Šetači noći na ramenima naranče uličnih svjetiljki odnose.   Dlanovi rastavljeni gube liniju srca.   Kliktaj orla prolama grlom noći.   Odlaze lađari -d r h t e napuštene barke.   Ema: “skice za uzdah ili pjesmu”


Pamtim tišinu na polju maslačka. I tvoje poglede boje različka u izmaglici sjete, nad granama masline, pod kojom smo zastali. I onu pticu pamtim, što se niotkud pojavila, i dugo nad nama kružila. Željela sam ju na dlan primiti, pjevati i isplakati niz slapove lavande. Nije važno. Ti i ja, već sutra, bit ćemo samo…


Idem pustiti misli, neka ih vjetar nosi, provjetrava, raščešljava, vrtloži, i množi. u kose vrba zapliće, oko oraha kolo neka povedu, misli-dodole, one što pjesmom kišu prizivaju, pa u riječi ulaze,   slapovi svjetlosti, riječi stoimene i bezimene, bez proklinjanja i blagosiljanja – Mir U tihoj glazbi nekih dalekih buđenja   i nečijih dalekih požuda  …


Ruke mi grane masline u grlu cvrkut ptice. Tihujem. Iznad proplanka naše čežnje tihujem, svilom dodira tvojih prekrivena. Tvoja sam vrtlarica. Košaru ubranih poljubaca donosim! Tvoja sam Vidarica! Mirisno ulje lavande, za brige na čelu. Rosa s ružinih latica za sjenu tuge u oku. More nam postelju Priprema. Lagano ćemo ploviti. Pod ovom strehom nemira….


Kad pustim svoje žedne srne na potok prepun mjesečine, tvoje ruke- dva gladna vuka- u grmu moje žudnje čekaju.   Kad svoju haljinu raskopčam, i prhnu prepelice rasanjene, tvoji prsti toploputi svilene mreže spremaju.   Kad  č e ž n j u  svoju rumenu u kupku rose uronim, tvoje joj usne kapi strepnje u kalež…


NEKI SU DODIRI NOĆAS U PUPOLJKU STIHA NICALI DO LJUBAVI NA PRVO ČITANJE RASLI, BUJALI SNAGOM OLUJE RIJEČI GRANALI… NEKI SU DODIRI NOĆAS KAP PO KAP POTEKLI I TEK DO DNA KRČAGA STIGLI… KRČAGA, KOJI JE PO VODU VEĆ NAPUKAO KRENUO PA SE ŽEDAN U SUZNO JUTRO VRATIO… -TI ZNAŠ… II RIJEČ PO RIJEČ KAO…


Misao moja, skice Za oproštajni portret Traži…   Na vrhu usana čeka.   ( u svakoj bori čela po suza bijelog Ljiljana n e i s p l a k a n a )   More na planini Drveće na pučini- Nemir mi vid zamaglio i Riječ jedna, u grlu zaustavljena:   Nijemo opraštam Svima…


I Sanjah je, polu-budna Kao blagost – u liku žene bez lica aure plavog praskozorja.   Silazila je lagano Kose raspletene   Tko li je bila:   -Još nijednim imenom Nazvana vila?! -U plaštu prijetnje Skrivena Svila?! -Ogrlica koja  traži, Nevino I Nježno, Tanki i dugi vrat S u n c o k r e…


Brojim otkucaje dana. i teške korake noći. Budim se sa vizijom tvojih nedošlih koraka. Čekam te.   U bokoru najdražeg cveća ostavila sam naš rastanak. Neka plače. I zove. I puteljkom sećanja skuplja izgubljene zvončiće sreće.   A ja, i dalje čekam!   Neću da suzama budim u tebi uspavane žice ljubavi.   Ako ćeš…


Udajem se… Treperi BREZA, srebrna, Svadbenu haljinu navlači, zvijezde u kosu razmješta. Jednu je Na čelo stavila…. … I ja sam , šumom njezinim Najljepšu haljinu obukla, Kosu visoko podigla i skoro postala druga. Listovi Lipe mi prilaze, kao kraljevski vlasuljari… Poklonili se i smiješkom na znanje dali: -ovdje će puuuno posla trebati!! Ne! Nemojte…


Spavaju prijatelji moji na mekom krilu tišine. Spavaju i neprijatelji moji na laticama nježnosti za svoje prijatelje. – Neka su im mirni snovi! Usnuli su jablani i breze grana isprepletenih. – Neka ih zamršene kose ujutru ne zabole! … Jutro je…I nije mi žao! …Novi prijatelji ne slute Misli ih moje miluju, miluju. Oni misle:…


Samo Ti dođi, Bistrooki, Kosa ti klasje pšenice U grlu cvrkut ptice.   Pjevaj mi Note Radosne Tugu za pojas zadjeni (Predugo nam se glasala)   Šutnjom te bisernom Pratim u nekim Notama lakim.   Samo ti dođi, Snoliki!   Raspleti grive Željama Pusti ih neosedlane Pod balkonom ih čekaju Ruke od slonovače bjelje  …


