Nemam prijatelje Nikad ih nisam tražila Postojanje je prekratko Da bih se vezala. Sidra su potopljena Samo mjesečina traje U očima svemira


Gledeć’ u more, razmišljam; Da nema plavog kamen diva, Slika bila bi odveć kriva.   No kad se pernati oblaci spuste, Ako bi i najveći mudrac znao, Kakav bi opis sad tom prikazu dao!    


Reljefne uvale Jos uvijek tajnovite Kroz  zametene romanse Otpuhuju se prasine. Svjetlucave valove Jedu soli raznolike Davno bacene mrezice Ulove odbaceno srdasce.


  Ja sam potomak Crkve Vjere i ufanja Ja sam rasla u utrobi tvojoj i bila hranjena mudro. Sad i ja ostavljam potomke. Moji potomci su knjige koje su bili učitelji moji koje su mi tepale nježno i čekale moju odluku. Odluka je donesena- Odrasti je krivo vjerovanje Odrasti- znači izgubiti nadu.


OKRUTNO JE PJESNIKOM SE ZVATI Dolaze dani, prijatelji Kojima se pobjeći ne da  Pišemo pjesme  A pjesma samo te gleda  Nema nagrade od  Komada papira.  Okrutno je pjesnikom se zvati  Otkriti da duša bira  Što um uskrati Nema sretnog pjesnika I recite što da se tu radi  Pišimo sretne stihove  Dok smo još mladi Nešto…


 Doživjeli su kraj, i još im ne damo otići… Samo naši, čisti, nepregledno veliki, nedostižno visoki, Nepobjedivo lukavi i gladni stvarnosti… Satkali su naš odsjaj. Prevrijedni da bi bili izrugani  Preslabi da bi bili ostvareni. Ah, ti snovi…


Sjećam se jučer… Dok je sve bilo na svom mjestu Onako pravo. Bilo je tako stvarno Premda kratko.  Ne mogu vjerovati  Kako sam mogla povjerovati Da smo odmakli od samih nas. Hm, sjećam se dok je još bilo jučer… Ne znam dal’ sam bila kraljica magle Jučer si obećao da bit će bolje Još jučer…


   Čitajući Sylviu Plath  Gledam u divlji cvijet  Njegovu naopako uronjenu cvijetnu glavu U kristalnu vazu punu najjgušćega meda. Šećer je guta, polako gubi svijest Propadajući u medne mjehuriće  I postaje dio prošlosti.  Tako zarobljena u vremenu  Nadmudruje staru Smrt  Ostaje na stolu budućnosti Prekrasna i nikad zaboravljena  U svoj svojoj svježini  Kao i onog…


Smiri me sudbino uzmi lice moje i vrati ga u blato  U blato ,rođeno  neka ga guta,smelje. Pretvori me u smeđu prašinu pa onda mi daj novo lice  Neko smješno  neko lijeno i lijepo  da ga ne skidam više.


Ja sam nebo. U mene se gleda s divljenjem i vjerom. Kao mali molitvenik Sakupljam molitve u kožne korice I postajem glasnik šireći ih Bestežinskim plavim ogledalom Koji nadanja okreće k suncu. I tako uslišene vraća ih na zemlju, kao najkreposniju kišu, Koja ispire krovove i pomlađuje dušu. Ja sam nebo.


Bijeg u gradsku tišinu Stani na prste… Hodi nebom… Dečko kojem sam bila draga Izgubio se u poplavi Do koljena… Ššš… Probudit ćemo Velikog Poglavicu Ako samo trepnemo, ponovno.


TRI PUT Zazovi me tri put Sutra ću biti ispred kuće Nam stare i sjedit ću u vrtu Gledit’ najdraže mi bubamare. Zazovi me tri put Prekosutra ću k vodi ja poć’ I gledaj kako hrabro ja plivam Dragi, bez zova- upomoć. Dok polja su u rastu Zazovi me tri put Sakrit ću se pod…


Oblak  golem puzi, pa krene Spava malo Dok vjetar ga ne prene. K meni dal ide Il od mene kreće To nitko ne zna Svemir ga pokreće. Na drugom kraju Duga boje razlijeva Papir mokar tintu moči Dok kiša ga polijeva.


Rađam, rađam… Nešto kiselo i neprirodno Stonjak je bačen Ne da bi se jelo s njega Žalosno je bijele boje. Na svoje dvije ljuljačke divne Postavit ću kantice s akrilom I zanjihat ih u vječnost. Uskoro, kad prođem Kroz vrata paklena Znaj, vratit će me Krila crvena. Donosim dar. Stavljam vino na Prag ponoći Svi…


Rekli su da je život težak -povjerovala sam. Da zaslužujem više -složila sam se. Da će doći odan prijatelj -poslušala sam. Kad sam pitala za pravila Rekli su da granice ne postoje Shvatila sam igru Ali prekasno!


Danas me nije briga Za susjede, ni za politiku Kuda će država ići -Briga me. Neću pročitati novine Danas ne gledam vijesti. (Ta strašna ubojstva, po naslovnicama izgledaju ko ‘svojevrstan natječaj). Danas ne trebam novac Neću kavu. Danas ću provesti dan u prirodi Razmišljajuć’ o sudbini Što se spasiti da- KAKO JU PROMIJENITI NA BOLJE…


  Biti tvoj učenik Cijeli je svijet htio biti Djelić tvojeg glasa Malo popiti Gitaru osmijehom svirati I pritom riječi Ne birati. Thank you John For touching my heart Showing my music direction You always were a child The greatest of all Let peace be with you


Tako se nježno osjećam Kao tucet ružičastih oblačaka Tiho odguravanih Pomoću božanskih peraja Plutam, Plutača sam usnula Tijelo velika je orhideja Koja mijenja boje Kao Le dioda Trepćem u nečujnosti.