Teški uzdisaji i tmurne misli, vuku se kroz mene, režu vene, boje u crno sve što je drago, traže od mene ovo duše malo. Podmukao osmijeh mogu im dati, jesam već jednom i sada ću opet, odavno duše u meni nema, ovo se tijelo za put sprema. Ne zna ni ono gdje bi da krene,…


Zamisli da vrijeme može da stane, kada mu kažem kada poželim, zamisli da jutro nikad ne svane, dok miju mi lice dodiri tvoji. Zamisli da zvijezde plahe i tihe, svako večer za tebe se njišu, zamisli da na nebu, kao na platnu, predivne stihove za tebe pišu. Zamisli sada da sam kraj tebe, jer iako…


Otkucaji sata, odzvanjaju sobom, odavno praznom, odavno pustom, željezni zidovi odbijaju zvuke, odjeci pojačavaju paćenika muke… Ledene oči posmatraju tiho, suze niz lice, što kao oštrice klize, sijeku nježnost i kvare ljepotu, ali opet se osjećam sebi bliže… Bolni krici dopiru do srca, čiji su stvarno ne želim znati, strah me da će glava pameti…


Oprosti za suze i tugu što stvorih oprosti sve što nije trebalo biti, oprosti što se od smijeha umorih i nisam imao više snage za kriti, sve one bodlje što trgaju dušu, ono prokleto sunce što vječito prži, isuši srce, ostavi samo oronulu stijenu. Oprosti za dane kad me nije bilo da poljupcima toplim popravim…


Koju pjesmu večeras će svirat’, koji dio tebe ludo srce birat’, da voli, da mazi, da čuva, da pazi, pokušat’ zaustaviti prokleto vrijeme, ovu predivnu ljubav da hladno ne zgazi… Ali ovu neće, dopustit’ ne mogu, boriću se čak i kad me obori s nogu, šta ću kad moram, kad imam samo tebe, kad u…


Jeziva noć kraj promuklog klavira, molim za zvuke, da bude kao prije želim čuti tvoju ljubav kako svira, a ne u kutu tamu što zlobno se smije. Usamljena noć kraj sagorjele vatre pokrivač od leda i tuge me grije, pokušavam očajno da upalim baklje, mrtvi su prsti, ovo java nije. Čudna noć na postelji od…


Magično plešu pod mjesečinom, dva šarena leptira opet idu do kraja, da lete razigrano na sve moguće strane, dok sve ne prođe, dok sve ne stane, na čarobne plesove opet će rado, trošiti noći, trošiti dane, dok sve ne prođe, dok sve ne stane.


Pitala si uvijek kako na svijet gledam, šta me to tjera da stihove pišem, znaš da ću tajne sve da ti predam, kraj tvog golog tijela strasno da se njišem… U zagrljaju vrelom osjećam plamen, što u meni jača dodirom svakim, osjećam u sebi uzavreli kamen, što u meni puca dodirom svakim… Poljupce spuštam na…


Predugo sam bio pod nebom tamnim, nekom možda kratko, ali meni je vječnost, izgubljen, slomljen posmatram ljude, koji mi jadnu utjehu nude… Ali niko mi nije mogao dati, ono što željeh od posljednje riječi, i da sam imao sve, srce želi da pati, ovaj put ne može ništa da me spriječi… Da budem gdje želim,…


Sjeti se… Besanih noći u kojim biješe ti čuvar, kao da si anđeo mali pao sa neba, moja pokvarena duša sudbine kuvar, u tom savršenom trenu imah sve što treba, da osmijeh se šeće po mračnome licu, kojeg bol i mržnja od rođenja krase, sjeti se kad si rekla da ne znaš sitnicu, koja ti…


Prokleto jutro, tiho i tmurno, opet se pitam, bezbroj puta, a krvavo srce u meni je burno, zašto mi glava bez cilja luta… Ali dan je čudan, nije kao drugi, ovaj je poseban, razloga ne znam, danas ne otvaram vrata tugi, možda ću ipak danas da spoznam, srodnu si dušu, ideala istih, tužnih osmijeha i…


Mirisna sjećanja što se šunjaju venama, ispunjena svjetlom i zaboravljenim sjenama, ostavljena da blijede, da iščeznu u zaborav, ali nikako da izbrišem taj topli zagrljaj. Dugo si željela čuti te riječi, bio sam tih ali ne mogu više, valjda ljubav ova slova piše, nema mržnje sad da je spriječi. Nazad u stvarnost okrutnu i hladnu,…


Samo jedna soba bez trunke svjetla, ti opružena, tako opuštena, tako svoja, na kamenom podu, s osmijehom vedrim, kao da si na nebu, kao da jedriš… Prsti mi se šeću niz kukove oble, kao da sama k sebi ih zoveš, ka svome tijelu, ka svome biću… Od stalnih misli osta’ samo jedna, glupa je možda,…


