Dolaze kiše što mirišu na prve snjegove, što sjećaju na prve rastanke. Odlazi jeseni u žutom lišću, a ja ću uz odsjaj vatre ispričati priču  O magli kroz koju tražih dio sebe, što osta na peronu jedne jesenje godine. Sva tuga zbog rastanka i sreća u grudima, otišla je u vagonima. Ruka što maše, za…


Jeseni

Idu godine.. Jeseni dolaze i odlaze, k’o koraci prolzanika kroz ulicu od sna. Opada lišće, u očima nestaje sjaj, prošlost se slila u moje biće, kao nagovještaj za kraj. I ove gole grane, na život stvarni ne liče, diraju u srcu rane bez  završetka moje priče. Bez zelenila duša mi gasne, olovka gorčinu piše. Ne…


Tražim te u skrivenoj uvali zavideći galebu bijelom što nesmetano leti, bez bola, bez tegobe življenja.   Nema ni tvojih stopa u pijesku da mi izmame osmijeh na licu, da ne zavidim ptici u letu. Život teče, valovi o drugoj ljubavi šume. Kao u inat mom sjećanju o vatri u očima dok se more pjeni,…


Svoju tugu sebično čuvam u jednom skrivenom dijelu mene i sve o ćemu snivam, sklapajući život u uspomene. Neshvaćena zbog očiju sanjara, osuđivana što sam sebe za snove dala. Gorke sate u samoći,ne izbrojah sve. Al’ jedno zauvijek u očima ostaje, sanjareći kroz godine lakše preživjeh istine.   


Samoća je nekad poput vjerne sjene, ne odlazi, jer joj je s nama najljepše. Misli se roje,a ona sluša odjeke srca i ne bježi u vječnost. Ćutanje govori više od riječi, uzdah olakšnja što skriven je u nama I samo čeka tišinu nijemu, da mjesto nađe u jednom vremenu.


Dani zauvijek odlaze, noćima se riječi glasno ne govore. Mjesečina sjeta u dušu uvuče. Sa rađanjem nove zore oprostit ću se sa još jednim danom, u kojem prođoh pored sličnih meni. Ponekad zastajkujući da čujem žubor rijeke, osjetim kap kiše na sebi i udahnem miris novog sumraka, sa svim onim što je za nama. Prolaznica…


Zaboravi leptiriće u stomaku i onaj naivni dječiji osmijeh, kad stvarnost je mašta istkana čistim osjećanjima. Ne očekuj susret na putu jorgovana, ne mirišu isto kao nekada.   Žaliti vrijeme ne vrijedi nikada. Čuvati snove da žive u nama, da bole, da sjećaju, da se u vrijeme vraćaju. Zaboravi, na ovaj stih…  To samo je odraz…


Stihovi će doći, kad noć prekrije dolinu. Nečujno će na papir stati ili na usnama zastati. Stihovi će reći da nisu noći same, da poneka misao nestaje u tami. Želja za riječima,budi snove i treperi srce od nade nove. Stihovi teku, nečujno.. Zaustavljajući se u duši onog ko želi oslušnuti dašak prolaznosti….


Jesi li nekad sanjao dugine boje kako miluju uplakane obraze. Ne čudi se ako ti uspjelo nije, jer želje u sanjalice izgledaju drugačije. Osjetiš li kao da sreća i tebi na rame slijeće, k’o ptica za koju niko čuo nije. Sanjaš li spojene sjene u dnu parka,ispod krošnje divljeg kestena. Želim da me nose svi…


Pišem u nadi da će riječ moja i nesretnu dušu da takne, pa kad suza iz oka krene da jednom poželi i prestati. Otvaram dušu kroz stihove  i maštom doživim sve svoje snove. Pišem kad tmurne su noći, uz uzdah što se otme u mojoj samoći. Neka teku riječi kao bistra rijeka u dubokoj šumi,…


Koraci laki kao vihor u ljetu i jedna duša što želi da se oči sretnu. Tiho šapuće breza mlada da sjeta je samo prozor kroz ono nekada. Kad otvorim oči,ljepota njena uvijek me vrati do uspomena. Tiho,da tiše ne može biti riječ ljubav mogu izgovoriti. Sad šapatom zovem protekle dane i sjećanje jedno da sa…


ĆUTIM

Ne želim pisati o ljubavi što ostaje u tragovima na duši. Ne želim reći o sebi ništa, ne bi shvatili ljudi. Nisu ni riječi uvijek istina izgovorena, jer ćutanjem se može reći sve o onom u meni. Ćutim do sljedećeg zalaska sunca, kad nebom idila samo vlada i kad ne umire nada.


