SASVIM ISKRENA

do bola, a potučenado nogu, iskrena odpostojanja, namjeračistih poput rosne suze,bdije s obje strane života,tuga je lomi, njoj očitosreća nije saveznik alinema greške, ponavljaritual uzet iz svetogherbarija, nacija obožavanjene ludosti i tumačenja,dok pjevci uzdižu krijestu,ona poput majke pjeviceuspavljuje dječarce, ne skidablaženstvo osmjeha,putuje u istom smjeru bez obzirana tvrđavu i visoke bedeme,koljena krvavih, zaboravljana bol, zima sa sebe odbacujekožu opasne zvjeri, zapisujerealnost svakog kutka površineu kojoj laži dobijaju diplome,je li jedina, odlučit će jednogjutra netko treći……

BACIH POGLED

BACIH POGLED tamo gdje znam da te ima,tamo gdje te uvijek mogu naći,dovoljno da umiriš moje tuge,otvoriš prozor kroz koji nestatće moje čežnje i otisnut se unebo dalekih stvarnosti,pogled usmjerih tebi anđelujer znam da daljine pretvoritćeš u gnijezdo zajedničkih misli,staviti ruke na moje odumrle vijeđe,tebi povjerit ću sve moje slabosti,tajne koje začahurene ruju mi dušu,ne puštaju sreći da zamijeni pozornicujesenjih magli… uvijek…ali baš uvijek…u bilo koje dobasvjetla i tame okrenut ću tvoj broj satkanod stihova koji puštaju zdravu krv nizumorne vene, uvjerena da shvatit ćešpoantu i slatko nasmijat se na ono štožena htjede reći, zašto baš…

DIVLJAKUŠO

tako zvao si mepod prozorom urlaoje si li se za savijestpitao,divlja moja, divljakušo,daj klecni koljenima,umiri srce nemirnima,ne trgaj haljine od svile i šušura,zapjevaj mi pjesmu sunca, zapleši sa mnom jutrima,okreći se i plješći ručicama,neka napune se izvori,neka zamirišu borovi i poleteleptiridaleko u svijet slobodnih polja,i ja postat ću srebrni slap,snagom vjetra uzdizati ljubavu pjesmama,pričama,a zbilji pokloniti uvojak mojedivljakuše divlje s kojom čarobnisu sati buđenja, slatki trenucisnova i ništa ne postoji, i ničegsličnog Svemirom ne hoda,izgovoriti samo treba paroluživota koja miriše na behar u cvatnji….

SAVEZNICI

SAVEZNICI pod okriljem noćina izmjeni solsticija,na različitim stranama,a tako blizu, frcaju iskre,osmjesima jačaš izmučenodijete, dijete kažemjer to je srce nježne jezgrevelikodušnih atoma,mjesec je u silaznoj putanji,no, saveznik želi biti i ostatipa nek traje idila u kojoj čuju seotkucaji, pratnja bijahu šaptačivalima, nema ni magličaste koprene,projurila u nekom drugom smjeru,samo za nas ostavila na obzoruprigušenu svjetlost, ugođaj zvanigra čistih strasti,ti pojaviše se usljed praznine poputmelema što ozdravlja i diže iz mrtvila,kome dugujem zahvalnost,moždaSvevišnjem koji prati svaki moj korak,izgovoreni dio prologa ili pakistini nad istinama što ispisuje premisuljubavi na listu bijelog lotosa…..

SMIRENOST

neuobičajno, toplo,mirno, poput barkeprivezane u bonacii travke u sutonu ljeta,sami, ispred i iza linijekoja nas povezala,zbrinula u svoje krilo,dala nam rok bez datuma,sami biti ćemo odgovorniza sutra i razdoblje akopotraje, veseli me tadarovitost okrutnog zodijaka,možda ima razloga zašto sebaš sad smilovao,zaboravih na sve ostalo,ne trepćem,tek usnamaoblikujem znak raspoznavanja,ništa ne obećavamo,takav je svijet prekrio poljanuljudskog, nema više razlika,kritike, sve prolazi ako uspije,površina juga kao ulje mirnabez pjene i hladnih nakupina,ne vjerujem, ne pitajte, samosam još jednom pristalaizložena pogledu plavih očiju,možda sreća donijela odlukumeni u korist….

