OBRISI

kome da šapnembol, davno izgubih pojamo vremenu,od naših trenutakaostali su tek obrisi,ponekad isprani u rijecibez povratka,ostadoh usidrena, okamenjenana pragu kuće bez broja,ulici bez imena,tražim u snovima, naprežemosjetila, silno želimpronaći onaj dijamantpretvoren u živo biće,nedostaje mom duhu u satimazime, tko rekao bi da to je moguće,vani noćni zrikavac dosadnjikavoudara ritam,čuju ga oni pripadnicidrugog svijeta pa komentirajuuvredljivo i strašno,nisam…


teško je odmaknuti seod ulice šarenih persona,prtljage zahrđene na vremenu kad znala samizgovorite tek dvije riječi,žudim prisječajući se šetnjiu danu svjetlosti, mojesvjetlosti satkane u obrisimamodrine plićaka, tamo gdjemorski konjici i sirene slavilisu ljetni solsticij, sada vrištimnemoćna, teških udova, mokrekože, ništa više ne ide meniu korist pa ni zaveslaj vjetrićakoji odlučio se poigrati sa sparinom,skidam moje stakleno povećalo,trudim se očima…


USAMLJENA u danu, u pjesmi,ručku i kocki šećera,kava hladna, gorkabez priče, oprana i nedaje dojam da to napitak je koji spašava, izbavlja,mučim se, okrećem glavu,tražim riječ, osmijeh,odlazim u ribolov aliništa na vidiku, ni ribeni ostvarenih želja,fontana zasušena, kovanica nigdje, mojčovjek odlazi svojim poslom,ja usamljena na tromeđiživota, smrti i onog najboljegšto zove se sredina….


ima dana i noćii jutara ima tamona horizontu globusovih polutki,kad ništa ne kreće u normalnompravcu, izuvam šlapu, češem sepo rani, ugrizao me zlotvor tigrasti,mene samo i nikog iz blizine,slatka mu moja krv, uživa liječitisvoje frustracije na mojoj baršunastoj,pa ustajem staviti kavu, a ono ubacihsol umjesto šećera,fuj, stara moja,jesi li opet u kritičnoj točkipunog mjeseca,što će selo kazat kad vidi zatvorene škure,a ono sunce točno na…


UDAHNI

udahni miris divljeg jasmina,pogledaj svjetionik u noćii reci samo one čarobne,neka budu male ali iskrene,udahni ispod površine,obogati ogrlicu srebrom školjke,ostavi je za dar ženi što ostavljenasjedi kraj ognjišta, tuga joj saveznik,udahni ono najljepše u jutru,najjači komadić noćne plazme,skupi poene, trebat će ondadok najmanje budeš se nadao,sve sakupljeno ostavi na njenimgrudima na svečanosti jeseni,tada stvorit će se jezero u kojem ugledat ćeš nešto…


NEMIRNA

nemirna kao srna uplašena, poput izvora za olujnog nevremena, nemirna, danima i vjekovima, budućnost o tome pojma nema, samo čovjek bez imena što hrabrost zaboravio u zavežljaju uspomena, sada kasno je, ne pomaže suza iskrena, ni traženje oprosta, kajanje teška je pjesma u kamenu zatočena…


jedne kišne subote,upoznah tihog starca,zapeo mi za oko, ni samane znam kako i zašto,nosah sa sobom moj digić,volim slikati i ptice, i stabla,i kišu , i sunce, i nebo i zemlju,kad nešto zaželim, to i ostvarim,približih se pulskom parku imenaGraza, gledam te umiljate očiispod staromodnih naočala,sjedi nagnut na jednom grmuu jednoj ruci drži komad starog kruha,na ramenu…


zbog nje ratovali, tukli i napadali,onda odjednomposustali, smirilistrasti, zabili mačeveo kamen,tko bi to opisati znao,naslikati smio kad ljubav jeto, meta patnji i prokletih suza,psovki i razbijenih čaša,od kad je vijeka i svijeta,otkad Rajski je vrt postao Đavolje polje,ljubav padala je ničicepod jezikom mržnje i bluda,s razmacima ponekih mirenja,kad zapuhali su neki drugi vjetrovi,zamirisali tamarisi, u polju smilje,kad zasvirala je Božja…