Nemoj

Ne kradi mi uzdahe živote mili, ne šalji u beskraje sve što smo snili. U dnu šume,izvor će  da zaziva moje ime i stara sova možda osluhne riječi ponovljene što na jeku u šumi zvone. Tad će se probuditi uspavane tuge i radosni sati,pa će misli  o nama u jednu pjesmu stati. Zato nemoj da…


I tako se sati polako vuku, noć pronalazi umorno lice i na kraju ulice misli zastanu. I tako trenutak uhvaćen ispod svjetiljke, na mokrom trotoaru tražim pogledom otiske koraka tišinu iza ugla i romantiku ostavljenu u starim haustorima. I tako.. vrijeme se vuče i sve ovo danas pretvori se u juče. Samo ponekad u vedroj…


Nemoćno stojim nad provalijom ne spuštajući pogled prema dnu, zaustavljam dah u trenutku ispružajući u tamu ruku.    San koji snivam već odavno,    i veliki strah što me pritišće.    Kad se oči otvore i budem svjesna,     da mi na stvarnost liče. Ko mi onda može utjehu dati, strah otjerati i provaliju…


Zvjezdani sjaj kao da šapatom zbori, a srce ne zna drugu da voli. I ničije oči nemaju takav sjaj, od kojih ti duša strepi i ne želi znati za kraj. Varljivo joj srce, k’o proljeće rano, pa ti nadu daje i prkosi stalno. Nemoj se čežnjom mučiti i na dlanu ljubav poklanjati. Ona koja voli,…


Koliko će još dana da boli na srcu rana  i taj stih da dušu para ne znam ni ja sama? Možda će snjegovi iz prošle zime otopiti tvoje ime i glasnici proljeća donijeti zelene zore na moje prozore. Dok se ruka ne osuši i misli ne prestanu, voljet ću riječ pisanu. Živjeti u svim vremenima …


Ne govorite usne  o ljepoti slobode, kad zemljom tama caruje. Pjevati neću,jer pjesma je uvreda za bolna srca.  Snovi me truju nadom o ljepoti življenja. Uzalud pišem svake noći dok mi pogled luta po prijetećoj mjesečini. Ni ona mi mir ne donosi.  Duša samo želi pjevati, ove usne hoće ljubiti i slobodno zemljom koračati. Ubijeni…


Bolna duša istinu sakriva kroz pjesmu govori i između redova, o sreći i  ljepoti življenja. Pod vedrim nebom istina se ogleda, prostrana mi livada i list papira, jedina utopija. Riječi ispisane nisu iskrivljene istina, ni listovi na grani zbog njih ne trepere. Ali one su moj mir i sigurno skrovište. Kad šibaju oluje i nebo…


Ne prestaje u sjećanju miris prvih behara, ni u ovom proljeću ne pokriva sjetu zelena trava. Sve su misli srcu bliže, kad ljubičica stiže. Pojave se nemiri u meni jer počinje sve da zeleni. Duša bi da krene iz uspomena, ali nije dovoljno hrabra. Oči bi da traže grančicu behara, što davno jednom za uho…


Ponesi sa sobom kišne oblake, u džepove poguraj bolne istine. Moje prokleto ime da ti često usne izgovore i ako ti glas zadrhti, neka, tako ti i treba biti. Na leđima ponesi sav teret izdaje, ne misleći na opraštanje. Svaka kap kiše suza da ti bude, onda kad se sjetiš mene. Ja ću ti beharom…


Šta me to tjeralo da mi tvoje oči budu ogledalo, da dodire nježne prisvojim sebi. Šta mi to na čelu tvom priraste srcu, kad jedino na njemu vidim pokoju boru? Ili možda tvoj glas ima neku moć, pa mu se radujem kao mjesecu noć? Što me to preplavi kad hodamo zagrljeni i sobom zaneseni? Sve…


Nosile me dugine boje na neznano mjesto, u svijet gdje nesretni ne postoje i gdje ljudi iskreno vole. Nosila me zelena rijeka u svijet vodenih želja, u okeane gdje me brod čeka sa mornarom što ga duša voljela. Nošene mi misli u mjesečine i purpurne zore, dotičući sve skrivene snove, živjela sam kroz maštanje. Ni…


Odnesi vjetre iza visokih brda suzu u dnu oka,. Zatreperi brezo, dok noć pala nije, da i ja vidim sumrak drugačije. Da me ne vraćaju sjećanja ispred stare kapije. Ne bih je otvarala jer će da zacvili i krenut će prema njoj svi usnuli duhovi. Podigni vjetre prašinu, zanjiši svaku granu i ne daj me…


Slomljeno srce nikad ne zaraste, ne oprosti i ne zaboravi. Nosi u sebi doživljene sate i živi život prolazi. Svi lažu o vječnoj ljubavi, čuvaju iluziju duboko u sebi, kao staklenu kuglu u kojoj vide sretnu bajku. Da vječnost postoji i srce vječno da voli, ne bi suze ugasile sjaj u očima, niti bi duša…