Slijepi putnik sa pratiljom tugom, hodajući stazom dugom, ni pogleda nema, ostala je samo sjena bez imena. Ponor u sjećanju gubi se i nestaje, kap po kap, suze od krvi šapuću tiho s vjetrom i par koraka, u tami što ga guta stoji sad pred slikom. To slika života je, ostala, ali umire kroz noć…