LAVINA

drhtim, tijelo mi voda zaleđena, kiša osjećaja kojima ime ostaje nepoznato… ukočenih zglobova, stišćem pesni zubima cvokoćem, u pjesmi se tražem…. lavina tuge, dalekih čežnji spušta se niz svaku poru moga tijela, ja nemoćna, beskrajno zamišljena, a drugačije sam htjela… pitanja bez odgovora nabacana na klijetki visokog proplanka dok niz padinu kotrlja se lavina smrtonosna……


do bola, a potučenado nogu, iskrena odpostojanja, namjeračistih poput rosne suze,bdije s obje strane života,tuga je lomi, njoj očitosreća nije saveznik alinema greške, ponavljaritual uzet iz svetogherbarija, nacija obožavanjene ludosti i tumačenja,dok pjevci uzdižu krijestu,ona poput majke pjeviceuspavljuje dječarce, ne skidablaženstvo osmjeha,putuje u istom smjeru bez obzirana tvrđavu i visoke bedeme,koljena krvavih, zaboravljana bol, zima sa sebe odbacujekožu opasne zvjeri, zapisujerealnost svakog kutka površineu…


BACIH POGLED tamo gdje znam da te ima,tamo gdje te uvijek mogu naći,dovoljno da umiriš moje tuge,otvoriš prozor kroz koji nestatće moje čežnje i otisnut se unebo dalekih stvarnosti,pogled usmjerih tebi anđelujer znam da daljine pretvoritćeš u gnijezdo zajedničkih misli,staviti ruke na moje odumrle vijeđe,tebi povjerit ću sve moje slabosti,tajne koje začahurene ruju mi dušu,ne puštaju…


tako zvao si mepod prozorom urlaoje si li se za savijestpitao,divlja moja, divljakušo,daj klecni koljenima,umiri srce nemirnima,ne trgaj haljine od svile i šušura,zapjevaj mi pjesmu sunca, zapleši sa mnom jutrima,okreći se i plješći ručicama,neka napune se izvori,neka zamirišu borovi i poleteleptiridaleko u svijet slobodnih polja,i ja postat ću srebrni slap,snagom vjetra uzdizati ljubavu pjesmama,pričama,a zbilji pokloniti…


SAVEZNICI pod okriljem noćina izmjeni solsticija,na različitim stranama,a tako blizu, frcaju iskre,osmjesima jačaš izmučenodijete, dijete kažemjer to je srce nježne jezgrevelikodušnih atoma,mjesec je u silaznoj putanji,no, saveznik želi biti i ostatipa nek traje idila u kojoj čuju seotkucaji, pratnja bijahu šaptačivalima, nema ni magličaste koprene,projurila u nekom drugom smjeru,samo za nas ostavila na obzoruprigušenu svjetlost, ugođaj zvanigra čistih strasti,ti pojaviše se…


neuobičajno, toplo,mirno, poput barkeprivezane u bonacii travke u sutonu ljeta,sami, ispred i iza linijekoja nas povezala,zbrinula u svoje krilo,dala nam rok bez datuma,sami biti ćemo odgovorniza sutra i razdoblje akopotraje, veseli me tadarovitost okrutnog zodijaka,možda ima razloga zašto sebaš sad smilovao,zaboravih na sve ostalo,ne trepćem,tek usnamaoblikujem znak raspoznavanja,ništa ne obećavamo,takav je svijet prekrio poljanuljudskog, nema više razlika,kritike, sve prolazi…


trajala i grijala me u noćima tuge,u mom oku tiho dogorijevala, uodbljesku zvijezda jasno iscrtavala…. ljubav, procvala na javi, tješilakad gušili me snovi teških misli,ljubav u kojoj trošila sam godine,ispirala suze jesenje, dozrijevalapoput pšenice ozime…. okrunjena njenim slovima crvenih vokala, disala kao tek rođena mala,prepoznala Te u poeziji ružinogstiha, imenom te noću k sebi zvala…. Oooo…


budi pero u mojoj rucii jezik kojim najbolje znamslikati pejzaže s okusimameda,budi lik i glavni junak onepriče čija sam autorica bilaod pamtivijeka i ostat ću u maštama prepunih strasti,želim biti zapažena, želimmnogo toga više od običnepoetese koja svakodnevnoluta ulicama praznog hoda,vjerujem da postojiš tamo negdjegdje kraj vraća se s početkomprvih zumbula, da i ti osjećašblizinu vrhunca koju svaka dobrapriča…


