Kaži, suzo, devera ti tvoga, šalje li te duša iz njedara te uzdišeš niz bijelo lice, ili te šalju dva samotna oka te dva traga jezde usporedo, ili niz lice kišni oblak valja te se čelo smrknulo kao gora. Ili je rijeka ćuprije odnijela te se ne znaš suzo ustaviti, ili se kiša nebeska…


  Ih, da je opet susresti insana što džadom hodi, a sve k’o da lebdi… i krila k’o da ima i čar oka što mene mami i ostale grešnike popadale po putu. Ih, da joj barem malo u travi namaz, proučim skrušen – u behutu… i da joj s neba odlomim sunce, da vidi melek…


  Šapući tvome licu, dok ne zaspi, neka me ne čeka u Fontani…?, da ja ne mogu Tebi doći i da su bolne zelene zjene. Ne može srce izdržati tugu što moje tijelo lomi, cvijete. U mome svijetu mjesta ima samo za jedno samotno biće. Šapući tvome licu – dok ne zaspi, neka me ne…


Leila

  Ona je moja cvjetna livada, moj vrt pun ruža. Njeno je lice moja vječna pjesma. Kad se sjetim njenog milovanja, svjetlost ispuni moju dušu. Ona je moja zora, moje mirisno biće, moje bijelo janje. Od njenog lica ljepši je samo njen šapat.


  Kad je ljubav u kutovima usana medila, kazala si da te ne trebam voljeti toliko, te da će drugi ljudi učiniti to, da ne budeš više moja. Gledajući veliko zvjezdano nebo kroz mali okvir moga prozora, sve sam pokušavao da te omanje volim. Molio sam nebo da te barem malo zaboravim, a da bi…


  Ljepša je moja no što vi ste, draga, ljepša joj kosa – ljepše usne što me zovu… njena su njedra, ah, njena su bedra bjelja od snjegova što mi tugu liju, i zameću pute. Ljepše su joj oči no zvijezde daleke, njen korak tiši je od leptirova leta… naša je ljubav; ah, naša je…


  Ne budi nebesko sunce, pusta sreća – pripasti mi nećeš, odviše je to ljepote za moju prostu dušu. Budi moje zemaljsko sunce, ono malo, što me mami iz trave… poskoči da te ušuškam u njedrima, da te odnesem izbezumljen! U samotnoj noći da te samo malo odškrinem, da me griješ, da me tješiš, da…


  Hazur! Hazur kićeni svatovi! Podigli se maglicama, a bubnjevi teški tuku po zvjezdanim ravnicama. Hazur mlada, cvijet svemirski, hazur mjesec, hazur noći, hazur božji talambasi. Ah, ljepoto sa istoka, Kal-El-Hana, zvijezdo mala… kuda nebom uplakana bez ženika, bez prstena, visinama pustim hodiš? Zalud nebu hrle ruke i molitve, i pokore. Zalud vapaj na usnama,…


Niz livadu se vjetrić mali poigravao čuperkom kose, ponad obrva se razmetao divnih; u zlatnom jutru, podno lipe… a ispod tunike čežnja teče i ponesena ljubavnim žarom: „ Stegni me jače!“ ― lipa reče. Poradi mirisa njenog i lipe, izludio leptir, pa ljubi lice… i poradi oka što joj zablista; cjeliva ljude, mjesec i ptice:…


  Onda kad je njegova duša jurišala njenoj, mogla je odabrati barem malo manji logor…možda oči, možda kose. Možda njena stopala; ili je dlanove mogla zauzeti, nježne, njegova duša možda… Možda bi onda u pohodu ljubavi njegova vojska bila pobjednica nad njenim vjernim brigadama… Ali je njegova duša zavoljela baš njenu zelenu tuniku na ljame,…


Dajte mi onaj, najljepši cvijet, da ga još jednom opčinim mlad! Dajte mi one oči, da ih još jednom pogledam lud…!, neka ponudi staro more pjesme valova i neka još malo odzvanja smijeh… u zemlji koje više nema, neka otpočne veliki pir. A mislila je Mnasida divna da će grudima vladati stud… i da ljubavna…


Dženi, pjesmo, kad se ono moje biće zagledalo u tvoje oči, a tvoje oči ga opčiniše; Dženi, Dženi, kad se ono moji snovi u tvoje virove zaljubiše. Dženi, cvijete, ja opraštam ti ljubav nježnu neka ti je prosta bila; Dženi, Dženi, Dženi, mjesečino, zaboravile usne tvoje ime izgovoriti, cvijete. Dženi, rijeko, kad se ono moje…


Snijeg je padao kao nikada do tad, a male su smijavice u gornjoj mahali ubijale iznemoglog stvora. Od kad nas nema pored široke rijeke, mi Vas ne zaboravismo – zvijezda nam! Mi mišljasmo da ljubav iznuriti ne može, tako nježna… nit muku duši zadati – dok Vas ne zavoljesmo. Ljubav nam je srce spalila, a…


Velika vojska njenih poljubaca me zatočila, iza zlatnih demira evo robujem ognju ljubavi. Nekada ponosan čuvar stada bijah, sad sam pokoran kroničar iskonske ljepote. Obnoć zvjezdana stada napasam na visokim pašnjacima, u zoru zvijezdi Danici darujem njeno ime, Al-Magdalena.