SAVJEST

SAVJEST ja i tvoja savjest,i božji neki glas,jesam li ja čovjekili samo žena kojavjeruje, sluša svaku tvoju laž,kima glavom kaoda potvrđuje istinu,a ona isparila s jesenjommaglom u pravcujužinastih naplavina,pa onda i gubim razum,sve za tebe i zbog tebe,ne želim te izgubit iopet tonuti u mislimacrne sofe, hej ti, frajeru, druže,ne, nema govora da obraćam se gospodinu jerti prkosiš bez grižnje,ponavljaš…


sjedeći u staroj sofiprepunoj čežnji i uspomenana vremena kad znala sam i mogla,gledam u trenutak koji ne dolazi,koji pobija želju i križa nadolazeće,ubija u meni tračak nade,ruga mi se, to nedjeljno jutro,ismijava mene, staru usidjelicu,prepušta da izjedam se jerpamet nije na tanjuru,oko mene šute licemjeri,isčuđavaju se ,nenavikli na trenutak u kojemugašena i prazna, ne primjećujemčovjeka bez krvi, putnika…


Trzam se, gori pod petama, želim da stignem na ovaj, samo ovaj vlak koji vozi posebnim kolosjekom, ispričavam se, nemam vremena za kupnju karte, vozit ću se besplatno, znam brate, kužiš ti to, loša su ova prokleta vremena otuđenosti i krvoprolića, gadosti, nepravde i gorčine, ali opet tješim se, nisam sama, ljudi, halloooo…nisam sama, vi…


DINAMIKA

DINAMIKA otvoriš dušuna sva vratai prozori da govore,ni propuh ne škodii odašilješ svoje muke,tjeraš vraze i vještice,na lomaču s crnim mislima,svjetle zrake umotaš ulaticu svojih bedara išibaš naprijed, puštajućirijeku da govori jezikomslobodnih signala,zemlju potičeš na izmjenetopline i hladnih talasa,a mi, sirotani, gdje smou toj bijednoj priči nazvanojHRID KOJU NITKO NE VOLI,češkamo se, gacamo u vodibez izmjene, ne želimo shvatitibit…


NJEGOVO SIDRO dira me hukpjene morskih vala,mirisi soli i ljetavraški izazivaju meljubeći gole grudi,zagledah se u plićinuprovjeravam teoreme,ništa naročito, to mojesu tvrdnje koje nitko nikadneće pobiti, znaju tosvi koji uđu mi ispod kože i sklopemir u nemirnoj lađi,anđeli smješkom zaplešuoko moje sjene i pjevajuone moje, tihe, a opet snažne,pomislih i umrijet ću tako sama,izlazim na kopno i navlačimčarapice,…


U SVOM KVADRATU oh kako volim bitistranica svog kvadrata,ista, a opet toliko različita,neko vrijeme ravna i čila,pa onda proradim poputzaboravljenog vulkana,u svom prostoru osjećamse tako cool, mirna poputribe kad zamisli se prijejuriša na zavoju morskih dubina,oko mene svi se nešto meškolje,urlaju i škrguću zubima,meni preostaje da igram seunutar prostora sve dok ne iscuripješčani sat, a kad duga…


nije ljubav stvar,ni loptica bez stava,ni kolut kolača nijeta jebena ljubav kojanas muči, zamara,čini ludima i tjera u očaj,a onda odjednom svese preokrene i u časupostanemo žedni, gladni,mazni, na jeziku brzi,u mašti bogati s primislimapožude,skidamo maskei ogolimo sebe do tančine,one varke i laži u stanjuPINGA, poput čarolijepostanu PONG pa ondaopet iz početka ili kraja,euforiju prenosimo daljinamabliskost…


BIRAJ

vrijeme ti je naklonjeno,zvijezde rade tebi u korist,ljeto ozbiljno pokucalo,a to je prilika za oboje,zato ne oklijevaj i trzni se,otkini putem ružu boje ljubavi,ne srami se što ljudi lažu,ja volim muškarce koji znaju,iskreno govore i jako se daju,no, prepuštam ti sloboduda biraš između potoka u srebru,mora koje dodiruje oblake,dajem ti šansu, ne i posljednju,meni širina…


da li je potrebnorazmišljati,optuživati,snositi krivicu,samo zato jerodjednom onaje za njega nepoznata,nepostojeća,izblijedila u magli,nestala u širokom dijapazonu,imala strahovitu moću dugoj, isrcrpljujućoj igrii ostala pobjednica,za tu heroinu kasnijih vremenaznalo se reći da nedostojna jebila svog imena, zbog svoječudne i neprihvatljive premise,zbog divlje i strasne naravi,tko će ga znati, ima li smislavraćati je, držati na nišanu kadona utekne iz svake klopke,neuništiva…


