i što želimo sada sada kada se sve raspada i kada za nas više ne postoji nada sada kada si otišao korak predaleko i lažima obezvrijedio sve što si ikada učinio sve što si ikada rek’o . još jedan šamar realnosti još jedan pokušaj da me se razuvjeri da ljubav može, hoće i treba sve…


Bježi ptico svijetu svome, bježi ptico kad te lome, ne dopusti ljubav tvoju u trofeje da pretvore. Jer ljubav je tvoja ratnička boja samo za najhrabrije. Bježi ptico svijetu svome, bježi ptico kad te lome. U visine svoje leti ikrila umorna prepustivjetru beskraja, beskraju vremena , tami u tajni svemira… Vrati se ptico svijetu svome,…


tamo

Ne mogu te izreči nedostojni nerazumni skupovi slova, slogova i riječi . Uobličiti te mogu samo ako te izobličim. A to ne želim, to ne mogu, to ne umijem. Van prostora van vremena riječi ponovo postaju misao . I tamo tragam za tobom. U tišini. Tamo je istina. Tamo je ljubav.


ako

Sačuvati ću za tebe osmijeh, zagrljaj i meko krilo u koje možeš utonuti možda sebe odmoriš, a mene zacijeliš iza spuštenih kapaka izmoždene zjene rađaju paralelne svemire u kojima bez sutra i bez jučer sve izgleda moguće – al nažalost ništa nije na usnama još nije do kraja ugasnuo ljubavni plamićak ako te obaspem zamišljenim…


neke veličine na vrijednosti nikada ne gube i nikad ih ne mogu zamjeniti neke veličine druge… genetski usađen u mnoge generacije, ti si mi najdraže majčino nasljeđe….


Ja te volim u 7 navečer. U 7 p.m. Upravo sada ljubav k tebi kreće. U mislima, u stihovima. Samo ovdje zapisanima. Ja dajem i dajem. U visinu te šaljem. I usput snijem, i pitam se jel smijem ponovo voljeti? Postoji li još netko kome neću moći odoljeti… Baš kao što u 7 p.m ne…


može li se izbjeći neizbježnoako se naslonimna tebe nježnomoja težnjomoja čežnjoako te sa leđa zagrlimi namjestim glavuizmeđu tvojihlopaticanježno poput leptirovih krilapoput ružinih laticai dok terukama požudnim obgrljujemštujem te poputsvih božanstsva kojih se mogu sjetiti u ovome trenuvrijedan si svegazavrti me naguisped sebe pa me čvrsto privuciobljubi mi vrati odostraga doksmo sljubljeniu mene se uvucido kraja…


ma daj upleti me u taj svoj stihnije sada vrijeme da budeš tihznam da nisam ništa bolja od njihal ispjevaj mi pjesmu najljepšu od svih moje boje blijedeispiru ih kiše besmisljamoje oči više ne videzaslijepila ih je zabluda daj ne izazivaj mene testiraj me ine stavljaj me na čekanjejer meni dobro ide zanijekanje ni ne…


oprosti al ja trebam taj svijet samo naši taj divlji duša let iznad ovog skučenog podneblja ako nismo iznad svegaonda tonemo duboko oči nude samo hladnu prazninu riječi prolijevaju gorčinu a stvarnost ova izgledakao provalija beznađa sve naše istine zatočene su u ovim stihovima ispjevane notama naših duša ,a iza oka stvarnostisamo naš svemir u…


Došlo je to vrijemekada stado slijepo kreneprema svjetlima…. I sama mekećem,u stadu se krećem. Kopija do kopije,sjena do sjene,starci, muškarcidjeca ,žene…. Kruha, igara ipuno lažnog sjaja. Napokon !Cirkus je u gradu!U gradu u kojem ništa ne valja….. U cirkusu tomja sam samo tužan klauni iznutra se javljajuglasovi vapaja… “vodi me odavde,  jer od ovog  lažnog…


znam da me ne trebaš više. iz tvog neobičnog uma isprale su me kiše. a srce ti nikada nisam ni dotakla… žao mi je što ti nisam bila veća utjeha. žao mi je što ti je stvarnost ova preteška. žao mi je što si me odbacio… a mogla sam ti biti podrška. iskreni prijatelj nikad…


  nadam se da je sretan. sve naše što je bilo odnio je vjetar. metar po metar. kažu da ljubav cijene nema. kažu i lažu. platih razumom. platih srećom. platih sama sobom. preplatih. i  ostadoh bez svega. al’ to je ljubav… prvo sve stvori pa onda razori. nije to igra za onoga tko se boji….


