IZGUBLJENI PUTNIK

Kad je čovjek tek izgubljeni putnik, Kad je ljubav legenda i upitnik, Kad je srce prazno i njemu samome strano… Tad je strah jedini prijatelj, Kad u sebi pronađeš vapaj snage, treptaj nemoći… A zovu te da udahneš i onu dubinu istražiš – Nošenu ulicama, divljinama, bespućima… U malenoj crvenoj torbici smještenoj u grudima.Pa triput dnevno bježiš gladnim i podmuklim stražarima. Skrivaš emociju, jedinu dragocjenu! Tu nebesku kočiju, bezbrojnim porazima sačinjenu. A malo nade stvara mučninu, Dok i najmanja želja nosi neprikladnu haljinu. I što slijedi? Zažmiriti, preboljeti. Život je…

POLJUBAC I.

(Pola pet ujutro Dvanaestog dana Gospodnjeg Mjeseca svibnja Dvanaeste godine)     I. Sjećam se Kao da i nije bilo tako davno. Taj dečko bio je s juga, Valjda je zato i sjedio uvijek straga, stajao po strani. Kako bih ga uopće primijetila? Nisam ga poznavala. Mogao je i prolaziti tik do mene, Ne bih ga primijetila. Možda me nekad i pitao nešto, Ne bih zapamtila. Kažu da me znao promatrati, pričao o meni… Kažu da je imao mišljenje o meni I prije nego me poznavao. Sam mi je to…

PRIJATELJU, BESRAMNIČE…

Zovu me da mi stave sol na ranu Kažu da te boli Da za tobom idu dvije suze Nadvile se kao sjene Na tebe i na mene. Prijatelju, besramniče.. Vrati se. Zovu me da mi stave sol na ranu Kažu da ti je dobro Da za tobom sad idu Navika i Odustanak. Prijatelju, besramniče… Vrati se. Jer Navika je prokletstvo za mudre i idol za budale. A ako je moguće da ruža izraste iz betona, tad je Odustanak samo privid u tvojim očima. Prijatelju, besramniče… Vrati se.

TAKSI

Ti idi Ja ću ostati još malo. Praviti se da te čekam na trgu Prošetati obalom, otići lijevo do klupe Poslije sjesti u hotel, možda naručiti onaj kup(!). Navečer otići s curama vanka U Barku što ne plovi. Potražiti te u onom istom kutu Smiješno je koliko ću te vidjeti u svakom drugom… A dok grad spava Provozat ću se taksijem doma Kao i onda kad nas je vozio od svega dok smo se pretvarali da priča nema kraj. Baš kao i tad, promucat ću ”Volim te” Baš kao da…

OKVIRNA GRANICA

Ne postoji ni bajka Nit’ je stvaran ijedan san Sve dok živiš u okvirima, Sreća pojam je stran.   A ljubav je izmišljena riječ Za ono kad te prostruji i zapeče I zaboli i isprazni.   U nijednom okviru nijedno pravilo Takav osjećaj nikad nije zaustavilo.   Ljudska dimenzija Nema okvirnih granica.  

OTISAK PRSTA

U očima nezasitni nemir Nad usnama lebdi vreli dah Među prstima skriven zabranjeni grijeh Svaka misao dolazi kao imigrant   Mirisi se još u kosi miješaju Ušima oluje i tornada caruju Tijelom požar rapidno požuruje Na vratu otisak prsta samuje   Hodam li ulicom Prelazim li mostom Trčim li kockicama u noći Jedan otisak prsta zapečaćen nosim

REZERVIRANO

Ne budali više I ne govori ništa! Samo slijedi me tihim korakom. Gle, tamo u najdaljem kutu, Baš onom najmračnijem…   Od svih pogleda izolirano, Mjesto u kutu, za nas rezervirano. Čekanje se uvijek isplati…   I stavi na moj račun, Večeras sanjar časti.

SUSRET

Znam,to stvarno ćemo biti mi, Samo centimetri će nas dijeliti.   Znaš da ćeš me zagrliti. Znam da će mi suza kanuti. Znaš da ću to vješto sakriti. Znam da ćeš to svakako vidjeti…   Znam da ćemo se kao djeca smijati. Znaš da ćemo ludi i spontani biti. Znam što iza pogleda će se kriti. Znaš što će moja šutnja šaptati…   Ne znamo ništa, nikada i nismo. Znamo sve, uvijek i jesmo.

VISOKO MEĐU ZVIJEZDAMA

Ima jedno daleko mjesto Visoko među zvijezdama. S njega vidiš Zemlju Kao malu majušnu točku.   Nema ondje zakona Nit’ vremena nit’ granica. Samo usred polja makova Čeka jedna drvena klupica.   Kad zaželiš se sunca, pođi tamo! Jer sve što nije pravedno I sve što činimo kad moramo, Na tom mjestu je zabranjeno.   Jedini zakon koji ondje vrijedi, Jedino što ti srce slijedi, Jest i bit će – Ljubav što nikada ne blijedi.