rano, rano je,naš doručak u travi,prepun sokova,iscjeđenih vrućih,ovo je vrhunac prijevrhunca,u travi uz milovanjevlati i miris Venerine kose,medna usta, jezik skupljavrijedno radi, mravi škakljaju,dodatni to je ugođaj, usnama sladimo se,prstima popravljamomrvice i kapi, i desert neka nađe se,bogatiji je doručak,crveni se pijetlova krijesta,napaljen do bola, odlazi od nas,kurvišu pernati, mi dovoljni smosebi samima, sebični u slasti,uživanje uz dozu…


oni su oni, ne dvoje,ne dvije,oni su hrabri od najhrabrijih,ljubavnici, jednaki po spolu,oni koje svjetina razapinje,a ne shvaća zašto i oni ljube,osjećaju miris kože, imajuerekcije, orgazme u tišini,zašto strah, skrivanje izaduginih boja, zar sunce moraih sklanjati od znatiželjnikabolesnih predrasuda, mržnjei kamenovanja, oni su strastveni mangupi,lavljeg srca, njihove usne posjedujuvlažnost epitela potrebnih daproradi zahrđao vulkan,je li pobogu…


gledam tu ženu,dolazi mi često u snovimaproganja svojim mislima,tamo negdje bez igdje ikoga,u svom filmu zamišljena,,,pljunuta ja…. kako joj priči, boga više ne pozna,tko stao joj na prsište i opekao jagodice,ludi, kose čupa, nosi čarape mrežastih niti,zajebana, ludih manira, nebom upravljazemlju ljubi i o njoj nešto neprestano švrlja,jao, koje li koincidencije, je li baba, dama…


samo dodirom jagodicedok ne čuješ klik i ne vidišsjenu, budi luda, ne osvrći se,znaj uzeti sve što ti se nudi,pogledaj u nebo,vrisni, crkni od smjeha, zaplešiu golotinji Evine slike, biti ćeprilike, onda poljubi golubovo kriloi pusti ga dalje, lupni nogom, poslušaj pjesmu koja razdire srce,tresni čašu o pod, dobar je to znak,šta te briga što on želi drugačiju,neka je…


gdje li ste se skriliima li vas igdje jošili zauvijek prošla suvremena kad otkinuliste uz put mirisnu ružu,kad bez srama na rendesdošli ste sa stručkom đurđevka,svojoj voljenoj na daljinu odaslaliKupidovu strijelu, a ona, onaje istog trena porumenila,bila njoj neka neugodaal na srcu toplina,za te su muške glave slovilii oni kavaliri što pjevali su pod prozoromnajdraže, skrivali se negdjeu grmu…


onog jednog danajebenog sretnog danakad svijeća za žalostne bude više postojala,kad osmijeh samo zavlada,onog jutra dok zorombudila se budem među tisućamamojih dragih, samo mojih anđela,i pjevala meni omiljen sevdah,tada obući ću samo haljinu ispodkoje govoriti će bijele grudi,njihati se tijelo poput jedrana nemirnoj vodi,ljuljati seprsti opušteno i željno,onog dana i večeri vinom opijene,baciti ću iz uspomena prokletsvokarme zapisane…


KUPOLA

sagrađena nekad davno,od čije ruke nije mi poznato,kupola kamena koji osluškuje,luka koji smiješi se svakom,a ispod, u hladovini, sjatilose društvo pjesnika, ljubavnika,mladeži koja zna raspustiti se,dok nekoliko starijih brije nešto,ah vražji su dani, noći teške,kupola uvijek ista, čvrsta i teška,ništa joj ne mogu ni oluje vremena,nikada ne pušta suzu za inat njima,lijepo joj je ime nadjenuo…


ODLUTAM PONEKAD istini za volju, nekad i prečestoodlutam iz svog stada,osjećam se jadno tada,govore mi da jalova sam,a pojma nemaju što to znači,kako zna boljeti kad u jutroprespavam, u očima bol,mrak prekriva zoru, kasnim na rađanje sunca, propuštam sjaj u travi i blistave vlati zabilježitiu slici mojih trenutaka, da, znam biti u fazi koja udaraiz svih plotuna, pljušti i ne…