ponekad se čovjek probudi tako da pogledom jednim obuhvati svijet tada sve gleda bez prizme predrasuda vidi sve jasno ali misli da sanja pa sklopi oči i okrene glavu i umjesto da spozna istinu pravu teško skreće s utabanog puta prepusti to vrijeme snu i zaboravu i dalje nastavi da luta


Teče mutna rijeka na kraju ljeta prolazi kroz srca nervoznih vozača kroz grad u magli vijugavo šeta jesen kao srna tiho korača. – Mostovi stenju, uz buku motora rijeka preko rijeke u grad se sliva u bezdanu hladnog, velikog mora malena riba zbunjeno pliva. – Teče tiha rijeka na kraju ljeta. u polju pjesma, bere se…


Sjena

kada bog pruži ruke nad usnulim gradom vjetar će ju nježno dignuti iz sna i ona će tada nestati kradom kao svijetla sjena iz mog sjećanja – sanjala je zvijezde na nebu iznad grada tragala za cestom od mramora i žada pravila je plave kolute od dima sklapala je oči i letjela sa njima –…


Jutro

maglovito jutro vatra gori u sebi kajanje al` griješi tko misli da nebi – morao je tako kasno je da za oprost moli hoda kroz maglu osjeća jako to boli


Mač

ne teče voda u rijeci Savi spasitelj je spustio mač u polju su grablje i drač ne raste više kajsija u vrtu ispred kuće opasnost dolazi postaje vruće – za bijeg je kasno doći će po mene sutra zbogom maglovita jutra


Zavjet

među nama postoji zavjet igra duga 13461383 minuta danas gledamo stvari iz drugog kuta – nebo je sivo zemlja je ljuta čangrizava baba na kraju puta i starac jarac nekad poletarac a danas dosadni marginalac


kada je otvorio oči i vidio da je sam a svuda oko njega zavist, požuda i strah promijenio je lice, promijenio je glas okrenuo je glavu i otišao od nas – sam u svijetu sjenki pepeo i prah – bio je neprilagođen ovoj ludnici on je dijete savjesti, mira i ljubavi a dobio je dvadeset…


stari psi vole pričati priče o ljudima vatri o drugim psima zatim o magli rijeci gradu šumi mjesecu ali najviše o ljudima dvonožnim visokim zahtjevnim mentalnim a opet najboljim prijateljima


na vrhu piramide stoji čovjek oštrim okom prati podanike svoje gusta šuma je sakrila rijeku na kojoj se gladni vuci poje – vatra u noći obasjava put po kojem gomila ljudi hodi kroz gustu maglu plovi brod ukleta neman u mutnoj vodi


moraš reći zbogom ako želiš biti sam moraš otvoriti oči ako hoćeš prekinuti san ostavi sve i idi ako bi mijenjao stil moraš biti na rubu smrti da bi znao da si živ


Sloboda

slobodnom stvoru u grob teško je leći a taj teret postaje još veći kada si rob – da radiš po svojoj volji treba ti mudrost i snaga al` onaj tko je služio vraga još je bolji – i zato slobodnom stvoru u grob teško je leći a taj teret postaje još veći kada si rob


Ptice

dvije male ptice dugo su tražile mjesto gdje mati gnijezdo je svila – odjednom proleti avion kraj njihovih umornih krila – možda će nas ova velika ptica odvesti kući pomisle i u potjeru za njim se dadnu – ali uguše ih isparenja sagorelog kerozina pa mrtve na zemlju padnu


posljednji čovjek što zemljom luta pogleda nebo plavo i čisto gazeći travu drevnoga puta ugleda svjetlo, vječno isto – negdje na kraju njegovog svijeta sunčani obruč snažno je blisto`


Popodne

kasno popodne sunce me gleda krvavim okom upijam travu, cvijeće, voćke rodne plodove što mame slatkim sokom – dok šetam polako, nogom pred nogu sunce se tiho pretvara u mrak na proteklom danu zahvalim bogu i izdahnem topli ljetni zrak


Rat

rat u mislima običnih ljudi miris proljeća, miris krvi na bojnom polju ginu prvi a zatim strah, mrak i crvena kiša sunce krv piša – iznad plodnih zelenih njiva nikla je velika crna gljiva – tri gore spasiše Evu i Adama krug se zatvorio šuma raste na barikadama


Prah

kao što pijesak klizi kroz prste bez traga nestaju godine u magli mojih sjećanja tvoje su riječi gospodine vrata raja grešni moj sine teško je otvoriti prah si bio u prah ćeš se pretvoriti


stisni šaku brzo će proći pokreni svoju ruku jaku kao i prošle noći – vjeruj ratniku iz bitaka mnogih donio je glavu zašto i ti nebi onda popio tu vodicu plavu


siroti mali kanarinac u pravilu oni žive dugo ali ovaj nije imao sreće zgazili su ga slomili mu krila bacili u smeće dobro jutro tugo na grob sam mu stavio cvijeće


što su danas kosti, meso i krv sutra je zemlja, trulež i crv – što je danas smijeh, ljubav i nada sutra je izvor tuge i jada – što je danas božje, pravo i čisto i sutra je isto


stari se opet vratio san lice sam krio cijelu noć i dan već dugo tamo nisam bio – odakle ova mora crpi snagu ako uputiš poziv vragu mogao bi doći bolje provedi sam ostatak noći


Sanja

sanja spava kroz otvoreni prozor ulazi ova proljetna noć na nebu srebrnasti sjaj u tišini pala je zvijezda zemlji u zagrljaj