Gledam opet i ne znam više, pokušavam da vodim poludjele misli, to nisam ja, ni moja duša, ne mogu vam reći tko ovo piše. Opet crnilo iz dubina se diže, dok dobro trune i nigdje ga nema, zlo čudno opet se sprema, da ide ka svjetlu, da puže, da gmiže, udari u tačku osjetljivu, meku,…


Sjećaš li se kako je nekada bilo, kada smo harali po nebima plavim, reci. sjećaš li se, dražesna vilo, kada smo uživali u stvarima malim. Ti poljupci vreli pod nebom tamnim, i ugrizi nježni, sve to mi fali, svi ti izmišljeni anđeli pali, opet nestajem, gubim se sasvim. Tonem sve dublje, ne znam kuda, gledam…


Izgubljen, zbunjen i prazan, razbiješnjen, kao dijete snažan, zamagljeno ogledalo, voli da vara, pogrešne slike, prečesto stvara, trudim se da mijenjam, ali ne mogu, opet ću popiti, samo jednu s nogu, doći pred ogledalo, istine suca, gledat propalu dušu, umorno srce, umorno srce, kako krvari, puca…


Trebao sam odmah, reći šta želim, žudio za dodirem, nježnim i vrelim, priznati ti sve, najviše sam htio, od straha u kostima, nisam smio, s mislima sam, na kraju sam bio.  Bezbroj riječi, lutalica lijenih, odavno umornih, odavno slijepih, opet pokušavam, opet strijepim, opet u potrazi, za istinski lijepim. Nijemi klavir, besčujni zvuci, izlizane tipke,…


Bezbroj godina, polomljenih sjećanja, nema više davanja, nema više vraćanja. Nema više laži, nema više sreće, bezbroj nadanja, srce dalje neće. Voljeh strasno, voljeh snažno, slomljene anđele, voljeh lažno, voljeh iskreno, voljeh jako, slomljene anđele, samo tako. Slike perfektne, nikad ne vidjeh, ispucale rubove, toga se stidjeh, predajem se opet, bez trunke straha, po ko…


Samo još jednom, neka laži krenu, neka slome srce, neka slome stijenu, neka me uzmu, neka me love, samo još jednom, ukradi mi snove. I tako sneno, razigrana srno, sklopij oči, poskoči hrabro, uradi to brzo, učini to naglo, nestani više, prokleta maglo. Samo još jednom, da sve stane, neka me nema, neka me traže,…


Osjetiš li note kako venama teku, tjeraju krv da ide sve brže, osjetiš li u sebi sreću neku, ima li mi od toga išta mrže… Utihni tu hladnu, veselu violinu, vrati je u kut neka tama je uzme, ne želim u sebi tu neku milinu, zaustavi vrijeme, zgrabi to uzde… Neka stane, gdje će, dalje…


Uz zvuk gitare, rastimane, stare, miris sjecanja, napuknutih, blijedih, stvarnosti dodir, hladni i grubi, davola saput, sto ne stari, ne sijedi, prihvatam ime, od njega mi dato, pitam se zasto, kazem si zato. Bices Lucian, glasnik mene, nosis u sebi od rodenja sjeme, crnilo koje nikad ne vidjeh, osim u sebi, tamama vjecnim, saputnika imam,…


Bilo je dana, kad sam pisao priče, stvarao slike što pažnju su krale, bilo je dana, ali nema ih više, sve naše  rijeke, su odavno stale. I zašto misliš da biće bolje, jesi li slušala te hladne riječi, dušom si gledala demone moje, dio su mene, dio su veći. Nikada nisi vidjela tamu, u krvi…


Povjetarac burni jezu daje, posmatram listove suhe i vlažne, kako niz rijeku koja ne staje, plutaju hitro niz struje snažne. Drže se hrabro na površini sjajnoj, iako su već zgužvani i stari, nadaju se prizoru bajnom, nadaju se i trče ka slavi. Drvo rođenja iza brda se skrilo, plutaju dalje, nazad ne mogu, hvataju se…


Spadoh sa oblaka, gdje lutao sam dugo, među proklete duše, da spas im nudim, želim im pomoći, spasiti misli, da pročistim krv im, za tim žudim. Ne dobih pažnju, u susret nitko, nije htio da mi priđe, dočekah još jednog saputnika svoga, sačekah ga, da u pakao siđe. Osjetih pogled čudan od njega, reče samo…


Sjećam se zvijezdi na nebu, mjeseca što ih je čuvao, sjećam se izgubljenih ljudi, i onoga što ih je pokrao… Sjećam se boljih dana, osmijeha i pjevanja, sjećam se pustih nadanja, glupiranja i sanjanja… A sada samo tu je prazna čahura, ostala da trune u ovom očaju, oduzeta od stvarnosti što nekad ga pratila, ali…