Kad sam ti zadnji put rekla “hvala”, to je još uvijek bilo čisto spontano; vratio si domovinu, ona opet mi je tebe dala, kao prijatelja, brata, i ne kao nešto strano. A sada kad vrijeme ide i kada se tiho prisjećamo onih užasa i one silne snage s nama, “ne ponovilo se” kada sebi obećamo,…


Manjak misli što se posreduju veći mi je nego manjak riječi sočne, stiha puna kakvim duše poklekuju, kakvi diraju u točke sljepoočne. Već po ne znam koji puta stakla brišem, palim taj smotuljak, a gori mi raspršeno, naravno da uslijed napora još malo kišem i, na koncu, želim reći nešto zamršeno. Pjesnički je poriv raznovrstan,…


Pronašla sam želju, želju jednu, želju višu od planina i visina, da premostim ovu provaliju bijednu što me uvijek vuče kao kraljica nizina. Kako lako propasti je u stare okvire, u okvire što ih čini pohlepa i blud; napiti se grijeha iz baruština što vire iz tih svih dolina koje su po svud. Kako lako…


Pripravljam lampaše za velike noći da mi svijetle na nebeskom putu i da njinim svjetlom svatko mogne proći prema meni, prema mome srcu krutu da me svu omekša, moje riječi grube kojima se probijam kroz trnje i kroz šaš kako pronašla bih duše koje se ne gube i kako bih mogla dati što je život…


Škrti smo, ljudi, kao i ovo more, kao i ova zemlja što nebu sliči; pohlepni, sebični ili još gore, kao kukavičluk što se bogatstvom diči, a ne svime u ime čega se straši i pljačka. Za slobodu, u ime humana napretka, protiv gladi i za djetinjstva nejačka, ili barem za dva, tri medijska retka. Kriminalac…


Kako bi to stvarno bilo kada ne bih imala ni rod, niti majčino sveto krilo, niti nesiguran hod; kada ne bih nosila u sebi rodnu grudu i životni stil dok mi suza spala ne bi, dok mi ne bi spao til? Kakva bih ja bila poetesa kada ne bih ljubav uličnu isprobala i kad ne…


Beskućništvo naše moderno je ovih dana u mom gradu koji se obojio u sveč jer se čeka Mlado Sunce otvorena stana koje siđe s neba kao Božja Riječ. Razodjenulo se društvo i prirodu pravu, ogoljela glad i neimaština u gradovima; nema se gdje počinuti, nasloniti glavu, usponi se događaju u najžešćim padovima. Isusa se slavi…


Sanjala sam da ću se izgubiti u lišću, da me neće ništa buditi i smesti, da ću stati gdje i sjene Boga išću, da ću kao vjetar strasni na prijestolje sjesti, na taj tron od mahovine i od bršlja zlatna što se zarumenio podno neba boje olova. Oko mene cigla, granje i fauna blatna, a…


Od kada je tako da su kiše slijepe i da ne zna kaplja gdje će pasti kad se za nju molitve zalijepe, kada srce želi sa njom srasti; od kada su studeni nam okovale ove duše što se kao lava tope! Jedna drugu čežnjom omotale, a nedužni vapaj k nebu se prope. Sakrivene suze čisti…


Tuga vojnika u spašavanju duša provalija je prevelika, strma gdje stijena rijeku ne sluša, gdje puca grana svakoga grma čije trnje nepovratno grebe plemenitošću protkanu kožu lica, gdje dom zaboravlja i tebe, i sebe, gdje nema puta, ni stranputica. Kako ćeš, dijete, spasiti svijet kad nitko ne zna tu molitvu spasa i mora se povazdan…


Ispod gustih trepavica sjaj. Ovaj brzi ritam zamara, a stravičan je, buran doticaj mira dubokih njedara. Kada bi se moralo poći u nove bitke, poredati stroj oblačnih dana, zvjezdanih noći? Dodir jagodica za novi boj na sljepoočicama tvrđave koja samo željela bi pasti. Ne da se, ne da okusiti strave skoroga rastanka ovakve časti. Okrajci…


Ako umirem, ako upravo sada umirem, zgrni te svoje raskriljene ruke. Ako već odavno plodove Tvoje ubirem, iznenadi me gostoljubivošću svoje Muke jer već kao velika rana dugo putujem, a sve dalje hode stope moje od sigurne staze; Tebe slušam, a pogrde same čujem sa svih strana moje pustinjske oaze pa čak mi i savjest…


Za to malo vremena što ga ostavljaš za mene, što ga ponekad i guraš u prvi plan, preplavljuju mi srce snažne uspomene, već u ranim noćima započinje mi dan. I taj dan je tako kratak, kao da ne marim za sve stare pokušaje da te pjesmom pratim, da kraj tebe u tim vrtlozima brzo ne…


