BIRAJ

vrijeme ti je naklonjeno,zvijezde rade tebi u korist,ljeto ozbiljno pokucalo,a to je prilika za oboje,zato ne oklijevaj i trzni se,otkini putem ružu boje ljubavi,ne srami se što ljudi lažu,ja volim muškarce koji znaju,iskreno govore i jako se daju,no, prepuštam ti sloboduda biraš između potoka u srebru,mora koje dodiruje oblake,dajem ti šansu, ne i posljednju,meni širina je vrlina i zato,zaljujaj kolo i ne zaustavi gaiz prve, pusti neka glazba teče,osluhni poj mladih lastavića,ja čekam u bašti šarenila i zvijezda,igram se poput djevojke iz mladosti,u pijesku crtkam tvoj lik i mamimmirisom tijela, mekoćom…

NEPOZNATA

da li je potrebnorazmišljati,optuživati,snositi krivicu,samo zato jerodjednom onaje za njega nepoznata,nepostojeća,izblijedila u magli,nestala u širokom dijapazonu,imala strahovitu moću dugoj, isrcrpljujućoj igrii ostala pobjednica,za tu heroinu kasnijih vremenaznalo se reći da nedostojna jebila svog imena, zbog svoječudne i neprihvatljive premise,zbog divlje i strasne naravi,tko će ga znati, ima li smislavraćati je, držati na nišanu kadona utekne iz svake klopke,neuništiva je poput opjevanogkorova, predviđaju joj duboku starost,a nepoznata zauvijek ostaje u neposrednojblzini i uvali rođenja…

DORUČAK U TRAVI

rano, rano je,naš doručak u travi,prepun sokova,iscjeđenih vrućih,ovo je vrhunac prijevrhunca,u travi uz milovanjevlati i miris Venerine kose,medna usta, jezik skupljavrijedno radi, mravi škakljaju,dodatni to je ugođaj, usnama sladimo se,prstima popravljamomrvice i kapi, i desert neka nađe se,bogatiji je doručak,crveni se pijetlova krijesta,napaljen do bola, odlazi od nas,kurvišu pernati, mi dovoljni smosebi samima, sebični u slasti,uživanje uz dozu hedonizma,nek nađe se različitost oblika,ne smetaju ni školjke,kobasujesti ću bez šnite kruha, želimje guštirati polako, pravilnogristi prije zadnjeg ulaska uslijedeći sistem probave,živjeli mi, neka nam je u slast,doručak vrijedan svakog griza,gutljaja i liza….

PRAVO NA ŽIVOT

oni su oni, ne dvoje,ne dvije,oni su hrabri od najhrabrijih,ljubavnici, jednaki po spolu,oni koje svjetina razapinje,a ne shvaća zašto i oni ljube,osjećaju miris kože, imajuerekcije, orgazme u tišini,zašto strah, skrivanje izaduginih boja, zar sunce moraih sklanjati od znatiželjnikabolesnih predrasuda, mržnjei kamenovanja, oni su strastveni mangupi,lavljeg srca, njihove usne posjedujuvlažnost epitela potrebnih daproradi zahrđao vulkan,je li pobogu ovo moderno doba,jednako za kurve, one nježnijegimena, je li vrijeme da strah od osudepadne uzaborav, a sreća osvanena obzoru ranog jutra,je li njih dvojica mogu prestatigutati suze zbog krivih natpisa,uzeti sebe u zajednički zagrljaj,koga više more…

PLJUNUTA JA

gledam tu ženu,dolazi mi često u snovimaproganja svojim mislima,tamo negdje bez igdje ikoga,u svom filmu zamišljena,,,pljunuta ja…. kako joj priči, boga više ne pozna,tko stao joj na prsište i opekao jagodice,ludi, kose čupa, nosi čarape mrežastih niti,zajebana, ludih manira, nebom upravljazemlju ljubi i o njoj nešto neprestano švrlja,jao, koje li koincidencije, je li baba, dama ili,,,,,pljunuta ja….. uobražena do bola, vole je prokleti muškarci,tijelo skladno ne poznaju je godine,igra se ubojice, klauna i sviračice harfe,sluša šapat jeseni, u proljeće s kišom plače,razgovara u snu sa mnom, jedinica kao, a nije,dive…

