Sad je negdje sama, u meni narasla je tama i nastanio se nemir kao ljubavni emir. Ljubavi moja povedi me sa sobom, ukrasi svoje sjećanje mojom tjeskobom. Dok ja, pokrio sam te maštom kao svilenim plaštom odjenuo ti haljinu od čežnje, govorio ti riječi nježne. ne doživjeh ljepšeg nimeta*, slika tvoja i miris cimeta.


…jer sanjala je divan san, da novi se rodio dan. I tako, malena i krhka ruža, bez trnja da ih pruža, ugleda malenog puža i reče: ‘ hej ti, sluzavi stvore, zastani na tren, dopusti kolibi svojoj da miris je moj okupa’. ‘Oh, prekrasna ružo, hvala ti što pažnju svoju meni si darovala. Mogu li…