Biće

Zabrinuto je gledao u njeno lepršavo biće; odveć nježno, odveć ranjivo. A možda njeno biće ima jednu malešnu korpicu…?, a ako je i nema – možda ima izatkanu torbicu… Ako nema ni torbicu možda za pojasom drži bočicu plavoga mehlema za njegovu isprepadanu dušu, koja vapi… Ako i nema mehlema, ima prste. A ako su…


Ako ota žena ne može biti njegova velika ljubav, možda mu nešto drugo može biti. Možda mu može biti jedna nebeska zvijezda, računao je, svakako. Možda mu ota žena može biti široka rijeka, ili barem malešni potočić… Možda mu može biti oblak ili kapljica kiše, ali neka mu nešto svakako bude. Ako će mu biti…


Ja se zagledah u njene oči, da vidim luči kako se pale; A ona suzicom obraze skvasi, u njedra da skrije zvjezdice male. Ja je na grudi privukoh bliže, da joj opčinim biće u noći; A ona šapuće najljepše pjesme mojoj sljepoći. Ja joj raskopčah vezice puste, da srce ne vene u kaputu; A ona…


Meni je slađe nemati, nego imati. Draže mi je kad me boli,već kad rane nema. Meni je slađa tuga, od smijeha i tlapnje slične, bolji su mi divlji klanci, nego vaša pitomina. Ne mamite me u dolinu! Kamen ja grliti znadem i tepati mu znadem. Pjesmu mu potiho šaputati i u kamenome svijetu bitisati. Naučih…


Bješe li ljubav kad mi ponudi medeno šerbe i kiflice u maku… ili bješe grijeh? I tiše nego cvijeće spava, šapuću pod svilom njedra u mraku. Bješe li pjesma kad te zazvah: „ Umorna li si?“ ― iz daleka… „Bježimo zvijezdama radi spasa!“ Zavodi li me Žena ili rijeka… il’ molim Boga ispod glasa da…


Ne gači po stjenovitim bespućima, ne gnijezdi suri kamen i ljut… Ne otimaj iz vučjih čeljusti zalogaja – sve ostavi piru moćni… Dolje dođi u tople nizine gdje se široka razlijeva rijeka, gdje sočna trešnja u sutonu sladi gdje pšenica klasa u jednome ljetu puta tri! Napusti puste klance i medvjeđa konačišta – gdje frula…


Kad se ono žedne usne zapečaćena zdenca dočepaše, kad se ono… kad zvjezdano nebo zapjeva visinama. Ispod anterije joj zamirisaše al-katmeri, a sa usana joj prokapa saće, Allaha mi! Ja je obljubiti ne umjedoh, tako divnu, tako prekrivenu božanstvenom ushićenosti? Prošaputa ispod anterije zdenac, zatreptaše leptiri ispod nespretna dodira. Sa livade čežnje zamirisa rosa, sa…


Kako da te ljubim, reci, ah, Šah Nebat. U znoju lica, uz krušne peći šapućem pisma za tebe. Kako da te ljubim, ah, Šah Nebat, reci mi… kad si sve poljupce odnijela davno sa Musalle. Svaka slasna kiflica podsjeća me na tvoje obraze. Obilazim putove kojima tebe odvedoše iz Širaza i proklinjem Mongole. U galopu…


Sa stanovišta mrava i rose i pogleda odozdo, iz trave, u te… sa bolovališta lica i duše, ne može da mi se spasi biće. Uvojci zlatni i smijavice i spomen što huči hukom davnine… sa milovališta i bljeska oka sreća mi dolinom aška prođe, kao kad magla uz goru mine.


Plava su polja pa slijepa, pahulje nanosi sretne vjetar, niz Bosnu ih podiže majušne, bajne i šesne… plava su polja pa slijepa, čar mami iz njedara što blude, u očima plane pa spava, plete se čežnja za cvijetom, k’o sitna pavinka pa plava… čar mami iz njedara što blude, dignimo čaše iz inata, neka nas…


Splandujte stada pa da oplačemo sjećanje na čobane iz davnine, podno Strahova i Oteše hladne i Trebičgore duboke. Neće mećava izbrisala ljuta, krstove ispod Stavnja i Pogledine; niti će nišani šehidski pasti, razbacani po šumama Radomišlje. Ustavite vrijeme da opjevamo ljubavi naše mladalačke; oko Bistrice i Mrežice stare, između Paleža i Krupice. Stanite da okitimo…