za tebe

tražio si riječi moje, u stihovima se nisi mogao snaći,tražio si priču pjesmom protkanom. Pa evo me, sjedim ovdje sama,radeći neke sasvim rendom stvari, proletješe mi kroz glavu  misao o nama, odvela me u onu za koju  mi srce najviše mari. Kada je dan počeo rano, no noć je otkrila svoje čari. To slavlje na kojem smo bili, noć, zaigrana mlada, u tvom oku želja se žari i započeše čari tada, Prvi si tada dignuo ruke pokrenuo sasvim novi val, djelovao si na sve te ljude i ja sam uvidjela…

tišina

što je bilo ljubavi ? O čemu razmišljaš, cijeli dan nisi izustio riječi, nema ni pogleda upućenog meni , zar ne vidiš , i mene pogađa. Koje to brige more dva ljubavnika, nekoć robovi strasti, danas svatko u svoj prozor gleda. Pogled ti je postao mutan, poput rijeke kojoj ne vidiš dno. Nema ni glasa ni jauka nikakvog zvuka koji bi dao bilo što naslutiti, tišina nas je progutala u svoj svojoj praznini, a još jučer, jučer je sve bilo sasvim  u redu, a danas tvoj duh nije u tvom…

noćas

noćas moje misli, daleko odlaze raznio ih vjetar što lišće nosi moje misli bježe od mene snažan vjetar ih odnosi.   noćas prazna čaša i hladan dom vatra se polako gasi misli nemam, vjetar ih odnio nekom zadnji plamen kad se ugasi.   nekako bez osjećaja pišem ovu pjesmu tuga u mom oku stoji vjetar raznio je moju dušu i moje tijelo noćas više ne postojim   noćas dok zvijezde treptere visoko moje ime ne zovi zadnji otkucaj srca  u zadnji čas ne zovi me noćas više ne postojim.

u potrazi za slobodom

možda nikad nećeš naći tko si možda naletiš da si sve a sva ta pravila, sve te norme njih razum sluša ali srce ne a iz srca stvaraš a  tko si onda ti možda bih mogla pitati ako stvaraš kreiraš i tako utječeš svojim životom tko si onda ti možda kreator u potrazi za slobodom?

izvrnuti svijet

kažem ti da znam a ti nasmješeno ne vjeruješ kažem ti neznam sve ali može se može se. vidim i bol i patnju i strah vidim što rade našem svijetu vidim kako truju zrak i truju zemlju a ni more nije pošteđeno čujem jauke i brišem suze naše kreacije svijeta izvrnutog. Gdje je logično smiješno a riješenja prejednostavna da su besmislena pa ih se ni ne provodi. gdje ljudske misli okupira takozvana “sadašnjica” gdje se ništa ne propitkuje osim tko s kim spava gdje su ljudi svjesni da su robovi…

sol je slatka i šećer slan

Ti što si došla U moj građujući svijet Unijela nemir oko moga srca Nazvajući sve varkom i lažima Tko si ti da kažeš da sol slatka I šećer slan. Emocije te uzrujavaju Zašto Ja se ne bojim ovoga svijeta Emocije me vode Ako ih savladam One ne mogu prevladati mene Iz njih učim s njima se razvijam One me vode i čine ovaj svijet Svako iskustvo, svaka stvar Svaki događaj , slika Svugdje je emocija Ti krojiš svoje mišljenje Na temelju osjećaja Tako si i našla svoj put. Nešto te…

misterijo svijeta

Upijam svaki trenutak tvoje postojanosti misterijo svijeta. Ni ne znaš, koliko me privlači put u koji ću zaći tijekom svog postojanja. Uzbuđenja li, pomisli: iskustva za steći, mjesta za prijeći Otvoren je svijet predamnom. a što više reći uživam u sreći pisat ću vam uskoro.   autor: Emanuella Zubović

razočarana

očekivala sam bolji poziv nisi imao vremena cijeli razgovor protekao je u nervozi bez obzira što si daleko   bila sam sretna vidjevši poruku i ponovno čuvši tvoj glas na kraju razgovora ponovo se zapitah što se dogodilo između nas   odakle odjednom sva ta nervoza taj ljutiti ton mislila sam da ćeš biti sretan što se čujemo ponovo.   daleko od mojih očekivanja stvarnost je bila brutalna bez sreće, bez smijeha bez nježnih govora bez opuštenosti, definitivno bez dodira.   rekao si da pišem lažno da su moje riječi…

