Povrijedi me i proći će. Voli me, proći će. Ne postoji. Pamtim trenutak, kako bi ga se sjetio, pa bi shvatio da ga više nema. Ne postoji. Dimenzije, civilizacije, plemena, nacije, očevi i majke, istine i bajke, graditelji, vojnici, vrijeme smrznuto na slici, u pjesmi, u prozi, šamani, psiholozi, filozofi, mistici, emocije, misao, sudbina i…


I kad nestaneš pod noćnim nebom tuge više neće biti Zauvijek zatvori oči ne moraš se više kriti Puste nade i sve tajne progutala, sad je tama Praznina te zove k sebi, ostala si sasvim sama


Slijediš me a ne znaš kuda sam krenuo slušaš s pomnjom pa kad bih te spomenuo žurno bi me šapat iz sna prenuo Tad bi hitro teške lance na me vratila veo sumnje zavila kako sreća ne bi shvatila koliko ti se nekad davno inatila I dok si sa mnom zadnji trak svjetla gledala uporno…