onog jednog danajebenog sretnog danakad svijeća za žalostne bude više postojala,kad osmijeh samo zavlada,onog jutra dok zorombudila se budem među tisućamamojih dragih, samo mojih anđela,i pjevala meni omiljen sevdah,tada obući ću samo haljinu ispodkoje govoriti će bijele grudi,njihati se tijelo poput jedrana nemirnoj vodi,ljuljati seprsti opušteno i željno,onog dana i večeri vinom opijene,baciti ću iz uspomena prokletsvokarme zapisane…


KUPOLA

sagrađena nekad davno,od čije ruke nije mi poznato,kupola kamena koji osluškuje,luka koji smiješi se svakom,a ispod, u hladovini, sjatilose društvo pjesnika, ljubavnika,mladeži koja zna raspustiti se,dok nekoliko starijih brije nešto,ah vražji su dani, noći teške,kupola uvijek ista, čvrsta i teška,ništa joj ne mogu ni oluje vremena,nikada ne pušta suzu za inat njima,lijepo joj je ime nadjenuo…


ODLUTAM PONEKAD istini za volju, nekad i prečestoodlutam iz svog stada,osjećam se jadno tada,govore mi da jalova sam,a pojma nemaju što to znači,kako zna boljeti kad u jutroprespavam, u očima bol,mrak prekriva zoru, kasnim na rađanje sunca, propuštam sjaj u travi i blistave vlati zabilježitiu slici mojih trenutaka, da, znam biti u fazi koja udaraiz svih plotuna, pljušti i ne…


jučer bio kao neki dan,..meni svejedno je li prviili posljednji…u mjesecu,vozim se iako smeta mipojas, želim slobodu nasvakom mjestu, u svakoj prilici,krešti glazba sa svih strana,slave ljudi, tko pita imaju li sutra,okreću se janjci i odojci, toči pivo,a onda šetajući rivom ugledam“kraljicu” ženu, lakiranih noktiju,u svom filmu, prevrće kontejner,ima li…za sutra…treba kruha..možda i cigare…ljuti me sve to,stavljam crne…


KAO UDOVICA ima tako cijeli životima i sada, a bilo jei prethodne večeri i jutra,izdržati treba kažu,dokle samo, razmišljamdrhtajući u gnijezdu noći,liježem sama i budim setako, nema njega, ne čujemglas, ne osjećam dodir, jedino što ostalo jena krivudavoj cesti, čežnja jeza onim vremenima kad biloje mnogo drugačije,kad ljubio si moje usne redovitoi bez zadrške, ulazio u hrammoje intime poput gospodarai pobjednika dižući dva prsta,ma…


ne znam je li ih oluja močnarasijala po dalekim stranamasvjetskih metropola ili to tekje igra u maštanjima noći, alistihovi izrasli iz moje duše kojatrenutno gori, sagorijeva, držineki minimum, tempo kazujeda nešto ne štima, nema kraja,početak utopio se u jezeru zaleđenihpovršina, bolujem i bdijem čekajućifestival neke nove alternative imogućnost izlaska iz krize štozahvatila je i moje gnijezdo pričana pruču…


PUSTI ME SAMU ne diraj me strunama,ne pjevaj one tvoje,danas ne pomaže,želim biti sama, posve,u odmaku od zbilje surove,želim sjesti u hladovinuhrasta, gledati u nebo,sama, bez šumova, pitanjasuvišna, odgovori nemogući,ovako je mašta i povrataku neka stara vremena, lijeknajbolji mojoj duši, umornabijah poput starice koja hodapo najvećoj žegi jer nemadoma., kuće ni kućišta,ja nisam ona, ja samo samizrod u svjetini…


PONIZNOST danas, ne sutra,večeras za izlaskomsunca jer sutra zorom bilo bi kasno, neuvjerljivo,netaktično,sada ljubi mi stopala,kleči pod mojim koljenima,dozvoli da udahnem miristvoje ljubavi, podsjeća me naponizan čin, daje dokaz da voliš me i onda kad te nema,kad ne možeš, kad putuješjužnim krajevima, a onda ses početkom toplijegdoba poput laste vraćaš svojojgrani ružmarina, širiš krila tektoliko da u poniznoj noći bdijenjaudijeliš znak svojoj dobroj vilida digneš mi bijeli…