pri pomisli

duboka je kreće se trepteri putem i onda izrazi u punom obliku ta sreća ta radost ta tuga i zatim usmljenost sjetim se tebe i lice mi obasja osmjeh i sreća i radost se pojave i onda shvatim da neću otići kod tebe poslje jer prevelika je udaljenost između nas sjetim se jutra i noći prekrasno, prekrasno vrijeme ali tada se usamljenost pojavi tužna što nisam s tobom no  ono što znam da će vrijeme brzo proći i da ćemo opet biti zajedno.   autor : Emanuella Zubović  

začas srećo, začas

kad si odlazio bila sam sretna veselila se ponovom susretu ne shvaćajući koliko će dana   proći koliko usamljenih noći dok ponovo ne vidim tvoje oči   možda mi je sad pomalo jasno ta udaljenost koja nas dijeli i sad je već prekasno i prošao je dan cijeli.   i mnogo će ih još proći do ponovnog susreta našeg mnoštvo dana i noći i onda ću ti opet ugledati oči.   ali neće trajati dugo i opet ću ti puhati u uho i slati ti poljubce meke grijat se ispod…

zastani

zastani na tren, i pogledaj zvijezde, i njihov sjaj , i energiju što nas veže, njihova prekrasna svjetleća tijela, u tom prostranstvu što iznad nas seže.   ne zaboravi mjesec  sjajni, s pogledom na grad, zahvali mu se od srca, što te čuvao do sad što čuvat će te i dalje . i svaki put kad digneš pogled sve izgleda  kao da staje.   osvrni se oko sebe, gledaj dalje od gdje si sada, dalje od betonskog pločnika, dalje od užurbanosti grada.   zastani, imaš vremena vidjeti i druge ljepote,…

ti nisi kao drugi

ljubavi moja tvoje su oči odraz uzbrkanog mora u ljetnoj noći obasutog zvijezama sjajnim nebeskog plavetnila.   kao da ti  moram reći najljepše usporedbe ovoga svijeta kada idemo leći tvoje su oči nektar najljepšeg cvijeta   to što tvoj pogled u meni budi nešto što nikad nitko probudio nije ti nisi kao ostali ljudi nitko koga sam upoznala prije.   ti si nešto drugačije ne mogu za tebe naći riječi samo jedan tvoj pogled i ja se prepustim sreći   sreća, to je ono što mi nosiš svakog dana u…

pjesnik iz duše

prošli su razni dani i mnoštvo noći i jutra napisat ću novu pjesmu bit će gotova do sutra.   kako započeti prvi stih u kojem smjeru ići, kakav će bit tužan ili sretan glasan ili tih. i neka tema tematika problema vjerovatno ljubavnih.   Ne, ništa mi ne dolazi a vrijeme prolazi a  ja samo stojim u razmišljanjima svojim.   tada shvatih, da ne mogu tako prazne riječi bacat olako moje su riječi iskrene i čiste bez maski koje ih guše zato me i zovu pjesnik iz duše.    …

vodka

vodka crvene boje i okusa ispunjenog, slatkog i dim cigare utjehu nude u ovom kišnom danu sivom , iako vani sunce sja obasjava polja , nebo i more moja duša je potonula u sive dvore   poput kakve djeve, zmaj me čuva i osjećaji zdrobljeni u dvorcu tame počiva tišina , prekrila je ovaj dan tišina boli , i pijana tonem u san   u snovima pustim i tihim i prazna čaša na stolu stoji s kapljicom vodke i kapljicom boli patim za nekim , tko me ne voli ..

kapljice suza, kapljice boli

sjedim , suze niz obraze kližu hladne, slane , male umile su moje lice niz vrat su nastavile teći jer okrenula sam leđa sreći   kapljice suza , kapljice boli na mom licu to stoji saginjem glavu , tužno sjećam se one noći kad si odlučio , da više nećeš doći   ostavio si me samu i prekršio obećanje dano i otrov se uvukao u ranu nestala sam kad je svanulo kad je sunce svoje lice otkrilo više me nema i kao da me nikad nije bilo svijet se nastavio…

hoće li otvoriti oči

gledam prijatelja, kako leži njegovo bezživotno tijelo u hladnoj postelji i ova bol koju osjeća gotovo je i ja mogu osjetiti i ova tišina što obavija beskrajne , hladne noći a ja smo čekam … hoće li otvoriti oči samo čekam…

do viđenja srećo, do sutra

  bez pozdrava j nemoj otići ali zbogom mi nemoj reći samo do viđenja srećo do sljedećeg puta samo do viđenja srećo do sutra   ne dopusti mi da odem bez riječi,sa suzom tiho mi šapni :”ovo nije kraj” i dočekaj me s ružom sa osmjehom svojim ne dopusti da odem bez riječi kada znaš da te volim i kada ti to želim reći   nikad mi nemoj reći zbogom samo do viđenja srećo do sljedećeg puta do viđenja srećo do sutra

poput leptira

Ples šarolikih leptira, oko cvijeća na uličnoj lampi, u užurbanom gradu što nema mira, samo mali detalj što se ne pamti.   Osmjeh malog djeteta, istinski uživa u veličanstvenoj igri, pa i ona raširi ruke,kao da su krila, i započne ples, baš poput leptira.

