolestan zdrav postaje, star se pomlađuje.   Njen smiješak na licu vjeru vraća da život bol i tuga nije, zapravo on je prava sreća za onoga tko se zna da smije.


Jesen stiže poslije ljetne žege sa obiljem plodova prirode. Šarenilo boja okitilo  brijege, zažuborile tekućice vode.   Na stablima lišće žuti il’ crveni, dani se krate, noći produljuju, cvijeće jedno cvjeta, a drugo uveni, ptice se kupe, u jata združuju,   neke se sele put toploga juga, druge traže smještaj, zimnicu spremaju, ne plaše se…


Na otoku lijepom              Vala je dugačka sa strane zapada,                s petnaest manjih vala, u zaljevu velom,                 su četri otoka gdje mir vječno vlada;       strmih obala il’ žala.   gradić se smjestio,             O Luko divna! Vela Luka rajska.               Tko te želio ne bi? Hum ga natkrilio,               O čežnjo davna, na moru ko iz bajka            hitam ponovo…


LJETO

Trešanja krošnje zelene i crvene boje ponosno pokazuju plodove svoje. Ose, ptice i ljudi žude njihov nektar, kojeg im ljeto donese na dar.   Zrelo se žito talasa ko more, pognuti klasi šumeći nam zbore: nek zimnicu sprema svatko sada, ne smije biti nevolje ni glada.   Na žarkom suncu u krošnji česvine cvrčak cvrči,…


Svako jutro kad ustanem, prve zrake kad ugledam, pred sliku tvoju, draga, stanem i pred njom se ispovijedam.   Prvo pitam dušu svoju: jel’ zahvalnost moja bila, za ljubav i brigu tvoju, kojom si me zadužila?   Grub i drzak nisam bio, skladan život smo imali, dio truda sam snosio, jedno drugo poštivali.   S…


Urnebes laži, psovki i uvreda diže se odjednom između dvije strane, jedna drugu mrskim okom gleda i proriče joj teške, crne dane.   A obje one budnim okom paze da narod ne sazna što protivnik zbori, izmišljenom zbiljom povod pronalaze da se grubom silom „krivce“ upokori.   Kada se narod lažima nakljuka, zamagljena svijest kad…


Četiri brda sa četiri strane vijenac su splela oko mirnog sela. Udolina kraška, dah mi zastane; opčinja me njena ljepota zrela.   Između brda posred udoline brdašce malo imenom Glavica. Groblje je na njem’ od davnine, a u njem’ svetog Jure crkvica.   Kad želim vidjet plavetnilo mora na Visočicu popnem se ja, s Pečuna…


Val za valom površinu njišu, vrške vala bijele pjene rese, ko čete vojske u bijesnom jurišu tuku o hridi, obala se trese.   Obala se trese, a dubine ječe, ko bolni uzdah ojađene duše, hladan vjetar s planina fijuče iznad vala igra se i pleše.   O prirodo moćna! O more divno! Čemu tužna jeka…


LENKA

Kako je divno živjeti bilo gotovo vijeka pola, od našeg susreta prvog, do dana tuge i bola. Susreli smo se čistom igrom slučaja, drugih je mogućnosti bilo bez konca i kraja. Bez interesa nekog i bilo kakvih  snova; pristigla tek još jedna kolegica nova. Uobičajeno pružih ti  ruku i svoje rekoh ime, ne znajuć’ da…


Bože moj, koji si izvor i ušće života,jedino u Tebe vjerujem, samo se Tebi molitvama obraćam, jedino u Tebe se ufam te nastojim biti što sličniji Tebi. Pravedni Bože, koji si svim živim bićima odredio način ponašanja, a ljude obdario moralnom sviješću i moralnim zakonima,obraćam Ti se sa zahvalama i molbama. Hvala Ti što si…


Cvrkut lasta ariju ispunja, procvjetale jabuka i dunja pčele zuje i nektar skupljaju, na livadi zečevi igraju.   Visoko na grani slavuj bigliše, za dragom svojom usamljen uzdiše. Veseli vrapci na krov dolijeću, poskakujuć’ po njem živžiću.   Sunce se penje, dane produljuje zemlju grije, život pobuđuje: trava raste, a lista drveće, sve miriše, procvalo…


Prošetat pođoh poslije dužeg rada da udahnem punih pluća zrak, za tijelo i dušu to je nagrada koja će umoru izbrisat’ svaki trag.   Oprezno koračam, bezbrižan nisam, vozila, koja bezumno jure, gledam, jer vrijeme je ludo i dobro znam, iznenadit se olako ne dam.   U naše doba nasta nov i čudan šport, bez…


NADA

U hladu lipe sjedim, o životu razmišljam, zamagljenih očiju prošlost prizivam; sve lijepo i ružno hoću prebrati, o smislu života sud svoj iskazati.   Lijepo je bilo dijete bit voljeno, u miru i roditeljskom skladu gojeno, s vršnjacima svojim igre igrati, s uspjehom školu završavati. Al’ mučno je bilo odrastanje čekati i po tuđim željama…


Prijatelja pravog rijetko se susreće, sretan je onaj tko i jednog ima; oslonac on je kad jave se teškoće, a sudrug dragi u našim radostima.   Kojeg je spola – to važno nije, iz strasti i želja on se ne rađa ni sa simpatijom brkat se ne smije, mnogo je finija njegova građa.   Prijateljstvo…


Ispod Medvjednice brežuljak mali, nosi prekrasno ime; nekada Mirni gaj su ga zvali, on se ima podičiti čime. Na njemu su ptice pjevice u spokoju gnijezda vile, a marljive sitne pčelice s mirisnog cvijeća nektar pile. Pastiri su na njem’ stada napasali, maštajući, nad sobom oblake gledali. Da bi duši oduška dali na fruli bi…


Ispred vrata crkve na podu hladnom, pod sobom na komadu kartona, čovjek sjedi na sjedalu bijednom, dok vjernike pozivlju iznad njega zvona.   Plehnata škrabica je ispred njega, do nje batrljak izgubljene noge; podrhtava, hladno je, bit će snijega, na licu mu pečat sudbine uboge.   „Na siromaha, mene, pogledajte, Bog će vam zato bogato…


Danas mi dušu pritišće tuga, s naporom jedva udišem zrak, samoću žudim i vremena druga jer sve što vidim prekrio je mrak.   Istrošeno tijelo gorke suze lije, ojađena duša priča uzdasima. Što sam htio nigdje vidjet nije zamjeni se krepost porocima.   Svi moji snovi isprazni su bili, rađaju samo utvare i spodobe; sve…


Pored zgrade škole moje prolazim, u razredu nas bi dvadeset tri, nikog živa u njoj ne vidim otvorena vrata, prozori razbiti U razreda osam, sto osamdeset pet. Kuda to mnoštvo djece nestade, što sve ih privlači u bijeli svijet da djedovinu svoju napuste? Nekada je vladao plodonosan sklad više sela svoj su centar podizala tako…