Mjesec izgubio je sjaj i ponire u dubinu zemlje sto izgubila je bitke…samo noc,hladni vjetar obrusio se na moj vrat i nada da vrati se zora,,,volio bih ove noci da ljubi me mjesec..,ali ako ne pomiluje me sunce u zoru tko ce?…samo mali tik po glavi i zar po tijelu da zapali me.,da izgorim…ako ne…


Pali smo na dno okovani lancima.,ranjeni i slabi.., kao vojnici sto prosli su bitke.,na koljena pali ali nisu stali. U daljini neki novi grad i svijetla gore,zar to je moj dom?., zar tu cu otkljucati svoje srce?.,oprati ruke,tijelo,dusu?., Posadit cu cvijet iz sjemena koje imam tu na novoj stazi.,iz lavine niknut ce kao feniks..


dotakli smo povrsinu mora.,nismo zaronili duboko, nismo vidjeli koralje,skriveno blago u dubini… kao vjetar mi smo krenuli na put.,imao je snage al se stisao i samo valove napravio…, svaki taj val slomio se o stijene.,ostala je samo sol.,barem nesto…


Na mlijecnoj stazi ona me spazi, oko crne rupe meni prilazi, u bijelom plastu probudila mastu. Crna ko vrag al andeo blag. Ostavila trag,zvijezdani sjaj. U cijeli je svemir unjela nemir.