Slobodna i divlja, Zelenih niti, Šuma je mreža, A Dioniz pauk. Smaragd se skrio Čarolijom šumske vile I drhti kao list. U gradu me čeka Smaragd u zlatarni, Dioniz u vinu. Pjesnik kamenog sam grada, A moje srce tuče u gnijezdu.


Neznana. Slute te moje oči. Pitam se: tko si? Dal’ godina već imaš Il’ tvoja mladost Stoluje u rosi? Ako si žena koja ljubi, I mirišeš kao cvijeće, Dopusti da te udahnem Za tren sreće. Zrno grožđa Kad držiš u ruci, Stavi na ovaj stih Da utažim glad I budem opet tih. Ja te slušam….


She likes the boats but not the ocean: Pacific is vast for her sweet devotion. She needs caring drops of little things Like Bible quotes that reverent brings. In dark nights she dreams of sunny days, Picturing Him as her Sun with holy rays. In the eyes of Christ she yearns to gaze, While holding…


  Alhambra. Plašt ti Granada. Duhovi Nasrida šapuću na dvoru, nekoć krik utvrde maurskih vladara. Zbog Sunca svijetliš il’ Jakovog kolobara? U vedroj noći, podno zvijezda, tvoji osvajači postali su gnijezda. Alhambra je stih koji sam se piše: kroz moje oči gleda, kroz moja pluća diše.


Laki zastor od oblaka rastvori vjetar visine u ljetnom kazalištu. Nebo je pozornica, a moj balkon loža: plešu zvijezde bajadere i baletan Mjesečev srp. Danici, primabalerini, cikade cvrče prestissimo. I ako zaspim ove noći, kriva je Vila Jorgovana.


Potok klokoće. Moje srce se okreće s vodenicom, dok toplina Sunca dvori kasnim proljećem. Vodaricu koja pleše s cvijećem u kosi, prate livadni leptiri. I ako cjelov mi da sreća moja bit će sva kao kap rose na latici.


Srce otkucava poput sekundi, oči trepću k’o tihe minute, a duša zakuka svaki sat kao kukavica antikne ure; i ja postajem sat, a klatno mi svaki korak: zanesen hodam ususret Kronosu.


Pun Mjesec iznad Venecije. Skriva se vuk Iza maske, Dok silazi žena stubama. ( KAO LAHOROM NOŠENA ) Dok dragi o njoj sanja, Njen korak je lak; Ona bira, Ona hoda po venecijanskim vodama. ( PROLAZI U NOĆI KRAJ POZASPALIH GONDOLA )