TRČE MISLI osjećam, moždaponovno pad sistema,moderno neko doba,a misli mi opetpodivljale, vrludaju kaobumbar oko cvijeta,oprašuje ih lahor proljetnogtravnja, pričalice su to,bezobraznice, treba ih razumijeti,a to mogu samo ja, njihovazaštitnica,njihov Bog, Otac,igram se s njima, u sebi, skupljammudrosti koje mogle bi poslužitiu trenucima očaja,znam da ne slušaju ali takva sami ja, tjeram po svom, ubijam ljepotu kao da ona jeglavni…


nisam baš sigurnaje li pravi način ali nemami druge, uvijek u istovrijeme, sat, minut, sekund,izlazim iz kaveza usamljenosti,preodjenuta, odskitam u susjedstvo,tražeći neki očarani prostor kojiblista od svjetine, pravih ljudi,mojih sličnosti, da, upuštam seu avanturu brišući prašinu prošlosti,pokušavam na tom meridijanu pronaćinekog uzoritog, čistih misli, poštenih djela,nevažnog imena, bitno je samo da noć pokratim u dijelovima koji nanosetežinu i lome me u nesanici briga,a tamo, perioda prođe…


ZLI JEZICI ne slušaj ih, ne opterećujsrce njima,to đavli su što vise na stubukišne noći i vrebaju,opaki, rđavi, uamazani otrovomsmrti i raskida, cerekaju senašim poljupcima, a pojma nemajukoliko u njima sjedi makova vatre,ne strahuj, ne zatvaraj mi vrata,ja hrabrost svoju u javnost dajem,uživam u sitnim satima čavrljatis ćukom koji poraniše nešto,nadopunjujemo se u pjesmi života,smijemo se istim stvarima, a on pticanoćna, gdje li…


RADUJ SE

raduj se dok te imadok si tu, dok dišešpamti samo slike kojegovore mirisom cedra,hodaj i ne osvrći seuokolo jer svijet ljudizna da uništi, a boltada zauzima položajsreće, tebi tada nemašanse,ne vrijedi suziti, ne od tuge,a za sreću potrebno je dvojei nešto malo atoma iz kojihnazire se sretan dan,živi zadanas, sutra prepusti budućnostineka računa i broji zrna dobrote,ti, ako si muško ili…


BINGO

kao da trebamgledati izvlačenje,tresti se od uzbuđenja,pjeniti se na sve živo i neživo,promijenila samdavno politiku,sistem koji pali, daje rezultate,igram uvijek na istu,molim se samo sebi,klanjam Suncu jer onoje moj zaštitnik,držim sliku umjesto figei osvajam bingo baš svakiput, postajem bogata beznovčanica,ubrzano dišemispunjena ljubavnim darima,sijedam ispod krošnje lipei ozarena čekam isplatu uimenu i prezimenu, u kretnjamakoje liječe inficirane limfe,ja i moj…


ADIO

adio mi amor,mašem ti ranjenogsrca, hodajući žurnobez prisjećanja na prošlostjer bilo bi previše bolno,riskantno i nemoguće zaopstanak, pogledom vapim nekombudućem vremenu,zbogom ti moja pticoslavujčeva ponosa,kunem se ovim suncemkoje ostalo je iz zajedničkihtrenutaka da tvoj lik nikadbiti neće izbrisan iz šaliceprve jutarnje i skupljat ću snaguu tvom vragolastom osmjehu,prizivati ti ime kad tuga navaliu oblacima tmine,zbunjena mirim se sa izgubljenomčarolijom kojom znao…


ti me bar vremenima znaš,pročitao sve moje straniceshvatio od korice do korice,stoga želim reći ono što nedostaje,prihvati se posla, život nijerekao zbogom, još uvijekmijenjaju se pravila, borbaiznjedruje neke nove junake,ti, željo, kako dozivah te oduvijek,ne igraj sa mnom šah bez figura,ne razbacuj zapovijedi koje nemajuformu i znak raspoznavanja,ja oko sam posebne ćudi, teška mije narav kažu ali zato prijeđipoljane smilja, uberi stručak milozvučnihriječi i…


UVOD

htjela bih pročitati,saznati, upoznati,svaki djelić,svaku misao,smjernicu koja na prvi pogledbaca me u trans, stavljampomagalo za čitanje,koncentriram sepoput vrhunskog glumca aline ide, prazan je tekst što vodiu lošu zbilju,ne postoje citati,nema plastičnog opisa, a to obožavam,izluđuju me detalji, uvodna riječne može se zaobići, ni preskočiti,barem ne u mom slučaju,stoga uzimam stvar u svoje rukei pišem temeljcem od plamtećebuktinje, svjetlosti najsjajnijeg sazvježđa,mirisom golog uspaljenog…


ne mršti se noćas,opusti te svoje obrveod sijedih, ne želi meni jednog trena, učini od mene robinju i damuu istom vremenu,dotjeraj do zida, skinikrpice od dana i krenimilovati svaki djelić mogastana, ljubi usnamakožu putenu od svilei pritisni jače, ne osjećam bol,to oduvijek je samo neostvarenibio san, zar da ostanemnetaknuta dama u nevinimhaljama, u patnji i kušnjama,krenimo oboje u let, prepustimomjesto požudi koja raspaljuje,moje je…


