…Ako me noćas ne vidiš da promatram nebo snježnjo Znaj, nećeš me sretati, ali voljet ću te nježno Više neće biti vremena da razmišljamo o nama. Al neka srce se raduje, ne daj da vlada tama.   Ako noćas odletim s leptirima putevima čudnim Zadrži me u svom sjećanju da osjećam se budnim. I kad…


Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam pjevati Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam svirati Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam uživati Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam igrati Napisao sam ti pjesmu Ali je nisam dostojan slušati. Napisao sam ti pjesmu Ali je ne znam čitati Napisao…


Otkada me ne voliš, sve je isto kao prije. Opet mi dodiri snivaju o toplim zimama Opet mi smijeh žubori daljinam. Sve je isto kao prije, opet kiša lije. A gdje su hrabri ratove gubili Mi smo čeznuli i venuli mi smo se voljeli i nadali. Otkada me ne voliš, sve je isto kao prije….


Teško te zaboravljam Dok gledam mjesec koji i tebi svjetli put. Onaj mjesec pod kojim smo se voljeli.   Teško te zaboravljam Pronalazim te u svemu. Jer sve što me činilo sretnim djelio sam s tobom.   Teško te zaboravljam. Uporno bereš cvijeće što u meni cvate. I moj si san i moja zbilja.  …


Ti koji noćas ljubiš ruke ruku moji. Tebe molim da ih ljubiš nježno kao inje trošne grane. Ti koji noćas u njedrima nosiš smisao moga života. Molim te da budeš pažljiv da ta ljepota koju sada imaš sretniče, Posrami prirodu u svoj njenoj veličini. Ti koji ne poznaješ dovoljno dobro hodnike misli moje ljubavi koja…


Postiš li dušo mojo od odraza svoga? Kao ja od tebe uz suhi plač. I gledam surove daljine. Gdje srce mi vene za slatkim narančama. Tražiš li sebe u meni dušo moja? Tamo gdje smo davno sve zaboravili. Gdje i rijtke ptice odlaze s čežnjom. Ti ne letiš kao one, ti si kamena. Voliš li…


Pred smrću noćas klećimo – ljepotice moja. Još uvijek u snu zaneseni, čekamo da se probudimo. Da uistinu vidimo što ljubav nudi. Nekad oblaci nad nama, oblaci pod nama. Danas strahujem od visina. I ovaj život koji živimo nije život. Tek staza što vodi kroz mračne krošnje rosnih borova. Žudeći za svježim dahom alpskih visina…


Stajao sam na mostu duboke, crne Save Kao odbjegli luđak bez svoje jave. S mišlju o prošlošću koja sada živi Valjda smo za sve sami krivi? Na tom kolodvoru gdje se vječito sastaju neke sreće. Gdje se vječito rastaju kao snijeg pred proljeće. Tvog osmjeha napunio sam pune vreće. U slučaju da navrati čežnja da…


Na samotnajčkom odru uz mrtve svijeće Uz mrtvu tišinu i mrtvu tamu. Uz umrle zvuke. Čula se mrtva molitva. Uz smrdljivo, mrtvo cvijeće. Mrtvih anđela što pružaju mrtve ruke.   Mrtva tjeskoba, mrtva sreća, mrtva bijeda. Mrtvo sve što ima ljudsko oko i mrtva kosa sijeda. Mrtva bol, mrtva tuga u njenim mrtvim očima Mrtva…


Sav je život u jednim rukama. I toplina I mržnja I sreća I žalost I smrt. Prvi dodir. Nježan i mirisan k’o majčino mlijeko. Te iste ruke Ta ista koža. Prolazi vrijeme. K’o pogled na pustinjski pijesak u dlanovima. Polako curi kroz prste. Bez snage zaustavljanja… Dodiri zli Dodiri strasni Dodiri osvete Ljubavni dodiri… Dok…


U noćima. Ispod pustih sanja Gdje se gube horizonti, sva svjetla Sjetih se tebe moja Sanja. Zašto me plaši tvoja blijeda silueta? Taštini mojoj krik prošlosti ne smeta Ti znaš da moj vlak već godinama kasni Zašto ti se više ne rumene obrazi krasni? U noćima. Kad laž na usnama postaje sve tanja Kidam stare…


Jednom davno, naučila si me jezik šutnje Tad je Ljubav odjekivala u tišini. U daljini sad čujem – netko jaganjce kolje! Sutra, sutra će biti bolje. A ta ljubav bijaše istovremeno drska i divna. Spora, poput umornih karavana. U duši prazne parole, srce poput paravana. Umjesto da se mladosti radujem, ja dišem bez volje Sutra,…


(Imaš nastup večeras. Sve je crno u ovom teatru. Nema reflektora. Nema publike, samo ja. Tužna si mi nekako. Ali opet mogu razabrati osmijeh ispod tih obraza. Imaš tremu? Gledam te pažljivo. Ne brini, pljeskat ću!) Zadrhtale su žice violine, polako derući muk. Svira posljednji violinski ključ. (Naježio sam se sav) I srce pluta, razdire…


