PIJANA NOĆ

PIJANA NOĆ kako preboliti nju,pijanu i iskvarenu noć,u kojoj svašta se dešavalona podiju,a ništa konkretno,ništa što bi me bar maloodmaklo iz ove zemlje ludihstvorova,praznih mozgova,potištena sam, dok iznutrapucam poput zrele lubenice,naginjem se iz istoka premazapadu i obrnuto,tražim njega,prokletnika, lažovada objasnineke stvari i postupke,da vratiukradene snove i miris jastuka,nema tih jebenih riječi,ponestalo razuma,uzimam iz ormara maramicušivanu u nekim prošim danima,možda ona učini čudo,promijeniintenzitet nervnih korijena i vratimi obraz rumenih vrhova,ah, tko više zna, tko ima petljeza smirivanje diskursai vraćanjetimuna u ispravan hod, sporokazaljka otkucava, nervoza uzimamaha, šteta…..

TOPLA KUPKA

godila bi,onako stvarna,kupka od mirisnih soli,pomiješana zrncima ljubavi,tik do…svijeća koja goridanima i noćimaza dvoje nas,pjenasta površina iz kojeizranjaju vrhovinapetih udova,prijeko je potrebnapromjenau obliku pare kao rezultatvrućih poljubaca i jesenje noćnenakupine vlage…dobra zamisao,ne čekam,odoh do našeg zamišljenogbazena,na prstima bešumno,prava idila,odlična pripremaza sutrašnji polazaku planine……

NA VRH JEZIKA

puno i previše togana vrh mi jezika,a jezik naizgled mali,dal da rugam se ilimolim Zdravo budi Marijo,kad nitko ne obraća pažnju,a oluja zvana Život ubirežrtve,svijet odlazi u nepovrat,gdje smo mi i naši naraštaji,uspomene izbrisane,budućnostizgubljena od moći bezbožnika,ma idi jeziče u vražju mater,ni ti više ništa ne slušaš, a dobroznaš da govoriti treba,inačeodosmo zauvijek u ždrijelo onogšto u nekim biblijama piše,zove se Apokalipsa…..

ISPLAČI SE

isplači se srce,i ti ženo na koljenima,isperi uspomene u suzi,pusti noći da odvede tena osamu pored mora,isplači se i ti željo pusta,neka ječi pjesma izmučenihusta,neka glas drhti u jecajima,ništa nije vrijednočuvati tamogdje mu mjesto nije,nikad ni bilo,i nije to čudo o kojempraše se staze,dižu se vali,znam sutra već dignut će seduga i zrakomblještat će zvijezdetugu zamijenit će sreća u buketuđurđevka,duša olakšana citirat ćenapjeve kolibrića, a svijet?ma koga briga za masu masona,isperena zikva, hladna u vatrikamina tješit će tebei spasiti od urokaCrnog vraga i žene mumrske Sotone žerave

PROMAŠAJ

već neko vrijeme,brojim bobice,iglice,zrnca pijeska,kroz rukuprolazevlati trave,djeteline,kosa opala,vidljiva prazninana tjemenu,i ne znam kogamogu okriviti jersasvim očito,promašila sam,ciljnu ravninu,broj sjedišta u vlaku,ledinu predviđenusamo za zaljubljene,a ja, naravno, samo svojai nikad drugačija,ishitrena,impulsivna,zajebana,navrat, nanos,pa šta bude,no, ovog me putapuknulo bez povikada stanem, odmorim,sad snosim posljedice,do kada,neću da znam,bit će kako bude,natalna karta prepunaje trigona…

KAD KIŠE UTIHNU

kad oblak posljednjisakrio bude sjenui kapi osušile zemljucrvenu od poljupca,tada i onda, kad tetrijeboviponovno skupili se buduu jatu nad stijenama našihsusreta,obući ću tuniku od paperjastihzora i krenuti ulicom do vratatvoje baštine, razgovarati sa kukcima koji navrijeti će poslijekiše i oluje, u njima tražiti milost,pitati ih za izgubljeno ime, uzetću list mirisnog jasmina, prevrnutipostelju gdje dočekivali smo erotikugrada, šećera…trebam šećera..osjećamda bol razbahatila svoja krilai cilja na moja slaba pleća…sve ostaje nedovršeno u zaboravuvrag neka ih odnese, kišurinegolih spolovila izruguju se svakomtko izdan bude….