Okna moja mute se od kiše koja lijeva brazdama od stakla, u daljini vidim mjesec što se njiše i treperi kao da mu staza se pomakla jer se budim kada ide se na počinak, kad mi zore sviću na početku noći. Očekivala sam sunce kao duše znak, namjeravala sam u pobjede poći. Neobično djeluje na…


Dopusti mi opjevati tugu, žal, dopusti mi dobro pjevati u nesreći, čak i ako prekrije me kal, čak i kad ne želim tu kaljužu prijeći. Dopusti mi talente i dare ostvarivati u bilo kojim uvjetima jer je poriv moj iscrtati šare ovog nemirnog života u vjetrima, ja ne želim sanjati, makar sanjam; ja ne želim…


Samotne su moje priče, dosadne su kao nemir u nervozi od koje se zapravo i stvaraju. Da se barem nekim izričajem diče sve te riječi u obimnoj dozi koje me proganjaju, razaraju. Da bar imam neki slijed, neku plodnu notu i sa svrhom. Ne. Sutoni i sjene, jutra, noći samo neznatan su trag, i blijed,…


Sada slobodna je duša ptice, duša umorna i grešna dok se nad njom lome letjelice kao eskadrila sasvim neuspješna u svim svojim pohodima. Slobodna je i sve više sveta, što je bliže ropskim obodima gdje se probija iz svijeta kao da će brzo izići iz zvučnog zida, kao da će svjetlo polomiti, stići tamo gdje…


Često čujem da je mrtvima svejedno, da ne mare ni za osvetu, ni za određenu kotu u kojoj mi mislimo da smo s njima jedno kada pjevamo im, sviramo tu posljednju notu. Oni možda znaju, vide dalje nego mi, nama potrebno je ispraćati svoje boli, smetnje; nama potrebno je sveđ za njima žeđati, u savjesti…


Pročitajte moju pjesmu iznad mramora, iznad groba i kamena crna, sred tišine zlatne bez žamora, na toj zemlji bez i jednog trna. Ne puštajte nikakve golubice mira jer ja krećem u velike bitke, ja sad idem gdje ni anđeo ne svira, gdje se ne pjevaju pjesme pitke. Ne dirajte moje vrapce i lastavice, s njima…


Sad bi bilo besmisleno ostati u bluesu, možda zadnji stih mi nije onaj pravi, možda zadnje riječi ne traže ni suzu, niti traže da se pjesnik njome slavi. Svaki put kad umrem, još više se rodim; samo da mi nije onaj blijedi sjaj koji ostaje na svijetu što ga stihom vodim kada jednom stigne i…


U ovom blatnom šašu od slavnih nesreća, borbe i uspjeha nalazim onu kob, svu našu, u svjetlosti svijeća, u nedostatku svih utjeha. I onaj slavni slavan je po preporuci, po korupciji, na silu; i ovaj siromah davni, i ovi na sažaljenju puci nose grijehe u svome krilu. Svi žele gospodariti, oni zbog slave i zlata,…


Ima lažnih mrtvaca bez volje, oni kojim’ ni do čega stalo nije, a kad gledaš sve to malo bolje, iza svega samo pohlepa se krije. Ima lažnih pogleda i tuga u ciganskim očima skitnica što su ljepše nego duga i cvijeće su nebeskih žitnica. Ima lažnih bogatuna, al’ i siromaha, ne znaš kome ne bi…


Na oknima prolaza u još bolju sreću susrećem riječi “hoću”, “oprosti”. Da mi je znati gdje se sve susreću! A kako se zapravo sreća premosti? Prekidam tijek misli i monologa, raskidam ugovore koji ne vrijede, ali su bili na snazi života moga. Nikakvi novi sada ne slijede. Nemam vremena, žurim, žurim u slavno ispunjenje; riskiram,…


Sanjat ću te, ali te tražiti neću, dozivati tvoje ime iz ponora ova, bez neke želje da okusim sreću il’ da se budim iz svojih snova. Sanjat ću te i ostati bezvoljna, sa svime se lako pomiriti da ne bi mi zora postala bolna koju će burna noć raspiriti jer bure su svemira tako neosjetne,…


Obala je bila meka, tako lagana za pristajanje, kao kraj svih rijeka, kao okašnjelo prisvajanje, a ja tražila sam luku za moj brod da odmaram malo nakon svega, da umirim težak hod, da se sakrijem od bilo čega što bi opet moglo mene razbacati, ali, jao tada, evo nevolja od prije, još od kad sam…