Na cesti. Pod nogama bosim debeli mraz Kao da živim dva života, a blizak jaz. Pored mene lica izgubljena od ljepote Hode nekud da divljinu svoju krote. Gdje pronaći odgovore u ulici bez glasa? Svud zarđali neuroni. U tom duhovnom ateljeu gdje sve je apstraktni mozaik, Ali fali djelova! Živim – tko je rekao da…


U dvorištu školskom, stajao jedan prazan kut Tužan bio jer više nije bilo nje. Nije bilo nje, da u njemu tuguje. I još u tom praznom kutu osjeti se miris nedovršenog sna, Prekinutog sna o sreći. U tom praznom kutu, gdje nije prozborila niti riječi. Nema više te djevojke mile, da se u kutu odvoji…


O živote turobni što me obavijaš u ovaj kasni sat Molim te pričaj mi tiho o ratovima ludim, O ubojstvima krvoločnim pričaj, i o onima što su sami sebi sudili, Pričaj mi tiho o ženama što su se ploda svojega odrekle, O tuzi majki koje uzaludno na pragu čekaju lica djece svoje. Pričaj mi tiho…


Pod nebeskim epicentrom sravnilo se sve Uz sablasne zvukove srebrenih truba. U daljini skupio se grijeh. Gorda crnina proizašla iz ljudi još crnja vratila se njima. U utrobi zemlje rađa se novi fetus. I slažu se srca ko origami. Pred kime da strepim, Bože? Jer ionako nam je seliti u vječnu domovinu. U mnoštvu različitih…


S’e je trulo. Raskidano popu’ bluda Bura sušila dvore mojega suda. A dani polako iz ruku bižidu Kuda li ovi izgubljeni pomorci idu? Gren i ja s ljubovlju cilon tebi Da me nesritna pripoznala ne bi. Sumnjadu u me proždrljivo more Tražeć bokun sriće skupo platija vapore. Bidne barke ne vode tvome kraju A i…


Postoje noći kada poželiš zauvijek zaspati Kad magla nagriza oči Poput Smrti života gladna. Postoje noći gorke, crne poput papra Kad je dosadna tuga svakidašnja Poput Radosti željne mladosti. Postoje jutra što ne obećavaju nove noći Kad opija truli miris svježeg kalopera Poput krvi Sunčeve od koje sve zebe. Postoje jutra kada poželiš ne probuditi…


Ima tu jedan prostran, neobičan vrt Već godinama nudi se svakom, nimalo škrt Ljudski pogled prezire ga svaki Al svi u njem rado stoje. Dani nisu laki! Na svoj način doživi ga svak’. Tu sunca nema, vlada vječni mrak Umjesto cvijeća raste bol. Za ranu lijek je sol. I djece tu imade, ali ne mirišu…


Stajala je pogleda tupa Dajući dijelove svojega trupa Klanjali se pred njenom golotinjom kao da je sveta Prinoseći djela bluda i promiskuiteta Uzima je svaki, skida Besramno srce, obrazi bez stida Davati svoje tijelo Nedostojna ni za piće, ni za jelo. Odvratne scene amorala, porno Za ovaj narod suviše sporno Ali toj čudesnoj igri tijela…


U podrumu hladnom, jedne ugledne gradske kuće Stajala je mala sirotica tanka kao pruće. I u svoje misli stiskala hrabro probleme što je muče Plakati nije znala više Zadržala bi suzu u oku tiho, možda čak i tiše. Svaku noć se rukama crnim molila Bogu Da više nikada ne čuje hod teških nogu U čežnji…


U sjenkama trave osjetih šapat. Stane iz Neba kiša kapat Sunce mi otvori oči, Rosa obraz mi smoči. Vidjeh život gubavi Običan cvijet, bez ljubavi. I odlučim disati, cvasti. Ali ubere me bijeli čovjek i zabrani mi rasti. Dok sam mirisao, čovjek mi se divio A kad prestah, grozno me okrivio Nesta života u meni…


Usnuh livadu punu tratinčica bijelih Tebe u haljini plavoj očiju snenih Pružaš ruku da plešemo kroz cvijeće Stani! Dal da poberem buket svoje sreće? Vodiš me do izvora nabujala potoka Da ugasim strasti zbog dva zelena otoka Stavljam ti bijeli vijenac na glavu Stani! Teško je birat san, a živjet javu. Tu di nebo se…


Svoje najljepše godine, proveo sam s tobom druže Naši neostvareni snovi još ovim svijetom kruže Još uvijek sam za tebe stranac. Što takvi ljudi mogu da pruže? Zajedno smo lutali ispod ovog obučavajućeg neba Dijeleći i posljednju koricu hljeba Ali nikad iskren nisam bio. Zar ti takav drugar treba? Izgubljeno je ovo prijateljstvo naše Već…