U NAŠOJ DOMENI

U NAŠOJ DOMENI osjećam snažan vjetar,prstima masira leđa,gura i daje poticaj kao nekad,čudim se i molim svim svecima,neka ostane onako, jako,čvrsto, ugravirano u srcima,zapisano u našoj domeni,oboje svjesni, napretka većegu odnosima naših bića ne smijebiti ali priznajem lijepo je povremenootkriti crni mrežasti veo i osjetitiblagi poljubac na usnama mojim,vratiti se u vrijeme sazrijevanja,mladenačkih snova i maštanjau kojima preskakali smo obručesrcolikih oblika, otkidali laticebijelih tratinčica, hodali u zanosu,živjeli nepatvoreno dok ostataksvijeta sumnjičavo propitkivaonaše namjere,nismo se htjeli smesti tjerajućisvoj inat, umirivali oluje, sada isušilo se more, u talogumulja ostali su samo naši koraci….

VRLO JEDNOSTAVNO

ništa sablasno,sto put provjereno,i opet ponovljeno,ispijam talog crne,sjedim onako ukočeno,kroz staklo bježi pogled,prođe još jedno ljeto,grožđe zlati se na padinama,nas dvoje ubiremo mrak,nema tih riječi koje govore,ni pokreta što potvrđuju,pojeli nas vali nemira,ima li smisla kukanje,i vjerovanje u onu kakonada posljednja umire,naši puti izgubili su kompas,raspršilo se gladno sjeme,ništavilo stvarnosti nadvladalomaštanje o jabuci Božića,raspuklo se jaje uskršnjih dana,leptiri oblijeću rajski vrt divljine,u našim ćelijama zavladao muk,u osušenoj kori badema nađohsliku koja možda zna tekstovedavnih soneta…..

U ČETIRI ZIDA (POEMA)

onog ljeta, prerezaše vrpcu pupčanu,odvojiše od majke nju, zasvjetliše očiturobnog života, čuje se jauk, zazvonišeu daljini zvona…. U ČETIRI ZIDA otac zavolješe njene franze boje kestena,majka za nju ne nađoše puno vremena,postavljati pitanja zašto i zbog čega, svrhenije bilo nikada, Ona, je ubrzo prohodala,možda silom prilika, sa kukcima i zvijerimana vjetrometini, ostavljena…sama…. U ČETIRI ZIDA…….. ubrzo zaboraviše njenog lijepog imena,muško, možda trebala je biti, a životomžene, život preuzela, prelazeći stazu spreprekama, u crnilu nebeskih visina, uzaludboje duge dozivala, potpuno, obeshrabljenana ledini sudbine zaostajala, ne vidjevši nigdjenikoga, umivajući se rosom pelina,…

CRVENI PIGMENT

rjedak, a tako očit,primjetim ga na kilometre,uvijek se vrti i sapliće o noge,škaklja na osjetljivim mjestima,a ja ponosna, jasna kad o njemugovorim i pišem, držim ga okovrata u ogrlici koralja, mirišemu latici tulipana, predajem sečarima crvenog balona i vjetrenjačikoja izaziva čuđenje, drugačija je,neponovljiva, hrani se vatrom ljubavi,i tako od malena, sladila se crvenimbombonima, plesala u sandalicimaboje trešanja, u kosi vrpca jarkih obruba,još samo da mogu sjesti za volan crvenog ferarija i pojuriti u svijet gdjesve treperi i okićeno je kapima vrelekrvi, a ljubav u slovima označavapobjedu dobrih vibracija….