POVRATAK

Vraćam se tebina obale snovagdje nekad zajednomaštali smo o sreći,pozdravljali zlatnu zoruzagrljeni pod mirisima bora,tebi se vraćam moj junačehrabri, moj zaklon od olujai vjetrova nepoznatih imena,dolazim ti uzdignute glave,raširenih krila i u istini do bola,želim ti reći tajnu najvećih razmjera,i uživati na tvojim grudima,dozivati te imenom poete,mrsiti kovrče bujne kose,sačekaj samo da pohitampo blagoslovBožjeg hrama,pa da poškropim ti tijelo,ojačam…


KASNO

kasno vidjeh sat na Big Benu,ispraznute ulice i trgovi grada,selo šuti, miruje i spava,previše prošlo je od onog danakad zagrljeni šetasmo puteljcima,ništa više ostalo nije od onog štoimali smo tada…vrijeme zaliječilo rane, istina štoposlovica kaže, mudrost nikada ne laže,sad izmijeniše se suncei boje duge,nebom putuju oblaci sasvim neobičnihlinija, kasno je više išta misliti, sjećanja moguubiti i ono najdraže što skriveno biješeu grudima, nema…


DRUGI

DRUGI I baš uvijek bilo je takomi ostajali u krpicamastrasti dok drugi krčilisu put prema vulkanukoji samo izgara i sebivuče, čisti ugruške u krvi,a onda nestane iz obzorakao da nikad postojao nije,i ne znamo što i zašto događase takvo čudo,sjedimo na kamenu ispodstarog kestena dok drugipreplivavaju oceane hvatajućiškoljke i u njima sjajne bisere,oni znaju što je sloboda na djelu,nema kod njih…


uistinu je tako,gotovo desetljeća četiri,on je čovjek mog života,dečko očiju poput vedra neba,usana vrućih, vlažnih i slatkih,legenda bio i traje u priči života,kapetan za kormilom brodau kojem često neposlušni sam mornar,ali on je taj, rođen da bude moj vođa,da me voli, da me mazi,i pazi kadprelazim neoprezno cestu,onda, davnih dana, tepala mu “moja košulja plava”,i brisala suzu kad moralo je…


još jedno dogodi se.bez njega na mojim grudima, isplati li se,Valentinovo bez crvenih srca, kolačića i pusa,ostadoh sama tamo daleko u odsutnosti misli,mrzim svijet i sve što u blizini se nađe,jesam li ja ta koja ponovno ostajem bez daha,ucviljena ispod neba, jedina u crnoj haljini od svile,duše nevine, bijele i još uvijek tako mile,ulicom svirači , graja i povorka u…


kao da je to najvažnijastvar u ovom prokletstvusivila, pljuvačke, očijuotrovnih….. postavljaju se pitanja glupih statusa u kojimaljubav gubi vrijednost, jačinu,umire nada, guši se snaga….. jesi li vaga, rak, u znaku,možda važan je podznak… ljubavni status…sada…u vremenuapokalipse, ostaje odnešen u sluzispolnog čina, umjesto bračnih zavjeta,na površini oceana plutaju prsteni….. nema više sjećanja, ni zagrljaja, niotiska ruža na…


trenutak koji smjestišese u moje krilo, ovevečeri južnih kapi,umirena poputgolubice prije odlaskau noć, osjećam da moguovako i neka nitko ne prekidami vlas, ništa sa sigurnošćune znam, a vjerujem dai on gleda iz daleka, pratisvaki moj pokret i zamišljaglas koji eto nije u duruali vrijeme je mola, duga jevečer, dosadnjikava poputpletiva naših baka,na ekranu neka ljubavnalimunada po tko zna koji…


noćas nije bilo noći,nemir preuzeše mi tijelo,komešnja i okretaji,ni lijevo, ni desno, tekmalko na stomaku možda,sati sporo, puževim korakom,želim san ali ne dolazi,hoću pozdrav uz njegov osmijeh,nazire se negdje na dalekomistoku, jugoistoku pravo rečeno,ima li tamo topline ili debeosnježni pokrio krovove i postelju,zaklopih vijeđe, a one kurveotvore se opet bez mog pristanka,slike plavih očiju vrzmaju seu glavi, mučim se jer moždaipak…


je li to samo onako,običan hir ili tek gubitakkontrole, usred dana bijela tražimkrevet i miris jorgovanaiz dućana, stavljam glazbujačine prekomjernih decibela,nema brige.savršenstvo prirode, skladduše i tijela, pridružuješse majci zlatnih godina,dajem ti unaprijed odgovor,da, najbolje smo, ti samoprijeđi na djelo i manje ispitkuj,jezik ima funkciju veću odslovkanja, osjeća se blud podplahtama, sikće golubica,nigdje nikoga,uvijam se željna, tražim ononajbolje, hoću da dam ti…