LJUBAV ZABORAVLJENA

trajala i grijala me u noćima tuge,u mom oku tiho dogorijevala, uodbljesku zvijezda jasno iscrtavala…. ljubav, procvala na javi, tješilakad gušili me snovi teških misli,ljubav u kojoj trošila sam godine,ispirala suze jesenje, dozrijevalapoput pšenice ozime…. okrunjena njenim slovima crvenih vokala, disala kao tek rođena mala,prepoznala Te u poeziji ružinogstiha, imenom te noću k sebi zvala…. Oooo ljubavi moja, zaboravljena,postojiš li igdje, jesi li u stijeniisklesana, možeš li još uvijek tješitistare rane,ili si zauvijek na dnu hladnerijeke zaboravljena sama….

JEZIKOM PROZE

budi pero u mojoj rucii jezik kojim najbolje znamslikati pejzaže s okusimameda,budi lik i glavni junak onepriče čija sam autorica bilaod pamtivijeka i ostat ću u maštama prepunih strasti,želim biti zapažena, želimmnogo toga više od običnepoetese koja svakodnevnoluta ulicama praznog hoda,vjerujem da postojiš tamo negdjegdje kraj vraća se s početkomprvih zumbula, da i ti osjećašblizinu vrhunca koju svaka dobrapriča treba imati i zapamtiti kaopoželjni motiv stiha lirskih ložaili žica violine glavnog orkestra,a onda poput epiloga koji potičekrv u žilama i vina što klizi nizstrune mog pjesništva, pretvori sebar na sekund u stvarnog herojasa licem kojeg prepoznat ću…

POVRATAK

Vraćam se tebina obale snovagdje nekad zajednomaštali smo o sreći,pozdravljali zlatnu zoruzagrljeni pod mirisima bora,tebi se vraćam moj junačehrabri, moj zaklon od olujai vjetrova nepoznatih imena,dolazim ti uzdignute glave,raširenih krila i u istini do bola,želim ti reći tajnu najvećih razmjera,i uživati na tvojim grudima,dozivati te imenom poete,mrsiti kovrče bujne kose,sačekaj samo da pohitampo blagoslovBožjeg hrama,pa da poškropim ti tijelo,ojačam dušu, ne moraš višeskrivati istinu, ona zapisana je zauvijeku pijesku zlatnim slovima,povratak nije tek ludost u zrelimgodinama,to sasvim je ozbiljan čin koji ostatće vječno u nama…

KASNO

kasno vidjeh sat na Big Benu,ispraznute ulice i trgovi grada,selo šuti, miruje i spava,previše prošlo je od onog danakad zagrljeni šetasmo puteljcima,ništa više ostalo nije od onog štoimali smo tada…vrijeme zaliječilo rane, istina štoposlovica kaže, mudrost nikada ne laže,sad izmijeniše se suncei boje duge,nebom putuju oblaci sasvim neobičnihlinija, kasno je više išta misliti, sjećanja moguubiti i ono najdraže što skriveno biješeu grudima, nema naleta emocija i ne krivimtebe zbog toga jer očito bio si i ostaotek jedan sporedni lik na peronu s kojegvlakovi kreću samo u jednom smjerua povratkom bijahu prazni i utučeni….

DRUGI

DRUGI I baš uvijek bilo je takomi ostajali u krpicamastrasti dok drugi krčilisu put prema vulkanukoji samo izgara i sebivuče, čisti ugruške u krvi,a onda nestane iz obzorakao da nikad postojao nije,i ne znamo što i zašto događase takvo čudo,sjedimo na kamenu ispodstarog kestena dok drugipreplivavaju oceane hvatajućiškoljke i u njima sjajne bisere,oni znaju što je sloboda na djelu,nema kod njih previše žurbe,a mi ….zašto tako bješe,zar odlučio kazniti nas Bog,mi uzimamo gumenu splavza otisnuti se na trenutak odgomile prljavih misli…drugi vole se jasno, ne okreću glaveza prošlošću, uživaju u sadašnjem času,i žive u nadi sjajne budućnosti,ja i…