jednoj ženi

Bila sam u agoniji jer nestala mi je nada odnekud se pojavila sasvim iznenada i rekla je ne gubi nadu ona nikad neće nestati rekla je posveti se sebi samo si ti možeš pomoći rekla je zabavi se ma boli te dupe za sve rekla je u početku će bit teško kasnije oslobađajuće rekla je imaš snage budi svjesna samo pići svoj film rekla je sve je dostupno odluči se sve ti možeš i poželjela je laku noć i lijepe snove i lijepo veče i lijepo jutro i dan sutra…

sretan put, ljubavi moja

nekoć sam pisala o nadi o sreći što ćemo ju zajedno gradit o danima pod suncem provedenim o noćima našim zagrljenim   o odsjaju iz tvog oka i treptaju srca moga o inspiraciji što mi daju riječi tvoje i o tome kako se osjeća srce moje   sada što osjeća, ne želiš znati k vragu , ne želim ni ja a što drugo da ti kažem moje srce, moja tuga   moji snovi, raspadnuti moja glava, prepuna sama pomisao, toliko boli jedan svijet u ruševinama   voljela bih da mogu…

Možda je malo kasno

godinama sam vjerovala u ljubav zaista sam htjela da bude stvarna kako godine odmiču. pomalo shvaćam da ljubav nije ništa drugo, nego obmana. čista iluzija da postoji nešto, tako divno iskreno i čarobno. O bože kako sam se zavaravala I tko će sad mom srcu reći da još uvijek postoji nada nije bitno, neće vjerovati ne kako se osjeća sada malo po malo, se raspada. Možda je malo kasno za nešto što sam davno trebala reći dragi ljudi imali ste pravo ne postoji takav put ka sreći

mamurluk

Jutro, sumorno, teško ustajali alkohol u zraku. Isparavajuće  toksične tvari, ostavljaju za sobom beživotna tijela.   Dan u prolazu, večer je. Samo hladna kava podsjeća, kako nismo živjeli ovaj dan.   Teške riječi, nepažnja. Poziv u realnost. Sitne pogreške, nastali problem, Žao mi je.   autor : Emanuella zubović    

misli

Pokušala sam shvatit tvoje misli, i pokušala sam se uvijerit, da nije tako. Ali mi se samo pitanja vrte Pitanja su mi zavrtjela glavom. Kako voljeti nekoga, a razmišljati o tome kakav loš kraj poput knjige, završetka poglavlja Ne seže li naša ljubav dalje od otrcanih knjiških korica ? Kako biti s nekim, a istovremeno ne željeti to kako ti trenutak bude super a drugi tren mrsko. Željela bih da si sretan i da možemo djeliti sreću žalosno što nisam mogla žalosnije što ti ne želiš. i sve bih dala,…

drugačiji snovi

Prošlo je jutro i prolazi podne i već je noć. Prošli su mjeseci i prošle su godine i on više neće doć a sanjala sam nekoć život nas dvoje , topli dom ali tvoje je srce sanjalo drugo i otišao si i posvetio se snu svom znam da ćeš otići i molim te ne osvrći se moje srce još pamti tvoje lice, tvoje oči i dodire. Još čuje tvoj sarkastični glas, još te voli i još me grije. Prošlo je jutro i prolazi podne i već je noć Prošli su…

jednog jutra

Nema te i spavati ne mogu, danima se umorna budim , kad ces opet doci i uhvatit me za ruku, olaksat mi san i ublazit tugu. I ovo sunce, prestalo je sjati, i ono se pozelilo dodira tvog, i ono zeli da se vrati, i otkucaji,uplasenog, srca mog.   Ali tebe nema, ni danas,ni sutra, i ostali dani ce proc, ali znam vratit ces se jednog jutra, i odgnati ovu bol.   Mozda cemo onda,iduceg puta, ruku pod ruku, zajedno otici, ali to nece biti ni danas, ni sutra, ali…