Ako noćas umrem…

…Ako me noćas ne vidiš da promatram nebo snježnjo Znaj, nećeš me sretati, ali voljet ću te nježno Više neće biti vremena da razmišljamo o nama. Al neka srce se raduje, ne daj da vlada tama.   Ako noćas odletim s leptirima putevima čudnim Zadrži me u svom sjećanju da osjećam se budnim. I kad opet počnu padati hladni snjegovi. Sjeti se. Nedaj da moji snovi budu njegovi.   Ako noćas usnem nad nebeskim dahom Reci Majci da sin joj živi, ne kao ona krahom. I da svim snagam pjeva…

Napisao sam ti pjesmu

Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam pjevati Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam svirati Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam uživati Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam igrati Napisao sam ti pjesmu Ali je nisam dostojan slušati. Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam čitati Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam živjeti. Napisao sam ti pjesmu Ali je ne mogu dodirnuti Napisao sam ti pjesmu Ali je ne mogu udahnuti Napisao sam ti pjesmu O radosti i jednoj ljubavi.

Otkada me ne voliš…

Otkada me ne voliš, sve je isto kao prije. Opet mi dodiri snivaju o toplim zimama Opet mi smijeh žubori daljinam. Sve je isto kao prije, opet kiša lije. A gdje su hrabri ratove gubili Mi smo čeznuli i venuli mi smo se voljeli i nadali. Otkada me ne voliš, sve je isto kao prije. Opet peku sve moje radosti. Opet mi žuljave noge ne hodaju. Sve je isto kao prije, opet sunce ne sije. A gdje su drugi zbog dukata padali Mi smo svoju sirotinjsku sramotu čuvali Mi smo…

Teško te zaboravljam…

Teško te zaboravljam Dok gledam mjesec koji i tebi svjetli put. Onaj mjesec pod kojim smo se voljeli.   Teško te zaboravljam Pronalazim te u svemu. Jer sve što me činilo sretnim djelio sam s tobom.   Teško te zaboravljam. Uporno bereš cvijeće što u meni cvate. I moj si san i moja zbilja.   Dok pada fini pijesak sa neba. Bacam se u krvave okove od sjećanja. Teško te zaboravljam.   Iako znam da ne postoji nada. Srce ne želi pustit, a ja se ne opirem. Teško te zaboravljam.…

A mogli smo imati sve…

Ti koji noćas ljubiš ruke ruku moji. Tebe molim da ih ljubiš nježno kao inje trošne grane. Ti koji noćas u njedrima nosiš smisao moga života. Molim te da budeš pažljiv da ta ljepota koju sada imaš sretniče, Posrami prirodu u svoj njenoj veličini. Ti koji ne poznaješ dovoljno dobro hodnike misli moje ljubavi koja se sada tvojom zove. Oprosti, jer neke stvari smo zadržali za sebe i sada su nepoznate… Ti koji ne znaš koliki si sretnik čuvaj milošću to drhtavo čedo koje možda nekada još jednom u očima…

Dušo moja

Postiš li dušo mojo od odraza svoga? Kao ja od tebe uz suhi plač. I gledam surove daljine. Gdje srce mi vene za slatkim narančama. Tražiš li sebe u meni dušo moja? Tamo gdje smo davno sve zaboravili. Gdje i rijtke ptice odlaze s čežnjom. Ti ne letiš kao one, ti si kamena. Voliš li dušo moja mene svoga? I taj život tužnom radošću ispričan. Ja sam ti posljednji. Ja sam ti jedini. Tko sam? Pa tu sam da saznam. Kad umrem, možeš li živjeti za mene dušo moja? I…

Naivni

Pred smrću noćas klećimo – ljepotice moja. Još uvijek u snu zaneseni, čekamo da se probudimo. Da uistinu vidimo što ljubav nudi. Nekad oblaci nad nama, oblaci pod nama. Danas strahujem od visina. I ovaj život koji živimo nije život. Tek staza što vodi kroz mračne krošnje rosnih borova. Žudeći za svježim dahom alpskih visina pružali smo umrle ruke željne avanture. I ovaj grijeh tad nije bio grijeh . Tek pašnjak gdje smo sijali plodove za koje smo znali. A sjetva i breme umrlih dana letjeli su k nebu da…

