daljina

Jedan za drugim nanizali se dani. Od prvog do posljednjeg  – čeznem za tobom, za svakom rečenicom koju napisati bi mogao, za svakom misli koju bih iz nje naslutila. Pisma su preshla. Dok nizali su se, u svom ritmu uobičajenog sivila, čežnju omatala tuga, tugu posula praznina poput umjetnog snijega na blagdanski okićenom stolu. Nema glasa. Ostade taj kičasti trag svuda oko mene pa se pitam: je li ljubav bila, ili što je: sebičnost želje da u zagrljaju te ljuljam dok oko nas sniježi tisuće zvijezda? Zrcalim daljinu. Na čas…

bijelo nebo

Bijeli, nježni  dlanovi sa nebesa silaze smijući se, hihoćući mojem licu prilaze. Trčim preko livade pod nogama mi škripi, oko mene vrtuljak paperja što sipi. Grlimo se, plešemo, šapućemo tajne – moje sestre vesele kao zvijezde sjajne.

igra riječima

Igramo se riječima i popola ih dijelimo: Čas se prepiremo, A čas se veselimo. Ali – što ćemo, zlato, Kad igra nam dojadi? Što ćemo, dragi, Kad ne budemo mladi? Hoće li nam duše Čiste ostati? Hoće li – od riječi – Neke druge postati?  

mala vila

U kućici ispod bora, Pored plavog, plavog mora Živi jedna mala vila Kosa joj je kao svila. Svakog jutra češlja kose, Valom hladi noge bose. Pjesmom k sebi ribe mami Pa ih draga, pa ih hrani. Onda pjesmu suncu poje: Zlatno li si, sunce moje! Hajde više ti se vini I ostani u visini – Da ja mogu nebom plovit’ S oblacima svud se lovit’ Da zraka mogu čistog užit’ Sa sestrama se svojim družit’. Svakog jutra razigrana, Svim bićima dobro znana, Ona trči, ona hita, Za želje ih uvijek…

šumski duh

Treperim kao kap Zarobljena u magli. Steže sa svih strana ona moje želje I ne da odvojiti se Iz tog sumornog mnoštva. Sanjam kako lebdim U struji vjetra. Obrušavam se niz strmine Hvatajući usput Istančane zvuke Malih glodavaca Pri korijenju bukava.

povratak prirodi

Ćutim te zbog slobode Koju slutim u tišini Dok s vrha Snježnika Gledam more u daljini; I volim te zbog pripadnosti Toj tvojoj planini Što rađa se i u meni Dok smo u visini. Prestanem li, jednom, Pisat’, dragi, tebi, Brda će me sjetiti: Njima zvao si me k sebi.

imam…

…tek nešto sitno dana da sustignem ti želje prije rođendana; da pogledam ti oči i dotaknem usta, u zagrljaj te zovnem, moja željo pusta; da budem nježna tebi, samo tebi; da svoje želje zaboravio ne bi.

nježna

Nije danas dan za bravure za brzinu i lude figure. Danas – dan je za nježnosti i sitne slatkiše, za sentiše. I zato, izaberi neke note fine da opiju te sred tišine i uzmi kist i papira list kao tvoja duša čist i vuci čiste linije jer i ja pisat ću najfinije što mi duša stvorit može s tvojim duhom ispod kože.

zemljovid

Osvani pored mene. Privij se uz moja leđa nečujno i zagrli me. Ljuljaj me, njiši me kao malo dijete, a onda me okreni  k sebi i pogledom dotakni rub žednih usana. Diši moje tijelo, diši moju dušu. Istraži, putniče, sva zaboravljena mjesta, sve iskonske tajne tog zemljovida što pred tobom se otvorio.

neozbiljna

Nemoćno i komično, Zbunjeno nadasve, Pogledom me obuhvati. Za ruku uhvati. Misleći kako šala sve je I da pomalo sam luda. A ja nemam kuda. Ja uvijek se smijem Za njegove oči I brbljam, žuborim Za njegove uši. Neozbiljno. Bezbrižno do kraja. Kod mene – ljubav se ne zbraja. Ne računa, Nit’ ne skriva. Ona izvire sama. Sama teče. Ona je živa.