JOŠ JEDNA

promatram te iz daljine tihog u muklom žamoru sutona gladni prsti rastu prema tebi pokušavam te pjevati i iz ove noći oplesti još jedno sjećanje na tebe prišiti komadić tuge na tvoje srce jer nas i ova ljubomorna zora rastavlja i pobjednički kruži planetom noseći tvoj glas zoveš me iz utrobe svijeta zarobljen i sam … još jedna?

Tišina

…Tvoja me svjetlost mami kao paučina na nebu… Tražim te u svojem imenu, krojim tvoj pjev u tišini koja cvjeta izmedju nas, u tijelu noći što rastvara zvijezde izgubljene u tebi kradem te iz zaborava uspavljujući tvoje rasplakane slabosti pjesmom svojih otisaka dok svemirom ne zavlada tvoja ranjena Tuga.