Ti budi daleko tamo Preko mostova trista; Ja ću i dalje ovako: Da padam poput lista. Ti budi daleko tamo, A ja ću ovdje leći, Sanjajuć’ kako se znamo – A stranci smo sve veći!


Ukleti,  valjda sa pravom (Preci nam lopovi bili!) Bolest se uvuče zdravom – Puno nas groblje, mili! I strah nas za djecu našu Da kletva i njih ne smori; Mi živi u smrt smo vašu Utkali sebe. Pa zborim: Veliki Bože, pomozi! Odagnaj riječi zlobne Iz naše tišine grobne; Odagnaj, jer nema više Snage u…


Zaista to ne treba – Za mene brinuti brigu, Sve dok se ima hljeba, Zdravlja, po koju knjigu… Zaista potreban nisam Žaljenja bilo koga; Srećan – kad nema vriska Srećan – s vjerom u Boga! I zato: samo ćuti. Život je trenut samo Odavde do Tamo; I nikad se ne ljuti – Mirna budi ko…


Iz svake knjige javljaš se ćutke, Dobro me držiš budnog do zore; Sklopljenih očiju, k’o u lutke, Odletiš iz sna kroz prozore. I bolno hoću da te dovučem: Stežem ti ruku, ali bez snage; Kako i danas – tako i juče Nestaješ usred srebrne magle. I ne znam kako do novih snova, I da li…


Neka ti kažu nebesa Koliko ima te, Ženo U ovoj tišini plesa Krvi što ključa venom; Neka ti pokažu ptice Lepetom mekih krila Koliko žudim da lice Dotaknem tvoje k’o svila; Koliko hoću – a strah me – Obgrlit’ lukavo, mila, Tvoj struk! A prah me Starosti polakjo krije… Biću tek san što si snila…


Naopako život teče Naopako rastu trave Naopako pada veče Naopako misle glave Naopako šume šume Naopako oči vide Naopako glumci glume Naopako i ja idem Naopako zvijer reži Naopako poje ptice Naopako jutros bježi S ogledala moje lice!


“Smrt goni i čovjeka koji bježi” KATO Nekad bliža, nekad dalja Kao sjenka po ulici Vreba strašna smrt i kralja I prosjaka! Po toj žici Hodaćemo kako koji: Neko danju, neko lunom Ista nam se kapa kroji Istim ćemo Tamo čunom!


Je li meni kazna Boga Da ni u snu tebe nije Da se sunce tupo smije Kao zmija ispod stoga? Je li, oče, možda tvoja Želja da se ne sretnemo Da u grkom moru znoja Kao vaške istruhnemo? Je li, oče, zbilja Tamo Crno nebo sve do Boga – I još crnje ljudsko srce Da…


Radiši Iliću sa Uba, koji poginu na pravoslavni Uskrs aprila mjeseca 1999. na Kosovu Ti opet pjevaš: Biljana! Živa su mrtva usta! Ta pjesma, druže, tihana, Ostaće ovdje pusta. Pjevaš o Ubu, ocu, O metku u tvom čelu; O glavi bebe na kocu Pjesmu proljeću, svelu! I reci Gospodu, glasno, Kako su teške rane, U…


(jun 1999.g.) Zbgom žbunje, leglo zmija Odoh kući ispod šljiva Zbogom tugo Prokletija Što inje te vječno skriva Zbogom puško-zlo iz Tame I kestena divne šume Što ostaste vlažne, same Čuvajući puste drume Zbogom krvi sa Radiše Blago njemu ispod trava A ne meni što još dišem I ne shvatih šta je slava Zbogom noći…