OBRISI

kome da šapnembol, davno izgubih pojamo vremenu,od naših trenutakaostali su tek obrisi,ponekad isprani u rijecibez povratka,ostadoh usidrena, okamenjenana pragu kuće bez broja,ulici bez imena,tražim u snovima, naprežemosjetila, silno želimpronaći onaj dijamantpretvoren u živo biće,nedostaje mom duhu u satimazime, tko rekao bi da to je moguće,vani noćni zrikavac dosadnjikavoudara ritam,čuju ga oni pripadnicidrugog svijeta pa komentirajuuvredljivo i strašno,nisam ja jedna od tih,žalna sam, kivna na svoj ponos,možda otišao je gospodin zvanAmor, pobjegao od strništa i boli,i neće se nikada više pojaviti,pokucati, nazvati svoju ribicu,možda dajem mu i za pravo,sjedit ću i dalje u…

NADMOĆ MODRINE

teško je odmaknuti seod ulice šarenih persona,prtljage zahrđene na vremenu kad znala samizgovorite tek dvije riječi,žudim prisječajući se šetnjiu danu svjetlosti, mojesvjetlosti satkane u obrisimamodrine plićaka, tamo gdjemorski konjici i sirene slavilisu ljetni solsticij, sada vrištimnemoćna, teških udova, mokrekože, ništa više ne ide meniu korist pa ni zaveslaj vjetrićakoji odlučio se poigrati sa sparinom,skidam moje stakleno povećalo,trudim se očima bez dodatakauzeti bogatsvo modre pjene,plave tišine pošumljenih strana,imam tu moć, bez suvišnihpomagala zaspati u koljevci onogšto inspirira ženu za trenutkezabilježene u pjesmi noćnih krilaca…..

USAMLJENA

USAMLJENA u danu, u pjesmi,ručku i kocki šećera,kava hladna, gorkabez priče, oprana i nedaje dojam da to napitak je koji spašava, izbavlja,mučim se, okrećem glavu,tražim riječ, osmijeh,odlazim u ribolov aliništa na vidiku, ni ribeni ostvarenih želja,fontana zasušena, kovanica nigdje, mojčovjek odlazi svojim poslom,ja usamljena na tromeđiživota, smrti i onog najboljegšto zove se sredina….

LUDOSTI MOJA

ima dana i noćii jutara ima tamona horizontu globusovih polutki,kad ništa ne kreće u normalnompravcu, izuvam šlapu, češem sepo rani, ugrizao me zlotvor tigrasti,mene samo i nikog iz blizine,slatka mu moja krv, uživa liječitisvoje frustracije na mojoj baršunastoj,pa ustajem staviti kavu, a ono ubacihsol umjesto šećera,fuj, stara moja,jesi li opet u kritičnoj točkipunog mjeseca,što će selo kazat kad vidi zatvorene škure,a ono sunce točno na pola visoko,šutnem mrtvog mrava što muvao se oko friza,pusti kaže sin, ljeto je, nek i on uživa,a meni slabo, zlo i naopako, baš ništadanas ne polazi od ruke,možda bolje bi biloda sve ostavila sam za sutra-………

UDAHNI

udahni miris divljeg jasmina,pogledaj svjetionik u noćii reci samo one čarobne,neka budu male ali iskrene,udahni ispod površine,obogati ogrlicu srebrom školjke,ostavi je za dar ženi što ostavljenasjedi kraj ognjišta, tuga joj saveznik,udahni ono najljepše u jutru,najjači komadić noćne plazme,skupi poene, trebat će ondadok najmanje budeš se nadao,sve sakupljeno ostavi na njenimgrudima na svečanosti jeseni,tada stvorit će se jezero u kojem ugledat ćeš nešto nalikženi…..