kao gutljaj crnog vina,predajem ti sebe da vrškom svojih ticalaguštaš slad na mojimdojkama, da predešpoput mačka kad nađe seu trenutku slavlja iprstom upireš nježnotamo gdje skrovište jesvih tajni, tamo gdje ležimopoput lavića u brlogui osluškujemo kucanjevlastitog zdenca,samo ove noći koja nemaponovljenih koraka, predajem tipupoljak zvan čežnja,mi ozbiljni smo ljudi, šta ima dase puno priča, dovoljni su pokreti,mreškanja i uzdasi vrući poputkestena, hrskavi…


zaboravih lice i naličje,zaboravih brojatimadeže na tvojoj kožii gledati vijeđe dok uranjaš u snove,nepomičnopoput zaleđenoggmaza, neću reći šokirano,puštam te da svakim danomsve više blijediš u mojem sjećanju,gdje da uzrok tražim, kamoidem preispitati sebe,mogu lipronaći krivca u moru lažnihmaski, iskrivljenih riječi,čudim se sebi samojšto prihvatihčin gotovosti, što prepustih vremenuda otpuhne tebe iz krila ljubavii zauvijek zapečati ona jutra i noći,ispijanja kave…


trebam te sad,ovog trena, ovezore, trebam teko ozeblo sunce,ko cipela vezicu,cvijet laticu….. čuješ li me…trebam te strasno,nek čuje se glasno,trebam te kao nebozvijezde,kao izvor vodu,želim te kao poljubacusne,tučak prašnike,duga boje,majka čedo svoje…. baš ovog sata dok kiša lije,trebam te jako,poput slatkog meda,i školjke bisera,trebam mirnoću tvoga glasa,opuštenost duha,jer samo za te imam sluha,trebam te da…


ja ne vidim večeras sivilo nad rijekom nine čujem zvijeri što urliču raspoređeneu šumama dubokih vidika….. za mene možda osvanulo je julsko vrijemeu januaru zime ili možda proljeće kad životse rađa, kad započinje plamen vatre, kadna scenu stupamo mi-ljubavnici iz prošlostiželja, otimamo kolorit crvenog i bojamo usne,grijemo dušu….. je li ponovno nakon kratke stanke, na…


PROMJENA

vidljive iz bliza,a sreća daleko čeka,nema riječi ni znakakako pronaći pravo,zima zagrizla, injepohvatalo se za jele,more zaledilo, koloritsijedih nijansi podsjećana gospodina, a on to više nije,preobrazio se čovjek,sjedi negdje, cigara dogorijeva,šešir sakrio izborano lice,boem, šta reći,ali ja želim sjesti, ući u društvonjegovih misli, potrebni mi njegovisnovi,moji utopili se u blatnjavojrijeci, jesam li uzela dobar izbor,tko to može znati, na tragu sam,dobacih par…


pitam nebo, zoru i moretko me noćas ljubi,tko miluje zaigrane grudi,tko to prstimapleše mojomkosom i šapuće na uhoono strastveno što ženahoće čuti,tko skriva se ove zimeispod moje bijele puti,iskreno, čudno se neštodešava na rijeci i brzacima,ne uspjevam umiti mazno liceni pozdrav odaslati u gnijezdoptice,pa iz početka, i ovog zeblog petkaprepuštam neznancu da čininemoguće stvari,nahrani mi dušu i ostanemo sami,valjda ništa na ovom svijetu…


tko se više sjeća ičega,misli opralo je vino, izbrisalesuze, pomeo vjetar sječanjskog jutra…. Dan poslije, ulice opustjele, parkovizamučeni slinom pasa i mokraćomnoćnih tragača…. stara ili nova, svejedno je više,povijest se ljudska slaže u kockiceknjige uspomena, ono teško mastiloduše, gumicom acetona trlja i briše…. pitanje je samo može li se ostati imunna čahure zloće ljudske što…


KONAČNO

je li ja to sanjamili možda smilovao se Bog,ovih se dana osjećam kao čipka od mora i krila galeba…. jutra mirišu mi na topli kruhiz bakine peći, za večeri trebalabih mnogo ljepšeg reći, jer dišemkao nekad, pjesma djetinjstva nagrudima mi spava, budim se ispunjena, lagana i zdrava….. konačno proradio je neki kliku mojoj glavi, prijatelj mi ruku…