KLIKNI I PJEVAJ

samo dodirom jagodicedok ne čuješ klik i ne vidišsjenu, budi luda, ne osvrći se,znaj uzeti sve što ti se nudi,pogledaj u nebo,vrisni, crkni od smjeha, zaplešiu golotinji Evine slike, biti ćeprilike, onda poljubi golubovo kriloi pusti ga dalje, lupni nogom, poslušaj pjesmu koja razdire srce,tresni čašu o pod, dobar je to znak,šta te briga što on želi drugačiju,neka je traži, biti će uzalud jer takva nepostoji, vratit će se opet tebi, povestido zvijezda i tepati ti “Moja lijepa, mojaduša, moja pjesma i sve moje”, znaj datada otvoriti će se kapija zlatnih štokovati biti ćeš ta, jedina, nevjesta…

DOBRI MUŠKARCI

gdje li ste se skriliima li vas igdje jošili zauvijek prošla suvremena kad otkinuliste uz put mirisnu ružu,kad bez srama na rendesdošli ste sa stručkom đurđevka,svojoj voljenoj na daljinu odaslaliKupidovu strijelu, a ona, onaje istog trena porumenila,bila njoj neka neugodaal na srcu toplina,za te su muške glave slovilii oni kavaliri što pjevali su pod prozoromnajdraže, skrivali se negdjeu grmu poput mačka kad ide u lov,Ooo, svijetu moj, koga da pitam,ima li takvih uzoraka na lageruili ja još uvijek živim u nekim čudnimvremenima što izgubiše se pod paučinomtavana, teško dobijam informacije,nitko me ne sluša,smatrajući valjdakako biti dobar…

JEDNOG DANA

onog jednog danajebenog sretnog danakad svijeća za žalostne bude više postojala,kad osmijeh samo zavlada,onog jutra dok zorombudila se budem među tisućamamojih dragih, samo mojih anđela,i pjevala meni omiljen sevdah,tada obući ću samo haljinu ispodkoje govoriti će bijele grudi,njihati se tijelo poput jedrana nemirnoj vodi,ljuljati seprsti opušteno i željno,onog dana i večeri vinom opijene,baciti ću iz uspomena prokletsvokarme zapisane u danu trinaestom,zazvati božice ljeta da osnaže ostatakkoji uspio je preživjeti nedaće zločestihi onih drugih koji to ipak jesu uznegiranje prokletog,ejjjjj, ljudi, zvijeri i beštije, pohitajtemeni tada u goste, poslužiti ću vaša visočanstvasa svime onim što uspjela nisamu…

KUPOLA

sagrađena nekad davno,od čije ruke nije mi poznato,kupola kamena koji osluškuje,luka koji smiješi se svakom,a ispod, u hladovini, sjatilose društvo pjesnika, ljubavnika,mladeži koja zna raspustiti se,dok nekoliko starijih brije nešto,ah vražji su dani, noći teške,kupola uvijek ista, čvrsta i teška,ništa joj ne mogu ni oluje vremena,nikada ne pušta suzu za inat njima,lijepo joj je ime nadjenuo neimar,uzima k sebi u njedra povorku tužnih,vesele i raznježene već će utišati,kuša se ispod njenog kišobrana piće,omiljena je i kava, zeleni čaj puno manje,Ooooo, gracioznosti, molitvo poljana,daj mi znak krikom koji zagrmit ćeu srcima potrebitih…

ODLUTAM PONEKAD

ODLUTAM PONEKAD istini za volju, nekad i prečestoodlutam iz svog stada,osjećam se jadno tada,govore mi da jalova sam,a pojma nemaju što to znači,kako zna boljeti kad u jutroprespavam, u očima bol,mrak prekriva zoru, kasnim na rađanje sunca, propuštam sjaj u travi i blistave vlati zabilježitiu slici mojih trenutaka, da, znam biti u fazi koja udaraiz svih plotuna, pljušti i ne dopuštaizlazak iz jarma težine,a onda dok oblaci svoj tamni brkbrišu i raspršaju nebesko plavetnilotirkiza, evo mene u drugačijemizdanju, u haljini baršunastih uzoraka,obuvam i potpetice, ma vidi Bože čuda,tko bi i pomislio da ja mogu i ovako,koracima čvrstim…