NEMIRNA

nemirna kao srna uplašena, poput izvora za olujnog nevremena, nemirna, danima i vjekovima, budućnost o tome pojma nema, samo čovjek bez imena što hrabrost zaboravio u zavežljaju uspomena, sada kasno je, ne pomaže suza iskrena, ni traženje oprosta, kajanje teška je pjesma u kamenu zatočena…

ŠAPTAČ GOLUBOVIMA

jedne kišne subote,upoznah tihog starca,zapeo mi za oko, ni samane znam kako i zašto,nosah sa sobom moj digić,volim slikati i ptice, i stabla,i kišu , i sunce, i nebo i zemlju,kad nešto zaželim, to i ostvarim,približih se pulskom parku imenaGraza, gledam te umiljate očiispod staromodnih naočala,sjedi nagnut na jednom grmuu jednoj ruci drži komad starog kruha,na ramenu poskakuje golub, guče i guguče,u krilu ostatak jata, kljuca po mrvicamabijelim, a on, legenda našeg grada,ne obazire se na škljocanje mog fotića,na znatiželjne poglede ljudi, ne osjećani krupne kapi vremenske nepogodena svojoj trošnoj odjeći, njegova kožanaučila na okrutnost,…

ZBOG LJUBAVI

zbog nje ratovali, tukli i napadali,onda odjednomposustali, smirilistrasti, zabili mačeveo kamen,tko bi to opisati znao,naslikati smio kad ljubav jeto, meta patnji i prokletih suza,psovki i razbijenih čaša,od kad je vijeka i svijeta,otkad Rajski je vrt postao Đavolje polje,ljubav padala je ničicepod jezikom mržnje i bluda,s razmacima ponekih mirenja,kad zapuhali su neki drugi vjetrovi,zamirisali tamarisi, u polju smilje,kad zasvirala je Božja himna,iz usta poletio golub mira,tada ljubav postade vladaricavelikih i snažnih, zbog njenihčini zanjihalo se grmlje, javili sepjetlovi u dolasku dana,mlada spustila preko glave bijeli veo,na ruci pozlatio se prsten vjernosti…

SAVJEST

SAVJEST ja i tvoja savjest,i božji neki glas,jesam li ja čovjekili samo žena kojavjeruje, sluša svaku tvoju laž,kima glavom kaoda potvrđuje istinu,a ona isparila s jesenjommaglom u pravcujužinastih naplavina,pa onda i gubim razum,sve za tebe i zbog tebe,ne želim te izgubit iopet tonuti u mislimacrne sofe, hej ti, frajeru, druže,ne, nema govora da obraćam se gospodinu jerti prkosiš bez grižnje,ponavljaš nedjela bez ispovjedi,tjeraš po svom nahođenjui glumiš sveca, ignorirašmene, moj ponos, i sve onošto zapisano je u školjci odrastanja,ja, pokušavam zadržati tebe,prijeći kamen spoticanja i čunjevekoje postavljaš vrijeđajući mi pamet,gene, bitak i sve što kruni mebogatstvom,ostaješ jadan, poput ofurane…

U SMIRAJU JUTRA

sjedeći u staroj sofiprepunoj čežnji i uspomenana vremena kad znala sam i mogla,gledam u trenutak koji ne dolazi,koji pobija želju i križa nadolazeće,ubija u meni tračak nade,ruga mi se, to nedjeljno jutro,ismijava mene, staru usidjelicu,prepušta da izjedam se jerpamet nije na tanjuru,oko mene šute licemjeri,isčuđavaju se ,nenavikli na trenutak u kojemugašena i prazna, ne primjećujemčovjeka bez krvi, putnika bez torbe,sjenku bez imena,teško probavljam nametnuto,snalazim se tek u iskrenimdetaljima, zato zora ostat će skamenjenado neke slijedeće ure i nekogdrugačijeg jutra u kojemnaći ću rosom poškropljeni stih,stranicu ispisanu zanosom kojiliječi nemire i tugu,pustit ću tadaonu moju…