ON JE MOJ

uistinu je tako,gotovo desetljeća četiri,on je čovjek mog života,dečko očiju poput vedra neba,usana vrućih, vlažnih i slatkih,legenda bio i traje u priči života,kapetan za kormilom brodau kojem često neposlušni sam mornar,ali on je taj, rođen da bude moj vođa,da me voli, da me mazi,i pazi kadprelazim neoprezno cestu,onda, davnih dana, tepala mu “moja košulja plava”,i brisala suzu kad moralo je tako biti,kad daljine bile su križ, tada kad slao mi pismau bojama ruža i naranči, zvao me”najdraže moje”,a onda rijeka zauzela pravac kojimsamo ona je htjela,budila nas jutrom ranim,i svatko hrlio na položaj,i tada nije ništa boljelo,nitko nas…

VALENTINOVO U CRNO BIJELO

još jedno dogodi se.bez njega na mojim grudima, isplati li se,Valentinovo bez crvenih srca, kolačića i pusa,ostadoh sama tamo daleko u odsutnosti misli,mrzim svijet i sve što u blizini se nađe,jesam li ja ta koja ponovno ostajem bez daha,ucviljena ispod neba, jedina u crnoj haljini od svile,duše nevine, bijele i još uvijek tako mile,ulicom svirači , graja i povorka u dvoje,gdje sad plaču, jesu li otvorene oči moje,škripe prsa, tuga prekrila stol za dvoje,polegla na livadi trava, zaljubljeni pod mjesecomcrvenih perli, za nekih devet, bit će njih troje,igra trikova, smijeha, ljubavi i sretnih sati,u krilu žene koja njega…

LJUBAVNI STATUS

kao da je to najvažnijastvar u ovom prokletstvusivila, pljuvačke, očijuotrovnih….. postavljaju se pitanja glupih statusa u kojimaljubav gubi vrijednost, jačinu,umire nada, guši se snaga….. jesi li vaga, rak, u znaku,možda važan je podznak… ljubavni status…sada…u vremenuapokalipse, ostaje odnešen u sluzispolnog čina, umjesto bračnih zavjeta,na površini oceana plutaju prsteni….. nema više sjećanja, ni zagrljaja, niotiska ruža na okovratniku košuljenoćnog izlaska, status ljubavnikaizblijedio u impotenciji politike, dokženstvenost kao takva nazire se jošsamo u potezima kista nekih davnihDa Vincia……

NEKA OSTANE TAKO

trenutak koji smjestišese u moje krilo, ovevečeri južnih kapi,umirena poputgolubice prije odlaskau noć, osjećam da moguovako i neka nitko ne prekidami vlas, ništa sa sigurnošćune znam, a vjerujem dai on gleda iz daleka, pratisvaki moj pokret i zamišljaglas koji eto nije u duruali vrijeme je mola, duga jevečer, dosadnjikava poputpletiva naših baka,na ekranu neka ljubavnalimunada po tko zna koji put,a ja odrijemala nekih sat,imam ludu želju, vučeme šnita torte s reklamnogpanoa, ma kažem ja, napastisu to…kad zaljubljeno tražišonog pravog dasu i mislipočinju da bježe s puta,dok nije u blizini, moždadovoljna bila bi i mrva omiljenekreme čokoladnog pereca…..

POLARNI VRTLOG (posvećena)

noćas nije bilo noći,nemir preuzeše mi tijelo,komešnja i okretaji,ni lijevo, ni desno, tekmalko na stomaku možda,sati sporo, puževim korakom,želim san ali ne dolazi,hoću pozdrav uz njegov osmijeh,nazire se negdje na dalekomistoku, jugoistoku pravo rečeno,ima li tamo topline ili debeosnježni pokrio krovove i postelju,zaklopih vijeđe, a one kurveotvore se opet bez mog pristanka,slike plavih očiju vrzmaju seu glavi, mučim se jer moždaipak bijahu zelene poput esmeralda,dignuh se, upalih čudo tehnikeza provjeru i ostanem uz ekrandobrih pola sata, koja sam jaluđakinja, tako mi naime tepajuoni moji, hahahahhaha,priznati krivnju nećujer nisam takvog kova,liježem u krevet, pokušavam pronaći red posteljine,kad ono, nađoh se…

