“Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.(Iv 10,9)” Zovem te i zvat ću uvijek tvoje ruke, dozivati u srce svoje one milosrdne oči čiji blag se pogled spušta iz visina, sve do mojih sakrivenih misli radi Muke koju promatram u želji da se ona…


U ratu i ratovima ne piše se mirno, ne stvara se poezija loša, izmišljena koja kao da i nije niti stvarna, niti aktualna. Pjesnik tada mora znati umilno i silno reći da je domovina iscrpljena, ispijena i pjevati pjesmu što je sanjalačka, a realna. Onaj koji nije navikao u svom pjevu otvorenih očiju i ušiju…


Snove svoje prodala sam davno, nikada ih nisam željela sačuvati već mi bilo važno drugo, a snivanje ravno, snovima se ne može računati. Želje svoje dala sam za sitniš neki, što je Nebo meni pružilo, to sam uzimala. Oduvijek sam govorila samo jeki, pravednosti nikad nisam otimala. Energija nepravde rovala je srce moje, ja sam…


Zarumenilo se nebo krajem dana, vele smak je po tko zna koji put; sve je u okviru i sve izvan plana, na zemlju je opet sjeo pomor ljut, pomor zdrave pameti i svijesti. Više nije važan nauk prirode, zli se dusi opet žele sresti, da bi uništili, mnogi ljudi njima gode u svojoj naivnosti i…


I nema na tom polju bolje ravni sve od one koja do nebesa stiže gdje su puk i vođe ravnopravni, gdje se kleca, klanja, puzi, gmiže da bi dostiglo se opravdanje svih tih strogih savjesti koje sebi sude; duše dođu, traže poravnanje nevolja i grijeha svojih što ih kude, ali u tom stavu samo jedna…


Nemam vremena upitati odakle na ovom svijetu patnja, samo neka prestane se uplitati u moj život vražja pratnja, samo nek’ je prestalo mi ono od čega sam podivljati htjela. Srce nije umirati sklono, samo nek je svanula mi zora bijela. Da Ti vidim milosrđe, moj mili Spasu, da Ti dobrobiti sve okusim, da se divim…


Kako mora biti teško duši koja vječnoga života nema trag, koja svaki polet brzo sruši, koja ne zna kako Stvoritelj joj blag namijenio je carstva nepregledna. Kad bi samo zamoliti znala, vidjela bi lica sveta i prečedna, ćutila bi koga radosno je zazvala, Onoga u kojemu je vječni nastanak, vječna volja vratiti se domu starom…


Nisi ti meni ljubav prva što snove traži, ideale gleda, što se sa svime hrva; kada je potrebno, utjehu ne da. Nisi ti meni pjesma i zanos, mekano paperje života medna, pogleda značajnih veliki nanos, zora vrijedna i večer čedna. Ti si mi križ na vjetru jakom, ti si mi stres i potres, smetnja u…


Proljećima žrtvu ja sam blagovala, jesenima ubirala plod od kojeg ni jesen nije žalovala, ona, bogata, je postala moj rod. Sunce me je ljetima ispijalo, zadnji atom snage iz koje bi isklijalo izobilje kiše drage. Ledi, mrazi, snjegovi svi, hladne noći do kostiju, pod kojima mlado sjeme zri, doniješe mi ukusnu i svježu Hostiju. Takva…


Da ću umrijeti od tuge, nikad ne bih rekla; kao pseto pored javnog plota. I ne zato što bih marila za druge, i ne zato što bih možda i poklekla, ne. Samo željela sam reći smisao života, pokazati doslovno kažiprstom, uprijeti u glavnu točku svega. Normalno je da su me odbacili, to sam osjetila već…


Gospo, ti si moj rođendan, svet i tako djevičanski. Ti si moj najdraži dan, ti si mi pir sužanjski, ti si mog oslobođenja cvat kao ruža crvena i bijela, kao nasmiješeni lat, kao svijeća moga tijela. U tebi se sastajem kao mora noćni šum od kojega zastajem da bih pročistila um. Ti si za me…


Proljeća su prošla, ljeta žarka, jeseni se nadam, plodnoj kao maslinici kada ih težaci stanu prostirati pa se podno sunca jarka kotrljaju masline i široki vidici što ponekad znaju dušu razdirati. Završna melodija života sliči tepanju mladih ljudi koji traže svoje pute, sliči trudovima koji guraju u nepoznato. Veliko je uzbuđenje u staračkom jecanju kojim…


Dozivam te, Dušo duše moje, kao što bi umor dozivao uskrsnulost onih dana kada i slavuji poje, onih sutona u kojima se sjaji usnulost svih svjetovnih događanja i događaja i svih blještećih i slavnih muža, traženih žena, djece papirnatoga zmaja, blijedih staraca u vrtovima ruža. Jer svi oni, kao u nekome kompletu, proizvode strašne zvuke…