  Ne trebaju mi ni sveznajući obračenici ni moderni gurui ni vodići za samopomoć ni preplaćeni life coach. Ježurka Ježić Mrav dobra srca Djevojčica sa šibicama i Pale sam na svijetu. To su moji učitelji. Superheroji moga djetinjstva. Duboko urezane lekcije koje su me kreirale. Kao i ona prokleta pionirska zakletva o pomaganju, dobroti, poštivanju…


  E, lijepi moj, nisu nas na vrijeme upozorili da život je zajeb malo većih porporcija i da ćemo sami sebi biti i neprijatelji i suborci u tom ratu misli, duše i emocija. Nije život besplatna promocija sreće. E, lijepi moj, nisu nas na vrijeme upozorili da naša srca ove zablude života neće preživjeti ….


u meni te više nema ni proljeće ni prve pahulje nisu te vratile kroz pukotine moje duše po prvi puta stojim bezbolno na ruševinama naše   ljubavi bez sjete bez žaljenja i bez potrebe da ju ikada ponovo oživim


Da, ljubav je spas. I ako pronađeš još koji nezagađeni izvor -napij se. I napi se ! I nemoj se nikada trijezniti. Doživjet ćeš uznesenje i biti prebačena u novu dimenziju. Letjeti ćeš (a nisi ni znala da ljudi to mogu) i upoznati neke nove mogućnosti u prividu savršenstva. Pokušat ćeš zaustaviti vrijeme ili ga…


  Na svoj jedinstven način razlijevaš mi se po ostacima duše, po toj presahloj pustopoljini svega i ničega. Iako od sebe sama odsjećena tvoju čaroliju mogu osjetiti. I jednom, kad zauvijek usnemo, kroz snove ćemo zajedno letjeti .


  U ovom zapuštenom presušenom bunaru zaboravljenih želja prekapajući ne nalazim ni jednu preživjelu. Moji unutarnji vojnici hrabrost, volja, nada i vjera skrivaju se su po rovovima moje duše. Dezerteri. Na izmaku snaga. Ne osuđujem ih. Opraštam im. Sve ono iskonsko u nama odavno je pomrlo. Teško se boriti sa ovim besmisljem realnosti koju živimo….


  Jednoga dana dopustit ću ti da uzletiš i napokon poletiš bez lanaca i okova potpuno slobodna. Jednoga dana, još malo se strpi , išetati  ćeš iz ovog zatvora uzdignute glave, instiktima vođena, napokon preporođena. Da, strpi se još malo godine ionako prolaze sumnjivom brzinom. Osiguraj opstanak svoje vrste othrani mladunćad i osposobi ih za…


  U ovoj unutarnjoj borbi ne znam za koga navijati, koji tim odabrati, kojoj strani se prikloniti. Zeznuto je kada se ne možeš ni sam na sebe osloniti. Smiješkam se puno zadnje vrijeme i ponovo primjećujem ljude. (ljudi nisu normalni). Gledam ih duboko u oči, al slabo slušam što govore. Izbirljiva sam. Sve dok im…


Čovjek je greška. Isprdak evolucije. Umjetna inteligencija odavno oteta kontroli. Komu se molimo, komu se divimo? Ja kleknut ću pod zvjezdama. Ja kleknut ću pred planinom. Ja kleknut ću na proplanak ispred šume. I pod sjajem sunca i pred vodom klečim. Ništa drugo, osim prirode, ne prihvaćam Svevišnjim i  Većim.


  nisam znala kako te zadržati, niti kako pustiti korijenje u tvojim mislima… nisam znala kako zaživjeti dulje od treptaja u tvojim očima… a sada ne znam kako uteći ovom  lošem osjećaju  odbačenosti… a meni na sramotu; ni sada ne sumnjam u tvoju nježnost i tvoju dobrotu


Život sa nama igra dobru staru dan-noć . I u igri toj rastura! Još nikad nije izgubio. Svi ćemo , jedan po jedan, ispasti . “life always finds a way”