GUBITAK KONTROLE

je li to samo onako,običan hir ili tek gubitakkontrole, usred dana bijela tražimkrevet i miris jorgovanaiz dućana, stavljam glazbujačine prekomjernih decibela,nema brige.savršenstvo prirode, skladduše i tijela, pridružuješse majci zlatnih godina,dajem ti unaprijed odgovor,da, najbolje smo, ti samoprijeđi na djelo i manje ispitkuj,jezik ima funkciju veću odslovkanja, osjeća se blud podplahtama, sikće golubica,nigdje nikoga,uvijam se željna, tražim ononajbolje, hoću da dam ti snage,trebat će ti sutra, za danas jošrano je, želim da slegne semelodija što izaziva vibriranježica ispod napetih rebara,kuja sam, priznajem, ne osuđuj,to samo je jedna od mojihperverzija, zreli smo draginitko nam ništa ne može,okrutnost svjetine bez mozgabrzo…

PREDAJEM SE TEBI

kao gutljaj crnog vina,predajem ti sebe da vrškom svojih ticalaguštaš slad na mojimdojkama, da predešpoput mačka kad nađe seu trenutku slavlja iprstom upireš nježnotamo gdje skrovište jesvih tajni, tamo gdje ležimopoput lavića u brlogui osluškujemo kucanjevlastitog zdenca,samo ove noći koja nemaponovljenih koraka, predajem tipupoljak zvan čežnja,mi ozbiljni smo ljudi, šta ima dase puno priča, dovoljni su pokreti,mreškanja i uzdasi vrući poputkestena, hrskavi što tope seu tvojim ustima, razgaljuju u menivatru zime, postajem ženavraćam se u koljevku razmaženihmisli, primičem se tebi, čudnihnamjera kažeš ali muževnošću talismanadaješ mi znak da igra može krenutipod okriljem Njegova blagoslova,grijeh se briše kad u pitanju smo tii tvoja…

LICE I NALIČJE

zaboravih lice i naličje,zaboravih brojatimadeže na tvojoj kožii gledati vijeđe dok uranjaš u snove,nepomičnopoput zaleđenoggmaza, neću reći šokirano,puštam te da svakim danomsve više blijediš u mojem sjećanju,gdje da uzrok tražim, kamoidem preispitati sebe,mogu lipronaći krivca u moru lažnihmaski, iskrivljenih riječi,čudim se sebi samojšto prihvatihčin gotovosti, što prepustih vremenuda otpuhne tebe iz krila ljubavii zauvijek zapečati ona jutra i noći,ispijanja kave i zajedničke cigarete,dogodiše se predkazanjana koje bijahodmahnula rukom, bila sam u zabludi,hoću li sada uspjeti povratiti tebeu punom sjaju da sve bude kao onda,da slika bude u jasnim okvirima bezdodatnih detalja i nepotrebnihmrlja….

TREBAM TE

trebam te sad,ovog trena, ovezore, trebam teko ozeblo sunce,ko cipela vezicu,cvijet laticu….. čuješ li me…trebam te strasno,nek čuje se glasno,trebam te kao nebozvijezde,kao izvor vodu,želim te kao poljubacusne,tučak prašnike,duga boje,majka čedo svoje…. baš ovog sata dok kiša lije,trebam te jako,poput slatkog meda,i školjke bisera,trebam mirnoću tvoga glasa,opuštenost duha,jer samo za te imam sluha,trebam te da ljuljašme u svojim njedrima,miluješ rukama,prosipaš mirisima,maziš dodirima,uspavljuješ cvjetovima,jačaš očima boje mora,vjeruj,tebe se jednostavnovoljeti mora……..