Idemo se sastati Tamo, gdje se naše usne bezglasnim krikom traže   Tamo, gdje naša Strast još samo noćas pjenuša   Tamo, gdje su lovci na Čeki beznađa samo na tren zaspali, dok vukovi i srne u svadbenom plesu na puni mjesec čekaju   Tamo, gdje jedna Pahulja boje nedužne samo za nas na vrhu…


I pitam srce… Da li je dolazak moj Pozdravilo sunce, Šume, ili mora bez luka…   Ko sam ja… ?   Da li sam u srebru Zore svoj lik ugledala Pa su mi mjesečinom Trepavice osjenčene…   Ili sam sišla hukom slapa Što vodenični kamen Okreće. Pa su mi ruke granje Žalosne vrbe I glas…


… Prijatelj mi na granama! Hitronog je- vinuo se u dva skoka. Ja sam o tlo udarila- suri medvjed tik do mene! Trebalo bi, kaže priča, činiti se da me nema. – Ima li me, o nevoljo! “Ima, ima”- brunda medvjed, sve je bliže! Kako da se branim?! Snovi su mi na granama! Uz njega…


Pjenušave strasti u čaši vina ispijam. Uzburkano more za postelju pripremam. Olujni vjetar mi pokrivač, nevolja bijelo uzglavlje. I sve je u meni. I sve je u meni. Od gorčine pelina do slasti mladog vina. Od jasnih misli azura do privida, nespokoja, sivila sura. … Volim, a ne molim. Ruke još pamte dodire i kada…


 Žeđ je moja pratilja, vjerna. Uz prvi otkucaj bila iznikla i rasla u obličja mnogolika.   Pila je i tražila nedužno i strasno piti…piti…piti… Neki dlanovi mirisni svijeni u oblik čašoliki, kao vinom misnim, prvim me stihovima ponudili… Žeđ je moja tražila nedužno i strasno piti, piti, piti… Neki se dlanovi hvalisali: ” Ona nam…


I. Vidjela sam: Danas sam te vidjela, Dijete. Danas sam te upoznala, sa očima straha i ljudima koji se u tim jezerima tuge ogledaju. Danas sam te vidjela i gorkom šutnjom molila: -Nauči me hodanju Po tvojim poljima nevinosti, na kojima je svrgnuta Milost. I Smrt se imenom Gladi naziva I zaboravljena zapovijest božija I…


Bluz jednog odrastanja…   U puno jutro Prolaze autobusi Prolaze radnici na biciklima sa svjetlom Prolaze Namršteni prolaze Polaskani I oni visoko dignute Glave…   Ja, Ni polaskana, Ni naspavana (samo sam majka) Užurbana -Dva najdraža Ljiljana Odvodim u tuđu Baštu.   I svijaju se uz moje skute, Stisnutih ruku u grču strepnje Ljubim im kuštrave…


Svjetla prozora susjednih nebodera utrnula su lagano I gradska buka Utihnula je. Noćni polivači ulice prolaze po navici. Televizor bljeska bez tona, po navici. Na mekom krilu noći Same smo Srebrne kapi kiše i ja- Svilenim plaštom Samoće ogrnuta Cvjetovima rumene Čežnje okrunjena- Kraljica ili Vučica? Prebiram prstima Staklene perle sjete Po navici. Podrhtavaju nemiri…


Plati, prijatelju!   Sasvim obične četiri stolice šćućurene pod skutom blijedožutog platoa stola.   Ljudi dolaze i odlaze…   Jedna  izdužena Ruka klonulo spušta novčić u ravnodušno oko kutije džu-boksa. Novac je zastao trenutak, zagrgorio negdje u nutrini i otkinuo se  treptaj harmonike.   Zaplakala je na tavanici i mojim ramenima.   – Plati prijatelju!…


Pišem Ti KRATKO -možda se žuriš Pišem VESELO -možda si tužan Pišem Ti TIHO -možda se odmaraš… Evo me… Na vrhovima prstiju Ulazim, i KOŠNICU veselih misli Donosim: -Sve su o Tebi… Evo me, Nosim Ti SVILU Na dlanovima I latice RUŽA na jagodicama prstiju: – Za mirisno uzglavlje tvoje. Samo Ti mirno spavaj! Radujem…


Neisplakani – Suza belog Ljiljana   … Postoji reka U čijoj vodi ljudi posle kupanja Postaju beli..beli..beli..   Postoje ruke nožolike Posle čijeg zareza Ljudi postaju beli…beli…   Beli od stida…   Postoji noć Razgolićena i budna, Budna Protoptana kopitama Belog stida!   -Postoji trag krvi na mom licu Živa zapaljena rana- Iznikla rekom i…


Nije li to ptica u krošnji moje čežnje nastanjena. Nije li to pjesma na dlanu moje ruke ispisana. Nije li to tvoje ime na rubu usana mojih i ovog jutra prolistalo. Pa je moja čežnja u haljini od svile, u susret tebi krenula. A pjesme u krilu ptica nad tvojom kućom cvrkuću: Jutrilo ti se…