Nešto za tebe, moja Tugo…

Stajao sam na mostu duboke, crne Save Kao odbjegli luđak bez svoje jave. S mišlju o prošlošću koja sada živi Valjda smo za sve sami krivi? Na tom kolodvoru gdje se vječito sastaju neke sreće. Gdje se vječito rastaju kao snijeg pred proljeće. Tvog osmjeha napunio sam pune vreće. U slučaju da navrati čežnja da nade budu veće Krenuli smo na put bez pretjerane nostalgije. S dodirima nevinim kao poljsko cvijeće. Ni ne sluteći da rodit će se algija kad krenusmo bez sreće. Život tad imao je pogled koji nema…

Mrtva plesačica

Na samotnajčkom odru uz mrtve svijeće Uz mrtvu tišinu i mrtvu tamu. Uz umrle zvuke. Čula se mrtva molitva. Uz smrdljivo, mrtvo cvijeće. Mrtvih anđela što pružaju mrtve ruke.   Mrtva tjeskoba, mrtva sreća, mrtva bijeda. Mrtvo sve što ima ljudsko oko i mrtva kosa sijeda. Mrtva bol, mrtva tuga u njenim mrtvim očima Mrtva smrt, mrtva žalost u mrtvim noćima.   I mrtve sjene i tragično preminula radost. Mrtva nada u mrtvoj želji nudi mrtvu post. Mrtva jesen, mrtvo proljeće, mrtvo ljeto i mrtva zima. I sve što osta…

Važno je u čijim je rukama …

Sav je život u jednim rukama. I toplina I mržnja I sreća I žalost I smrt. Prvi dodir. Nježan i mirisan k’o majčino mlijeko. Te iste ruke Ta ista koža. Prolazi vrijeme. K’o pogled na pustinjski pijesak u dlanovima. Polako curi kroz prste. Bez snage zaustavljanja… Dodiri zli Dodiri strasni Dodiri osvete Ljubavni dodiri… Dok ne ugasne u prašinu perverzije života. I ljubav I sreća I žalost I dodir I život. TE RUKE PRELIJEPE!

U noćima.

U noćima. Ispod pustih sanja Gdje se gube horizonti, sva svjetla Sjetih se tebe moja Sanja. Zašto me plaši tvoja blijeda silueta? Taštini mojoj krik prošlosti ne smeta Ti znaš da moj vlak već godinama kasni Zašto ti se više ne rumene obrazi krasni? U noćima. Kad laž na usnama postaje sve tanja Kidam stare slike, skrivam se od kalendara. Hoću li ikad uspjet zavapiti: Oprosti Sanja! Odavno istinu lažem sestro Mila Zašto ti je suza gorčinu lila? U noćima. Sve izblijedjelo od pustog pranja Zašto? Zašto? Zašto? Istinu je znala samo…

Daljine, daljine

Jednom davno, naučila si me jezik šutnje Tad je Ljubav odjekivala u tišini. U daljini sad čujem – netko jaganjce kolje! Sutra, sutra će biti bolje. A ta ljubav bijaše istovremeno drska i divna. Spora, poput umornih karavana. U duši prazne parole, srce poput paravana. Umjesto da se mladosti radujem, ja dišem bez volje Sutra, sutra će biti bolje. Kad ti priznam, možda prestane boljeti O, znam! Mene je teško voljeti. Al sloboda je svima suđena. I svaki novi korak – penjem se prema dolje. Sutra, sutra će bit bolje.…

Simfonija radost

(Imaš nastup večeras. Sve je crno u ovom teatru. Nema reflektora. Nema publike, samo ja. Tužna si mi nekako. Ali opet mogu razabrati osmijeh ispod tih obraza. Imaš tremu? Gledam te pažljivo. Ne brini, pljeskat ću!) Zadrhtale su žice violine, polako derući muk. Svira posljednji violinski ključ. (Naježio sam se sav) I srce pluta, razdire ga morska so’. Dubok, modar, beskrajan puč. Zaori u jeci, oštri d-mol. I kidaju zvuci violine sve čeg se taknu. Ori se sve. Početak, a refren već pri kraju. Dali je bez publike i svjetla,…

U sebi.