POSEBNIM KOLOSJEKOM

Trzam se, gori pod petama, želim da stignem na ovaj, samo ovaj vlak koji vozi posebnim kolosjekom, ispričavam se, nemam vremena za kupnju karte, vozit ću se besplatno, znam brate, kužiš ti to, loša su ova prokleta vremena otuđenosti i krvoprolića, gadosti, nepravde i gorčine, ali opet tješim se, nisam sama, ljudi, halloooo…nisam sama, vi ste tu, sa mnom na istoj liniji koja vodi do granica bez žice, do pustinja bez pijeska, ma nema više brige, pobjeda naša je ma šta tko od jedinki nezrelih i nedoraslih mislio pisao i…

DINAMIKA

DINAMIKA otvoriš dušuna sva vratai prozori da govore,ni propuh ne škodii odašilješ svoje muke,tjeraš vraze i vještice,na lomaču s crnim mislima,svjetle zrake umotaš ulaticu svojih bedara išibaš naprijed, puštajućirijeku da govori jezikomslobodnih signala,zemlju potičeš na izmjenetopline i hladnih talasa,a mi, sirotani, gdje smou toj bijednoj priči nazvanojHRID KOJU NITKO NE VOLI,češkamo se, gacamo u vodibez izmjene, ne želimo shvatitibit problema, ostajemozatočenici letargije, patnici u patnji,čuvari u neznanju i izjeda naskocka zvana domino efekat….

NJEGOVO SIDRO

NJEGOVO SIDRO dira me hukpjene morskih vala,mirisi soli i ljetavraški izazivaju meljubeći gole grudi,zagledah se u plićinuprovjeravam teoreme,ništa naročito, to mojesu tvrdnje koje nitko nikadneće pobiti, znaju tosvi koji uđu mi ispod kože i sklopemir u nemirnoj lađi,anđeli smješkom zaplešuoko moje sjene i pjevajuone moje, tihe, a opet snažne,pomislih i umrijet ću tako sama,izlazim na kopno i navlačimčarapice, neka je vrućina,to moj je ritual, kad ožeže,one me hlade i obrnuto,dok lutam u kasne sate,loveći slova njegova imenaza sutrašnju proslavu,prene me korak lagan i baršunastihotkucaja, ništa sporno,on, bezimeni, star ili mlađi juniortraži me, draži i govori…

U SVOM KVADRATU

U SVOM KVADRATU oh kako volim bitistranica svog kvadrata,ista, a opet toliko različita,neko vrijeme ravna i čila,pa onda proradim poputzaboravljenog vulkana,u svom prostoru osjećamse tako cool, mirna poputribe kad zamisli se prijejuriša na zavoju morskih dubina,oko mene svi se nešto meškolje,urlaju i škrguću zubima,meni preostaje da igram seunutar prostora sve dok ne iscuripješčani sat, a kad duga poslije kišeukrasi čisto nebo i ja krenempreko crte postajući elementprepun emocija nedefiranih,teškog opisa, dobijam krila Ikarova,nabijena česticama nečeg štonema svatko, uzimam si neko drugoime i prezime, poželim si samasretan put i vlakom bez karte otputujemprostranstvom Svemira….

PING PONG

nije ljubav stvar,ni loptica bez stava,ni kolut kolača nijeta jebena ljubav kojanas muči, zamara,čini ludima i tjera u očaj,a onda odjednom svese preokrene i u časupostanemo žedni, gladni,mazni, na jeziku brzi,u mašti bogati s primislimapožude,skidamo maskei ogolimo sebe do tančine,one varke i laži u stanjuPINGA, poput čarolijepostanu PONG pa ondaopet iz početka ili kraja,euforiju prenosimo daljinamabliskost je nedokučiva, psovke umjesto tepanja,ljuti se kesten i šalje vjetarda pokrije nam lice osušenimlišćem dok mi pitamo se i daljepoput neizljevig pacijenta,što je to, ona je prava, ona jeizmišljena, a zaključak je neumoljivi govori jezikom pravde i…