ONO NEŠTO

jučer bio kao neki dan,..meni svejedno je li prviili posljednji…u mjesecu,vozim se iako smeta mipojas, želim slobodu nasvakom mjestu, u svakoj prilici,krešti glazba sa svih strana,slave ljudi, tko pita imaju li sutra,okreću se janjci i odojci, toči pivo,a onda šetajući rivom ugledam“kraljicu” ženu, lakiranih noktiju,u svom filmu, prevrće kontejner,ima li…za sutra…treba kruha..možda i cigare…ljuti me sve to,stavljam crne naočale, tada mi jenajbolje, sa mnom i moj životni,ćuti, more ga brige, znam, ma jebeš firmu, neka si misleoni trutovi i dudovi svilci, njima jesada ugodno spavati u novčanicamanatopljenim krvlju i znojem ali…srećomtaj prokleti ALI pojavi se i na…

KAO UDOVICA

KAO UDOVICA ima tako cijeli životima i sada, a bilo jei prethodne večeri i jutra,izdržati treba kažu,dokle samo, razmišljamdrhtajući u gnijezdu noći,liježem sama i budim setako, nema njega, ne čujemglas, ne osjećam dodir, jedino što ostalo jena krivudavoj cesti, čežnja jeza onim vremenima kad biloje mnogo drugačije,kad ljubio si moje usne redovitoi bez zadrške, ulazio u hrammoje intime poput gospodarai pobjednika dižući dva prsta,ma jasno mi je, kristalno i čistoali zašto odjednom postade svezabranjeno, zašto strah od napastinadjačao slobodu sazrijevanjažita, zašto morah zvati se udovicompored tebe živa, gledati te kaostranca, ispijati s tobom kavu ibiti tako prokleto jadna, gdje je tupravica, kamo sakriše se zagrljajimaslačka, postojeli negdje…

PORAZBACANI STIHOVI

ne znam je li ih oluja močnarasijala po dalekim stranamasvjetskih metropola ili to tekje igra u maštanjima noći, alistihovi izrasli iz moje duše kojatrenutno gori, sagorijeva, držineki minimum, tempo kazujeda nešto ne štima, nema kraja,početak utopio se u jezeru zaleđenihpovršina, bolujem i bdijem čekajućifestival neke nove alternative imogućnost izlaska iz krize štozahvatila je i moje gnijezdo pričana pruču dok mladi se ptiči nisuizlegli, tuguju za rodanom, nije smiješno, opet jedna siva paučinaomela moj hod, prepoznat masamakoje vole lirski vijenac s mojimpotpisom, svijeća na stolu polakonešto osvjetljava sobu, vosak lijepi sei zauvijek ostaje ustoličen na inicijalimastare poetese….

PUSTI ME SAMU

PUSTI ME SAMU ne diraj me strunama,ne pjevaj one tvoje,danas ne pomaže,želim biti sama, posve,u odmaku od zbilje surove,želim sjesti u hladovinuhrasta, gledati u nebo,sama, bez šumova, pitanjasuvišna, odgovori nemogući,ovako je mašta i povrataku neka stara vremena, lijeknajbolji mojoj duši, umornabijah poput starice koja hodapo najvećoj žegi jer nemadoma., kuće ni kućišta,ja nisam ona, ja samo samizrod u svjetini koja izranjaiz mora neprirodnih materija,osjećam da mogu nešto samo u potpunoj nirvani,ignoriram svako čestitarenje, jer Uskrs,gubi snagu ma šta mi mislili, vidi se tona daljinu i osjeti u svakoj tratini,kapi rose ako je uopće ima jer sušapogađa baš onda…

PONIZNOST

PONIZNOST danas, ne sutra,večeras za izlaskomsunca jer sutra zorom bilo bi kasno, neuvjerljivo,netaktično,sada ljubi mi stopala,kleči pod mojim koljenima,dozvoli da udahnem miristvoje ljubavi, podsjeća me naponizan čin, daje dokaz da voliš me i onda kad te nema,kad ne možeš, kad putuješjužnim krajevima, a onda ses početkom toplijegdoba poput laste vraćaš svojojgrani ružmarina, širiš krila tektoliko da u poniznoj noći bdijenjaudijeliš znak svojoj dobroj vilida digneš mi bijeli veoi na usnama ostaviš slatki pečat,osvajiš me jednostavnošću,unoseći toliko potreban mir uškrinjicu s inicijalima štosvjetlucaju u Uskršnjoj noći predajući se svečanosti u čast Njega….