Na cesti. Pod nogama bosim debeli mraz Kao da živim dva života, a blizak jaz. Pored mene lica izgubljena od ljepote Hode nekud da divljinu svoju krote. Gdje pronaći odgovore u ulici bez glasa? Svud zarđali neuroni. U tom duhovnom ateljeu gdje sve je apstraktni mozaik, Ali fali djelova! Živim – tko je rekao da se radujem tome Ionako svi od reda žive abortirane živote. Čovjek sam – al prodao sam osječaje. Spoznah istinu – u sebi. Jer  tko jednom ljubi zauvijek mu u srce uđe I sve što ostavljaš…

Ostavljena.

U dvorištu školskom, stajao jedan prazan kut Tužan bio jer više nije bilo nje. Nije bilo nje, da u njemu tuguje. I još u tom praznom kutu osjeti se miris nedovršenog sna, Prekinutog sna o sreći. U tom praznom kutu, gdje nije prozborila niti riječi. Nema više te djevojke mile, da se u kutu odvoji od svijeta Od dječaka, od djevojčica. Milina. U dvorištu školskom, pokraj pornografskog kina. Svaki dan je ćulio svoje uši, taj prazni kut Žudio je da okolina pojedinca drukčijim zove. Da mu utočište pruži i bude…

Život i ja

O živote turobni što me obavijaš u ovaj kasni sat Molim te pričaj mi tiho o ratovima ludim, O ubojstvima krvoločnim pričaj, i o onima što su sami sebi sudili, Pričaj mi tiho o ženama što su se ploda svojega odrekle, O tuzi majki koje uzaludno na pragu čekaju lica djece svoje. Pričaj mi tiho o toj boli, o toj patnji, beznadnoj depresiji, O smislu, o besmisli… Još tiše mi pričaj o siromasima bijednim, I jadnicima bez krova i kruha, pričaj mi tiho o zavisti, O škrtosti, o lijenosti mi…

Apokalipsa

Pod nebeskim epicentrom sravnilo se sve Uz sablasne zvukove srebrenih truba. U daljini skupio se grijeh. Gorda crnina proizašla iz ljudi još crnja vratila se njima. U utrobi zemlje rađa se novi fetus. I slažu se srca ko origami. Pred kime da strepim, Bože? Jer ionako nam je seliti u vječnu domovinu. U mnoštvu različitih krojeva Progutati će nas doba hladnih strojeva.

Nada

S’e je trulo. Raskidano popu’ bluda Bura sušila dvore mojega suda. A dani polako iz ruku bižidu Kuda li ovi izgubljeni pomorci idu? Gren i ja s ljubovlju cilon tebi Da me nesritna pripoznala ne bi. Sumnjadu u me proždrljivo more Tražeć bokun sriće skupo platija vapore. Bidne barke ne vode tvome kraju A i zvizde tugon trepere sjaju. U mojem srcu vična si popu žedni agava Al osičan da je ovo zlato svo za badava. Ja ne grlin one ča se pivajuč daju Samo oću uspomene lipega života u…

Noćni Stražar

Postoje noći kada poželiš zauvijek zaspati Kad magla nagriza oči Poput Smrti života gladna. Postoje noći gorke, crne poput papra Kad je dosadna tuga svakidašnja Poput Radosti željne mladosti. Postoje jutra što ne obećavaju nove noći Kad opija truli miris svježeg kalopera Poput krvi Sunčeve od koje sve zebe. Postoje jutra kada poželiš ne probuditi se Kad mrtve kosti dolaze na naplatu Poput smijeha što kopni u plaču.