A SAD PONOVNO VRIJEME ZA LJUBAV

ja ne vidim večeras sivilo nad rijekom nine čujem zvijeri što urliču raspoređeneu šumama dubokih vidika….. za mene možda osvanulo je julsko vrijemeu januaru zime ili možda proljeće kad životse rađa, kad započinje plamen vatre, kadna scenu stupamo mi-ljubavnici iz prošlostiželja, otimamo kolorit crvenog i bojamo usne,grijemo dušu….. je li ponovno nakon kratke stanke, na vratakraljevskog dvora pokucalo jutro zagrljajaptice što zavode tijela svojim krilima bijelim,je li se ja to ljuljam na prstima bosih nogu,pijana od dodira strelica ljubavi…. a ti, ne uspjevaš vidjeti bjelinu golih gruditrajno razorne moći, ti…

PROMJENA

vidljive iz bliza,a sreća daleko čeka,nema riječi ni znakakako pronaći pravo,zima zagrizla, injepohvatalo se za jele,more zaledilo, koloritsijedih nijansi podsjećana gospodina, a on to više nije,preobrazio se čovjek,sjedi negdje, cigara dogorijeva,šešir sakrio izborano lice,boem, šta reći,ali ja želim sjesti, ući u društvonjegovih misli, potrebni mi njegovisnovi,moji utopili se u blatnjavojrijeci, jesam li uzela dobar izbor,tko to može znati, na tragu sam,dobacih par mojih omiljenih,pjesnik nasmije se, o daaa,potrefilo se, promjene dođu ponekad kao melem na ranu,i mak pokraj naše klupe otvorioustašca, čarobno nešto, za osjetiti,za cvijetom dođoše i ptice,mravi krenuše u redovitu šetnju,primaknem se grudima i nagnem,želim biti što bliže, osjetiti…

TKO ME LJUBI

pitam nebo, zoru i moretko me noćas ljubi,tko miluje zaigrane grudi,tko to prstimapleše mojomkosom i šapuće na uhoono strastveno što ženahoće čuti,tko skriva se ove zimeispod moje bijele puti,iskreno, čudno se neštodešava na rijeci i brzacima,ne uspjevam umiti mazno liceni pozdrav odaslati u gnijezdoptice,pa iz početka, i ovog zeblog petkaprepuštam neznancu da čininemoguće stvari,nahrani mi dušu i ostanemo sami,valjda ništa na ovom svijetu slađe nije,dok maštamo o mašti, a bura vani inati se, brije…..

DAN POSLIJE

tko se više sjeća ičega,misli opralo je vino, izbrisalesuze, pomeo vjetar sječanjskog jutra…. Dan poslije, ulice opustjele, parkovizamučeni slinom pasa i mokraćomnoćnih tragača…. stara ili nova, svejedno je više,povijest se ljudska slaže u kockiceknjige uspomena, ono teško mastiloduše, gumicom acetona trlja i briše…. pitanje je samo može li se ostati imunna čahure zloće ljudske što zaostajahuu cijevi karaktera naših pa zaudaraju potuzi i umiranju…. Poslije dan, i jutro, i još više noć, ostajetako prokleto ista, za nas, posebne, osjetljive,izudarane od padanja pod križ teških iskušenja,ništa se novo ne naslućuje ni…

KONAČNO

je li ja to sanjamili možda smilovao se Bog,ovih se dana osjećam kao čipka od mora i krila galeba…. jutra mirišu mi na topli kruhiz bakine peći, za večeri trebalabih mnogo ljepšeg reći, jer dišemkao nekad, pjesma djetinjstva nagrudima mi spava, budim se ispunjena, lagana i zdrava….. konačno proradio je neki kliku mojoj glavi, prijatelj mi ruku pruža,život mi se smilovao, dan postao onaj pravi…. očima gledam labudova ples, kočijanebeskih šetača uljepšava trenutke samoće,udišem mirise mora, dodirujem valove na pjeni ,je li to možda neka nova sreća, sasvim drugačija,odlučila okrenuti ringišpil mog…

NE OČEKUJ

ne očekuj sunce nidugu poslije dosadne kiše,ne nadaj se baš previše nionda kad tepaju ti i hvaleza sve što učinile su tvojeruke male…. ne nadaj se vedrini danani bljesku vremena, pustiNjemu neka učini što mora biti,ponekad potrebno je koraknazad ipak učiniti….. ne očekuj plač novorođenčeta,ni zveket igračke kraj usnuloganđela, prepusti sudbini da kažesvoje, možda ipak zastarjele sumisli moje….. priroda zna kad pustit će voduda teče žednom zemljom, glazba lakih nota čekat će sliku mladenacai tada zatvoriti će se krug jednogposječenog stabla, kazaljke krenuti ćeiz početka, nastat će svjetlost nekog novog rađanja….