TRČE MISLI

TRČE MISLI osjećam, moždaponovno pad sistema,moderno neko doba,a misli mi opetpodivljale, vrludaju kaobumbar oko cvijeta,oprašuje ih lahor proljetnogtravnja, pričalice su to,bezobraznice, treba ih razumijeti,a to mogu samo ja, njihovazaštitnica,njihov Bog, Otac,igram se s njima, u sebi, skupljammudrosti koje mogle bi poslužitiu trenucima očaja,znam da ne slušaju ali takva sami ja, tjeram po svom, ubijam ljepotu kao da ona jeglavni krivac,odlazim danju do starihzidina, tražim iglu u mnoštvuvisoke trave, zuje pčele,trse se leptiri razvući mi usneu osmijeh koji diže iz ludila,samo ne dam se, tvrdoglavapoput vojskovođe koji juri nasvom konju ne misleći kamo,i opet sasvim isti završetak priče,sve…

KRATIM NOĆ

nisam baš sigurnaje li pravi način ali nemami druge, uvijek u istovrijeme, sat, minut, sekund,izlazim iz kaveza usamljenosti,preodjenuta, odskitam u susjedstvo,tražeći neki očarani prostor kojiblista od svjetine, pravih ljudi,mojih sličnosti, da, upuštam seu avanturu brišući prašinu prošlosti,pokušavam na tom meridijanu pronaćinekog uzoritog, čistih misli, poštenih djela,nevažnog imena, bitno je samo da noć pokratim u dijelovima koji nanosetežinu i lome me u nesanici briga,a tamo, perioda prođe začas, ukaže sezora zlatnih boja i natjera me da utonem u san,baš u trenutku dok normala započinje rutinu dana…

ZLI JEZICI

ZLI JEZICI ne slušaj ih, ne opterećujsrce njima,to đavli su što vise na stubukišne noći i vrebaju,opaki, rđavi, uamazani otrovomsmrti i raskida, cerekaju senašim poljupcima, a pojma nemajukoliko u njima sjedi makova vatre,ne strahuj, ne zatvaraj mi vrata,ja hrabrost svoju u javnost dajem,uživam u sitnim satima čavrljatis ćukom koji poraniše nešto,nadopunjujemo se u pjesmi života,smijemo se istim stvarima, a on pticanoćna, gdje li sam ja u priči, ne želimznati, imam tajni plan za te jezike licemjera koji vjeruju da sutradanoprat će grijehe u kamenici Uskrsa,oni su jednostavno tako rođeni,nauma prljavih što izviru iz mulja i ne znajumene, nikada čuli nisu za postojanostmog…

RADUJ SE

raduj se dok te imadok si tu, dok dišešpamti samo slike kojegovore mirisom cedra,hodaj i ne osvrći seuokolo jer svijet ljudizna da uništi, a boltada zauzima položajsreće, tebi tada nemašanse,ne vrijedi suziti, ne od tuge,a za sreću potrebno je dvojei nešto malo atoma iz kojihnazire se sretan dan,živi zadanas, sutra prepusti budućnostineka računa i broji zrna dobrote,ti, ako si muško ili žena osmjehapoput tek prokiptjelog vulkana,zaigraj kolo dok još možeš i znaš,dok drži te postelja bijelih krila,pravdu ne išti, ne možeš jeuhvatiti jer okorjela je i pustilakrakove poput najotrovnije meduze,samo pleši na podiju one stranešto imenom zove se lice maćuhiceu…

BINGO

kao da trebamgledati izvlačenje,tresti se od uzbuđenja,pjeniti se na sve živo i neživo,promijenila samdavno politiku,sistem koji pali, daje rezultate,igram uvijek na istu,molim se samo sebi,klanjam Suncu jer onoje moj zaštitnik,držim sliku umjesto figei osvajam bingo baš svakiput, postajem bogata beznovčanica,ubrzano dišemispunjena ljubavnim darima,sijedam ispod krošnje lipei ozarena čekam isplatu uimenu i prezimenu, u kretnjamakoje liječe inficirane limfe,ja i moj dobitak u izmjenjenimulogama slavimo isto slavlje,ono nešto za koje su zakinutimnogi ufurani igrači….