Život

Ima tu jedan prostran, neobičan vrt Već godinama nudi se svakom, nimalo škrt Ljudski pogled prezire ga svaki Al svi u njem rado stoje. Dani nisu laki! Na svoj način doživi ga svak’. Tu sunca nema, vlada vječni mrak Umjesto cvijeća raste bol. Za ranu lijek je sol. I djece tu imade, ali ne mirišu kao prije I jezero jedno hladno prostire se, u njem voda vrije I koračju ljudi s povezima preko osjetila svih I od vrta gore su samo duše srdaca tih. Možda bi tu posadio ljubav, al…

Ne sagriješi b(lud)no!

Stajala je pogleda tupa Dajući dijelove svojega trupa Klanjali se pred njenom golotinjom kao da je sveta Prinoseći djela bluda i promiskuiteta Uzima je svaki, skida Besramno srce, obrazi bez stida Davati svoje tijelo Nedostojna ni za piće, ni za jelo. Odvratne scene amorala, porno Za ovaj narod suviše sporno Ali toj čudesnoj igri tijela i bludi Radovale su se njene trošne grudi. Kako moral, može nisko pasti Pojiti tijelo na izvoru strasti Znala je usrećiti svakog svojega gosta Ispočetka čedna, poslije prosta. Čekajući za promjene nova jutra Besramno savijeni.…

Incest

U podrumu hladnom, jedne ugledne gradske kuće Stajala je mala sirotica tanka kao pruće. I u svoje misli stiskala hrabro probleme što je muče Plakati nije znala više Zadržala bi suzu u oku tiho, možda čak i tiše. Svaku noć se rukama crnim molila Bogu Da više nikada ne čuje hod teških nogu U čežnji je htjela čuti uspavanku svoje tužne mati Osjetiti još jednom vjetar što njiše nježne vlati Ali imala je ponos, iako običan rob Fino je znala njegovala svoju zlu kob. O’ mjeseče srebreni što maziš tog…

Čovjek

U sjenkama trave osjetih šapat. Stane iz Neba kiša kapat Sunce mi otvori oči, Rosa obraz mi smoči. Vidjeh život gubavi Običan cvijet, bez ljubavi. I odlučim disati, cvasti. Ali ubere me bijeli čovjek i zabrani mi rasti. Dok sam mirisao, čovjek mi se divio A kad prestah, grozno me okrivio Nesta života u meni Bez vode, cvijet u sjeni. Al izvan ovog kaveza nešto viri Čudesne boje. Leptiri. Livada u cvatu. I zujećih pčela roj. Ta to su mi prijatelji, dom to je moj. Daleko je ta sreća, za…

Preljub

Usnuh livadu punu tratinčica bijelih Tebe u haljini plavoj očiju snenih Pružaš ruku da plešemo kroz cvijeće Stani! Dal da poberem buket svoje sreće? Vodiš me do izvora nabujala potoka Da ugasim strasti zbog dva zelena otoka Stavljam ti bijeli vijenac na glavu Stani! Teško je birat san, a živjet javu. Tu di nebo se stapa u more Sanjat ću na rukama tvojim, ali probudi me u svitanju nove zore. Budi moje Sunce, budi moja Luna Ja bit ću kralj, a ti moja kruna. Stani! Gledam ti osmjeh, lice milo.…

Stranac

Svoje najljepše godine, proveo sam s tobom druže Naši neostvareni snovi još ovim svijetom kruže Još uvijek sam za tebe stranac. Što takvi ljudi mogu da pruže? Zajedno smo lutali ispod ovog obučavajućeg neba Dijeleći i posljednju koricu hljeba Ali nikad iskren nisam bio. Zar ti takav drugar treba? Izgubljeno je ovo prijateljstvo naše Već odavno riječnike koristimo druge, vaše. Od tebe sam bježao u mislima na neke bolje, mirnije paše. Zašto se boriti za ovo Imena tvojega ne poznam niti jedno slovo Skladno smo gradili ovaj lanac, ali ti…