JORGOVAN

Domu svome kada sam se noćas vraćala ispod jorgovana sam zastala. Slatkim mirisom me namamio i neka davna sjećanja mi vratio. Dugo ovdje nije me bilo, a jorgovan mi tiho poljupce slao. I sve sam ja to već jednom prolazila, nekad davno dok još dijete sam bila… A ja mu tiho šapnuh: “Hvala ti što put si mi pokazao, domu mome napokon me vratio.”

Gdje ja to pripadam

Rasipat ću se u tisuću sjajnih zvijezda! Raspršit ću se u tisuću šarenih leptira i letjeti,letjeti,letjeti… Vodit ću ljubav sa jezerom,obgrlit ću svako drvo i list,dodirivat će me vjetar i letjet ću,raspršit ću se… postat ću dio svega. postat ću sjaj u oku djeteta,biti majčino mlijeko i teći u potocima… U noćima tihim treperit ću u svakoj zvijezdi za tebe ,ljubavi, za vas,obitelji moja, za vas,prijatelji moji… Bit ću slobodna… slobodna… Ja sam početak i kraj. Gdje ja to pripadam? Uz tebe,majko moja? Uz tebe,ljubavi moja? Uz sebe? Ja sam…