LAVINA

drhtim, tijelo mi voda zaleđena, kiša osjećaja kojima ime ostaje nepoznato… ukočenih zglobova, stišćem pesni zubima cvokoćem, u pjesmi se tražem…. lavina tuge, dalekih čežnji spušta se niz svaku poru moga tijela, ja nemoćna, beskrajno zamišljena, a drugačije sam htjela… pitanja bez odgovora nabacana na klijetki visokog proplanka dok niz padinu kotrlja se lavina smrtonosna……


do bola, a potučenado nogu, iskrena odpostojanja, namjeračistih poput rosne suze,bdije s obje strane života,tuga je lomi, njoj očitosreća nije saveznik alinema greške, ponavljaritual uzet iz svetogherbarija, nacija obožavanjene ludosti i tumačenja,dok pjevci uzdižu krijestu,ona poput majke pjeviceuspavljuje dječarce, ne skidablaženstvo osmjeha,putuje u istom smjeru bez obzirana tvrđavu i visoke bedeme,koljena krvavih, zaboravljana bol, zima sa sebe odbacujekožu opasne zvjeri, zapisujerealnost svakog kutka površineu…


BACIH POGLED tamo gdje znam da te ima,tamo gdje te uvijek mogu naći,dovoljno da umiriš moje tuge,otvoriš prozor kroz koji nestatće moje čežnje i otisnut se unebo dalekih stvarnosti,pogled usmjerih tebi anđelujer znam da daljine pretvoritćeš u gnijezdo zajedničkih misli,staviti ruke na moje odumrle vijeđe,tebi povjerit ću sve moje slabosti,tajne koje začahurene ruju mi dušu,ne puštaju…


tako zvao si mepod prozorom urlaoje si li se za savijestpitao,divlja moja, divljakušo,daj klecni koljenima,umiri srce nemirnima,ne trgaj haljine od svile i šušura,zapjevaj mi pjesmu sunca, zapleši sa mnom jutrima,okreći se i plješći ručicama,neka napune se izvori,neka zamirišu borovi i poleteleptiridaleko u svijet slobodnih polja,i ja postat ću srebrni slap,snagom vjetra uzdizati ljubavu pjesmama,pričama,a zbilji pokloniti…


SAVEZNICI pod okriljem noćina izmjeni solsticija,na različitim stranama,a tako blizu, frcaju iskre,osmjesima jačaš izmučenodijete, dijete kažemjer to je srce nježne jezgrevelikodušnih atoma,mjesec je u silaznoj putanji,no, saveznik želi biti i ostatipa nek traje idila u kojoj čuju seotkucaji, pratnja bijahu šaptačivalima, nema ni magličaste koprene,projurila u nekom drugom smjeru,samo za nas ostavila na obzoruprigušenu svjetlost, ugođaj zvanigra čistih strasti,ti pojaviše se…


neuobičajno, toplo,mirno, poput barkeprivezane u bonacii travke u sutonu ljeta,sami, ispred i iza linijekoja nas povezala,zbrinula u svoje krilo,dala nam rok bez datuma,sami biti ćemo odgovorniza sutra i razdoblje akopotraje, veseli me tadarovitost okrutnog zodijaka,možda ima razloga zašto sebaš sad smilovao,zaboravih na sve ostalo,ne trepćem,tek usnamaoblikujem znak raspoznavanja,ništa ne obećavamo,takav je svijet prekrio poljanuljudskog, nema više razlika,kritike, sve prolazi…


trajala i grijala me u noćima tuge,u mom oku tiho dogorijevala, uodbljesku zvijezda jasno iscrtavala…. ljubav, procvala na javi, tješilakad gušili me snovi teških misli,ljubav u kojoj trošila sam godine,ispirala suze jesenje, dozrijevalapoput pšenice ozime…. okrunjena njenim slovima crvenih vokala, disala kao tek rođena mala,prepoznala Te u poeziji ružinogstiha, imenom te noću k sebi zvala…. Oooo…


budi pero u mojoj rucii jezik kojim najbolje znamslikati pejzaže s okusimameda,budi lik i glavni junak onepriče čija sam autorica bilaod pamtivijeka i ostat ću u maštama prepunih strasti,želim biti zapažena, želimmnogo toga više od običnepoetese koja svakodnevnoluta ulicama praznog hoda,vjerujem da postojiš tamo negdjegdje kraj vraća se s početkomprvih zumbula, da i ti osjećašblizinu vrhunca koju svaka dobrapriča…