Kad je čovjek tek izgubljeni putnik, Kad je ljubav legenda i upitnik, Kad je srce prazno i njemu samome strano… Tad je strah jedini prijatelj, Kad u sebi pronađeš vapaj snage, treptaj nemoći… A zovu te da udahneš i onu dubinu istražiš – Nošenu ulicama, divljinama, bespućima… U malenoj crvenoj torbici smještenoj u grudima.Pa triput…


(Pola pet ujutro Dvanaestog dana Gospodnjeg Mjeseca svibnja Dvanaeste godine)     I. Sjećam se Kao da i nije bilo tako davno. Taj dečko bio je s juga, Valjda je zato i sjedio uvijek straga, stajao po strani. Kako bih ga uopće primijetila? Nisam ga poznavala. Mogao je i prolaziti tik do mene, Ne bih…


Zovu me da mi stave sol na ranu Kažu da te boli Da za tobom idu dvije suze Nadvile se kao sjene Na tebe i na mene. Prijatelju, besramniče.. Vrati se. Zovu me da mi stave sol na ranu Kažu da ti je dobro Da za tobom sad idu Navika i Odustanak. Prijatelju, besramniče… Vrati se….


Ti idi Ja ću ostati još malo. Praviti se da te čekam na trgu Prošetati obalom, otići lijevo do klupe Poslije sjesti u hotel, možda naručiti onaj kup(!). Navečer otići s curama vanka U Barku što ne plovi. Potražiti te u onom istom kutu Smiješno je koliko ću te vidjeti u svakom drugom… A dok…


Ne postoji ni bajka Nit’ je stvaran ijedan san Sve dok živiš u okvirima, Sreća pojam je stran.   A ljubav je izmišljena riječ Za ono kad te prostruji i zapeče I zaboli i isprazni.   U nijednom okviru nijedno pravilo Takav osjećaj nikad nije zaustavilo.   Ljudska dimenzija Nema okvirnih granica.  


U očima nezasitni nemir Nad usnama lebdi vreli dah Među prstima skriven zabranjeni grijeh Svaka misao dolazi kao imigrant   Mirisi se još u kosi miješaju Ušima oluje i tornada caruju Tijelom požar rapidno požuruje Na vratu otisak prsta samuje   Hodam li ulicom Prelazim li mostom Trčim li kockicama u noći Jedan otisak prsta…


Ne budali više I ne govori ništa! Samo slijedi me tihim korakom. Gle, tamo u najdaljem kutu, Baš onom najmračnijem…   Od svih pogleda izolirano, Mjesto u kutu, za nas rezervirano. Čekanje se uvijek isplati…   I stavi na moj račun, Večeras sanjar časti.


Znam,to stvarno ćemo biti mi, Samo centimetri će nas dijeliti.   Znaš da ćeš me zagrliti. Znam da će mi suza kanuti. Znaš da ću to vješto sakriti. Znam da ćeš to svakako vidjeti…   Znam da ćemo se kao djeca smijati. Znaš da ćemo ludi i spontani biti. Znam što iza pogleda će se…


Poslije svega, moramo ti i ja U suprotnim smjerovima. Ali, molim te, Nek budem ja zadnja Koja te dotakla. Kad se oči nevjericom Jednom ponovno ugledaju, Nek ruke dodirom Čežnji kraj odsviraju.