NEDOVRŠEN SAN

Noć mi najviše, Dušo, na tebe miriše.   Ma kako nebi sad na onu klupu sjeli? Ma kome bi bilo na pameti da ode, Koga bi ovaj grad pustio, tko bi mu odolio?!   Dok zadnji tramvaj vuče se umorno, Hladni zrak kraj rijeke ne bi uspio Smetnuti s uma skrivenu misao!   U onaj kasni sat tko bi doma pošao, Najljepši osmijeh iza sebe ostavio? Tisuće snova svatko bi propustio!   Mijenjala bih, dušo, Opet noć za dan Da iznova živim taj divan, nedovršen san…

TKO VOLI, TIH JE

I opet po tisućiti put kažem adio I opet potajno molim da me zadrži Što će zapravo čuti? Nisam ona koja odzvanja Ona sam koja nakon eksplozije Skupi ono što preostane Zažmiri i okrene leđa Sporim koracima, tiho s nadom da se zapravo ne kreće I onda grlim zrak, ljubim hladan zid Do jutra Pa se nasmiješim, ”Dobar dan,tugo! Znala sam da ćeš ostati! Ali pssst, nemoj da on zna… Tko voli, tih je. Odzvanja samo prazna posuda.” A treptaj na obzoru neka pričeka još samo malo…

TOLIKO RAZLOGA

Koliko toga još nismo učinili? Toliko toga još danas možemo početi. Koliko tanjura još nismo oprali? Toliko ih još možemo ukusno zaprljati!   Koliko zora još nismo dočekali? Toliko zalazaka tek treba ispratiti. Koliko zdravica još nismo održali? Toliko rođendana još stignemo proslaviti.   Koliko koraka još nismo otplesali? Toliko ritmova još treba izmisliti. Koliko suza još nismo isplakali? Toliko još puta treba se nasmijati.   Koliko puta se nismo poželjeli? Toliko još puta možemo se prepustiti. Koliko snova još nismo ostvarili? Toliko još rado ćemo usnuti.   Koliko kilometara?…

SATI,DANI

sati teku  dani teku nek’ proteku   svakim satom žalost ubijam svakim danom da sam bliže, osjećam   onaj gore unaprijed zna sve o tome a zna i kamo vode ovaj sat i ovaj dan   pa ga molim dok sati teku dok dani teku samo nek’ proteku   i da na kraju vrijeme zauvijek stane za tebe i za mene

KARENJINA

Sve sretne LJUBAVI nalik su jedna na drugu. Svaka nesretna LJUBAV nesretna je na svoj način.    Kako li je ime onoj što nesretno ljubi? Tako se zove jer je prepoznala Ljubav. Osjetila je kako joj se penje uz noge, Mrsi joj kosu, lijepi za oči, Uvlači pod kožu, prodire u srce. Ljubav se pojavi nepozvana, Smjesti duboko unutra, Zauzme najtamnije mjesto. Ne pita ni za ime ni adresu. Ona traži dvije slične duše, Dva usamljena stranca. Kako prepoznati nesretnu Ljubav? Probudi se, osjetiš li? Tu je, ta praznina na…

NI ikad NI nikad

Ako ikad poželiš vidjeti je, Znaj i da hoćeš. Vidjet ćeš je – Izdaleka, Krišom, Nakratko i Slučajno.   Vidjet ćeš je Spokojnu, Neopterećenu, Zamišljenu i Odsutnu.   Primijetit ćeš je S Vragovima u trbuhu Koji će šaptati ”Zaboravila te, prošlo je.” I bit će to slatka boljka.   Ali ona nije nikad zaboravila.   Ona mirno korača namjerno se ne osvrčući. Ona tebe ne želi vidjeti niti sresti. Ni ikad ni nikad. Ti, ništa joj ne značiš.   U njoj živi dio tebe koji si ostavio za sobom. Ti,…

VINO CRNO KAO TI

Ti Nemaš zamjenu Ali mjesto neće biti prazno Sunce će izlaziti More će mirisati Grozdovi od rose blistati A kad sunce zađe Kad rad zamijeni  Minut tišine na obali I crno vino u čaši Prerast ćeš u misli Daleke, duboke…   Zorom valovima ljubav nestade.

SLANA POVORKA

Maglenim Putem Slana Povorka nošena Snažnim udarcem Krhkog Srca bodrena Najljepša Suza crnim velom skrivena Prva je stupila da predvodi ponosna   Svaka za svojom Sestrom tuguje One bijahu Dalekim Miljama razdvojene Pa klize, padaju, Bijele Obraze oplakuju Oči same Srebrnu Mrežu stvaraju   Licu je preteška Srebrna Mreža Ono beskrajno za svojim Osmijehom traga Da zamagljene Oči konačno progledaju, Da Slanu Povorku zauvijek rastjeraju   A Suza u Tišini moli potajno Da Sestru Blizanku sretne slučajno Od Ljubavi njihove duboko zatomljene Puknut će stoljetne Mreže Srebrne   Zlaćano Prijestolje…

DISATI i VOLJETI

Kada nas je to Ludilo zvano Odrastanje i Prilagodba Pokorilo? Ima li još negdje ljudi Koji se neustrašivo prepuštaju Ljubavi, Koji ne posrću pred naletima Prepreka? Mora se ovo, mora se ono… Mora se samo umrijeti. Moramo li svi Disati samo Do posljednjeg daha? Ako je tako, Ja ću disati najdublje, Ja ću voljeti najjače, I neću pritom žaliti. Moje srce nikad nije bilo moje. Ono odluta svaki dan stotine kilometara. Pa se vrati, umorno, Sanjajući opet kilometre. Nema Prepreka, Mora se samo umrijeti.

SANJAJ ME

Sanjaj me dok u kasna poslijepodneva terase mirišu na fjaku, kad ti pogled zastane kroz prozor prema zalazu i dok ti svježe jutro ubija ostatke sna.   Sanjaj me kako ti se osmjehujem tek tako, od sreće! Kako mi kosa pada preko tvog lica i kako se budimo stisnuti na škripavom krevetu.   Sanjaj me da ne ishlapi miris, da još osjetiš dodir i da ne izblijede slike.   I kad se preneš sudaren s realnošću, sanjaj me.