ponekad se čovjek probudi tako da pogledom jednim obuhvati svijet tada sve gleda bez prizme predrasuda vidi sve jasno ali misli da sanja pa sklopi oči i okrene glavu i umjesto da spozna istinu pravu teško skreće s utabanog puta prepusti to vrijeme snu i zaboravu i dalje nastavi da luta


Teče mutna rijeka na kraju ljeta prolazi kroz srca nervoznih vozača kroz grad u magli vijugavo šeta jesen kao srna tiho korača. – Mostovi stenju, uz buku motora rijeka preko rijeke u grad se sliva u bezdanu hladnog, velikog mora malena riba zbunjeno pliva. – Teče tiha rijeka na kraju ljeta. u polju pjesma, bere se…


Sjena

kada bog pruži ruke nad usnulim gradom vjetar će ju nježno dignuti iz sna i ona će tada nestati kradom kao svijetla sjena iz mog sjećanja – sanjala je zvijezde na nebu iznad grada tragala za cestom od mramora i žada pravila je plave kolute od dima sklapala je oči i letjela sa njima –…


Jutro

maglovito jutro vatra gori u sebi kajanje al` griješi tko misli da nebi – morao je tako kasno je da za oprost moli hoda kroz maglu osjeća jako to boli


Mač

ne teče voda u rijeci Savi spasitelj je spustio mač u polju su grablje i drač ne raste više kajsija u vrtu ispred kuće opasnost dolazi postaje vruće – za bijeg je kasno doći će po mene sutra zbogom maglovita jutra


Zavjet

među nama postoji zavjet igra duga 13461383 minuta danas gledamo stvari iz drugog kuta – nebo je sivo zemlja je ljuta čangrizava baba na kraju puta i starac jarac nekad poletarac a danas dosadni marginalac


kada je otvorio oči i vidio da je sam a svuda oko njega zavist, požuda i strah promijenio je lice, promijenio je glas okrenuo je glavu i otišao od nas – sam u svijetu sjenki pepeo i prah – bio je neprilagođen ovoj ludnici on je dijete savjesti, mira i ljubavi a dobio je dvadeset…


stari psi vole pričati priče o ljudima vatri o drugim psima zatim o magli rijeci gradu šumi mjesecu ali najviše o ljudima dvonožnim visokim zahtjevnim mentalnim a opet najboljim prijateljima


na vrhu piramide stoji čovjek oštrim okom prati podanike svoje gusta šuma je sakrila rijeku na kojoj se gladni vuci poje – vatra u noći obasjava put po kojem gomila ljudi hodi kroz gustu maglu plovi brod ukleta neman u mutnoj vodi


moraš reći zbogom ako želiš biti sam moraš otvoriti oči ako hoćeš prekinuti san ostavi sve i idi ako bi mijenjao stil moraš biti na rubu smrti da bi znao da si živ


Sloboda

slobodnom stvoru u grob teško je leći a taj teret postaje još veći kada si rob – da radiš po svojoj volji treba ti mudrost i snaga al` onaj tko je služio vraga još je bolji – i zato slobodnom stvoru u grob teško je leći a taj teret postaje još veći kada si rob


Ptice

dvije male ptice dugo su tražile mjesto gdje mati gnijezdo je svila – odjednom proleti avion kraj njihovih umornih krila – možda će nas ova velika ptica odvesti kući pomisle i u potjeru za njim se dadnu – ali uguše ih isparenja sagorelog kerozina pa mrtve na zemlju padnu


posljednji čovjek što zemljom luta pogleda nebo plavo i čisto gazeći travu drevnoga puta ugleda svjetlo, vječno isto – negdje na kraju njegovog svijeta sunčani obruč snažno je blisto`


Popodne

kasno popodne sunce me gleda krvavim okom upijam travu, cvijeće, voćke rodne plodove što mame slatkim sokom – dok šetam polako, nogom pred nogu sunce se tiho pretvara u mrak na proteklom danu zahvalim bogu i izdahnem topli ljetni zrak


Rat

rat u mislima običnih ljudi miris proljeća, miris krvi na bojnom polju ginu prvi a zatim strah, mrak i crvena kiša sunce krv piša – iznad plodnih zelenih njiva nikla je velika crna gljiva – tri gore spasiše Evu i Adama krug se zatvorio šuma raste na barikadama


Prah

kao što pijesak klizi kroz prste bez traga nestaju godine u magli mojih sjećanja tvoje su riječi gospodine vrata raja grešni moj sine teško je otvoriti prah si bio u prah ćeš se pretvoriti


stisni šaku brzo će proći pokreni svoju ruku jaku kao i prošle noći – vjeruj ratniku iz bitaka mnogih donio je glavu zašto i ti nebi onda popio tu vodicu plavu


siroti mali kanarinac u pravilu oni žive dugo ali ovaj nije imao sreće zgazili su ga slomili mu krila bacili u smeće dobro jutro tugo na grob sam mu stavio cvijeće


što su danas kosti, meso i krv sutra je zemlja, trulež i crv – što je danas smijeh, ljubav i nada sutra je izvor tuge i jada – što je danas božje, pravo i čisto i sutra je isto


stari se opet vratio san lice sam krio cijelu noć i dan već dugo tamo nisam bio – odakle ova mora crpi snagu ako uputiš poziv vragu mogao bi doći bolje provedi sam ostatak noći


na kraju si puta čovječe zaboravi strah prošle su suze i smijeh svijeće plam dvije riječi i zadnji dah dođi sine reci svoj grijeh


Sanja

sanja spava kroz otvoreni prozor ulazi ova proljetna noć na nebu srebrnasti sjaj u tišini pala je zvijezda zemlji u zagrljaj