ADIO

adio mi amor,mašem ti ranjenogsrca, hodajući žurnobez prisjećanja na prošlostjer bilo bi previše bolno,riskantno i nemoguće zaopstanak, pogledom vapim nekombudućem vremenu,zbogom ti moja pticoslavujčeva ponosa,kunem se ovim suncemkoje ostalo je iz zajedničkihtrenutaka da tvoj lik nikadbiti neće izbrisan iz šaliceprve jutarnje i skupljat ću snaguu tvom vragolastom osmjehu,prizivati ti ime kad tuga navaliu oblacima tmine,zbunjena mirim se sa izgubljenomčarolijom kojom znao si uvijek složiti ono posebno, meni milo i ušuškati moja njedra dokumirala su u Dolini plača,adio, stoput, sto i jedan put,adio tebi moje zlatno oko,javi se ako promašiš smjer,znaj da imaš mene mladulijek satkan od nježnih vlatidozrelog žita….

PROMIJENI NASLOVNICU

ti me bar vremenima znaš,pročitao sve moje straniceshvatio od korice do korice,stoga želim reći ono što nedostaje,prihvati se posla, život nijerekao zbogom, još uvijekmijenjaju se pravila, borbaiznjedruje neke nove junake,ti, željo, kako dozivah te oduvijek,ne igraj sa mnom šah bez figura,ne razbacuj zapovijedi koje nemajuformu i znak raspoznavanja,ja oko sam posebne ćudi, teška mije narav kažu ali zato prijeđipoljane smilja, uberi stručak milozvučnihriječi i potrči tamo gdje stanuje plavokosavila, takni joj koljena i prozbori početakepitafa naslovnice koja raznježuje svakutvrdokornu dušu, u zagrljaju bit će tivraćeno izgubljeno blago dok harfaodsvirat će pobjedničku strofu omiljenehimne….

UVOD

htjela bih pročitati,saznati, upoznati,svaki djelić,svaku misao,smjernicu koja na prvi pogledbaca me u trans, stavljampomagalo za čitanje,koncentriram sepoput vrhunskog glumca aline ide, prazan je tekst što vodiu lošu zbilju,ne postoje citati,nema plastičnog opisa, a to obožavam,izluđuju me detalji, uvodna riječne može se zaobići, ni preskočiti,barem ne u mom slučaju,stoga uzimam stvar u svoje rukei pišem temeljcem od plamtećebuktinje, svjetlosti najsjajnijeg sazvježđa,mirisom golog uspaljenog tijela,poškropljenog rosom eksplicita,dišem istovremeno poput vrancau kasu, razbarušenih vlasi i čvrstihudova, u halji ispod koje jasnoocrtava se najseksipilniji uvod u glavnicuonog za čim težila sam od početka…

DAMA I ROBINJA

ne mršti se noćas,opusti te svoje obrveod sijedih, ne želi meni jednog trena, učini od mene robinju i damuu istom vremenu,dotjeraj do zida, skinikrpice od dana i krenimilovati svaki djelić mogastana, ljubi usnamakožu putenu od svilei pritisni jače, ne osjećam bol,to oduvijek je samo neostvarenibio san, zar da ostanemnetaknuta dama u nevinimhaljama, u patnji i kušnjama,krenimo oboje u let, prepustimomjesto požudi koja raspaljuje,moje je tijelo vatra vječnosti,ugasi je svojom muškošću, prodriu toplu dinu pustinje koja zaliječitće svaku ranu,koračaj samnomtišinom postelje, ne prekidaj plesja žena sam vruće krvi i nezasitnatvog besmrtnog kraljeva leta…..

LAVINA

drhtim, tijelo mi voda zaleđena, kiša osjećaja kojima ime ostaje nepoznato… ukočenih zglobova, stišćem pesni zubima cvokoćem, u pjesmi se tražem…. lavina tuge, dalekih čežnji spušta se niz svaku poru moga tijela, ja nemoćna, beskrajno zamišljena, a drugačije sam htjela… pitanja bez odgovora nabacana na klijetki visokog proplanka dok niz padinu kotrlja se lavina smrtonosna… drhtim, tijelo mi voda zaleđena, kiša osjećaja kojima ime ostaje nepoznato… ukočenih zglobova, stišćem pesni zubima cvokoćem, u pjesmi se tražem…. lavina tuge, dalekih čežnji spušta se niz svaku poru moga tijela, ja nemoćna, beskrajno…