Ima jedno daleko mjesto Visoko među zvijezdama. S njega vidiš Zemlju Kao malu majušnu točku.   Nema ondje zakona Nit’ vremena nit’ granica. Samo usred polja makova Čeka jedna drvena klupica.   Kad zaželiš se sunca, pođi tamo! Jer sve što nije pravedno I sve što činimo kad moramo, Na tom mjestu je zabranjeno.  …


Noć mi najviše, Dušo, na tebe miriše.   Ma kako nebi sad na onu klupu sjeli? Ma kome bi bilo na pameti da ode, Koga bi ovaj grad pustio, tko bi mu odolio?!   Dok zadnji tramvaj vuče se umorno, Hladni zrak kraj rijeke ne bi uspio Smetnuti s uma skrivenu misao!   U onaj…


I opet po tisućiti put kažem adio I opet potajno molim da me zadrži Što će zapravo čuti? Nisam ona koja odzvanja Ona sam koja nakon eksplozije Skupi ono što preostane Zažmiri i okrene leđa Sporim koracima, tiho s nadom da se zapravo ne kreće I onda grlim zrak, ljubim hladan zid Do jutra Pa…


Koliko toga još nismo učinili? Toliko toga još danas možemo početi. Koliko tanjura još nismo oprali? Toliko ih još možemo ukusno zaprljati!   Koliko zora još nismo dočekali? Toliko zalazaka tek treba ispratiti. Koliko zdravica još nismo održali? Toliko rođendana još stignemo proslaviti.   Koliko koraka još nismo otplesali? Toliko ritmova još treba izmisliti. Koliko…


sati teku  dani teku nek’ proteku   svakim satom žalost ubijam svakim danom da sam bliže, osjećam   onaj gore unaprijed zna sve o tome a zna i kamo vode ovaj sat i ovaj dan   pa ga molim dok sati teku dok dani teku samo nek’ proteku   i da na kraju vrijeme zauvijek…


Sve sretne LJUBAVI nalik su jedna na drugu. Svaka nesretna LJUBAV nesretna je na svoj način.    Kako li je ime onoj što nesretno ljubi? Tako se zove jer je prepoznala Ljubav. Osjetila je kako joj se penje uz noge, Mrsi joj kosu, lijepi za oči, Uvlači pod kožu, prodire u srce. Ljubav se pojavi…


Ako ikad poželiš vidjeti je, Znaj i da hoćeš. Vidjet ćeš je – Izdaleka, Krišom, Nakratko i Slučajno.   Vidjet ćeš je Spokojnu, Neopterećenu, Zamišljenu i Odsutnu.   Primijetit ćeš je S Vragovima u trbuhu Koji će šaptati ”Zaboravila te, prošlo je.” I bit će to slatka boljka.   Ali ona nije nikad zaboravila.  …


Ti Nemaš zamjenu Ali mjesto neće biti prazno Sunce će izlaziti More će mirisati Grozdovi od rose blistati A kad sunce zađe Kad rad zamijeni  Minut tišine na obali I crno vino u čaši Prerast ćeš u misli Daleke, duboke…   Zorom valovima ljubav nestade.


Maglenim Putem Slana Povorka nošena Snažnim udarcem Krhkog Srca bodrena Najljepša Suza crnim velom skrivena Prva je stupila da predvodi ponosna   Svaka za svojom Sestrom tuguje One bijahu Dalekim Miljama razdvojene Pa klize, padaju, Bijele Obraze oplakuju Oči same Srebrnu Mrežu stvaraju   Licu je preteška Srebrna Mreža Ono beskrajno za svojim Osmijehom traga…


Kada nas je to Ludilo zvano Odrastanje i Prilagodba Pokorilo? Ima li još negdje ljudi Koji se neustrašivo prepuštaju Ljubavi, Koji ne posrću pred naletima Prepreka? Mora se ovo, mora se ono… Mora se samo umrijeti. Moramo li svi Disati samo Do posljednjeg daha? Ako je tako, Ja ću disati najdublje, Ja ću voljeti najjače,…


Sanjaj me dok u kasna poslijepodneva terase mirišu na fjaku, kad ti pogled zastane kroz prozor prema zalazu i dok ti svježe jutro ubija ostatke sna.   Sanjaj me kako ti se osmjehujem tek tako, od sreće! Kako mi kosa pada preko tvog lica i kako se budimo stisnuti na škripavom krevetu.   Sanjaj me…