Kad dodju hladne jesenje kiše,kad lišće opadne s grana.Kad ulice postanu skliske i mokre,i tad voljet ću te.Kad dani postanu sivi,i sunce se odmakne od zemlje,i tad voljet ću te.I kad duša krene,na svoj dalek put.Otići će mirna i spokojna.Jer imala je koga da voli,i bila je voljena.


U visokom šiblju gdje puta nema.Tu sam susrela tebe,tebe malo lane.Sa strahom me gledaš,očima sjetnim.I ti si se izgubio.Ti plaho malo stvorenje,neću ti ništa.Hajde mo dalje. …Tumarali smo kroz šiblje,visoko i opasno….Stali smo da se odmorimo….Od jednom se ćuje lom suhog granja,i glasovi zli.Bili su to ljudi,bili su to lovci….kasno je već bilo,bili su tu.Č uo…


Sagradit ću svoj mali svijet,gdje nezna niko za zlo. Gdje bude cvijetalo cvijeće bijelo,žuto,ljubićasto.Gdje sunce nikada ne zalazi,gdje tami nema mjesta.Gdje se vole,poštuju…To će biti moj mali svijet