MAJKO ZEMLJO (s povodom) što da smislim, rođendan ljepšim činim,  možda bolje da pustim hvalospjeve duge, i poljupce bisernog mora, neka livade šaraju paletom boja gdje svaka pričat će svoju bajku o leptiru i ribici, sjesti ću u hladovinu mira, očima ubirati ljepotu koju samo Zemlja ima, poigrat ću se na vrtuljku šarenih uzoraka, upijati…


A TKO PREŽIVI pričat će o vremenu modrih jorgovana, mirisu bagrema i ljepoti tulipana, i vidjet će luku smiraja, okusiti užitak divljih malina, da, samo tko uspije, tko znade nahraniti dušu iskrenošću dijaloga i napojiti livadu snova vodom bistrog izvora, ćutim promjenu, možda i nije tako blizu, možda ne ufa se poremetiti harmoniju tišine i…


  zastrašujuće djeluje, ne hvata ništa, ja i dalje pjevušim, ni sretna ni tužna, prokleto vrijeme, diže mi se kosa, tražim onu  naslova ždralov pir da otplešem da izbacim iz sebe otrov proteklih dana, obožavam tišinu, samo tko će meni ugoditi, svijet je surov, inatljiv, a onda ne uspjevam sustići ždralove plesne korake, njegove su…


  zovem je  ali od nje ni glasa, samo u tragovima iščitavam  nešto nalik izgubljenoj iluziji, redaju se pred očima stranice uspomena prazne, bijele potpuno u okviru crvenih pupa, a cvijet ne razabirem, vrijeme stalo je kad kazaljke sljubile se u jednoj, ustajem,  oblačim haljinu izvezenu od usana slatkih, znam koliko nekad uživao je u…


  obična večer, oči koje sanjaju, meni se obraćaju, teče rijeka, zledio se potok, zec naćulio uši, jel ja to slušam govor neobični, srce luduje, ramena bježe k njemu, toplina izgubila se u mraznoj noći, jelka njiše se pod poklonima, ja iznenađena, u deliriju skoro, ne zamjera mi, opet smijeh iz mednih usta, srećice, vjeruj,…


MOĆ

  čini mi se da carica sam moći, bez krune i žezla, osjećam  da svijet vrti se oko mene i godi mi to, ne žalim se, no istina govori da moći zapravo i nema, ne nalazim je u materijalnom tek u naznakama dvije klijetke i jedne preklijetke, u vrućoj krvi koja tutnji tijelom poput praska,…


  prošetat ću  ulicom tvojega imena, baciti pogled  na staru krošnju jesenjeg odlaska, možda obući ću poklonjenu haljinu i cipele koje izvadit ću iz ormara čežnji, nisam sasvim sigurna u istinitost tvojih poruka pisanih jezikom proljeća, tko zna, tko to zna, jesu li se u našem gnijezdu izrodili mali ptiči i najavili Uskrsnuće, možda od…


  nije život fantazija ni biser kojeg lako je naći, kratkih rukava usred zime što protegla se daleko u vrijeme cvatnje bagrema, divljač na cesti, opreza nikad dosta, što s onima koji  hvalospjeve pišu, a za ljubav nikad čuli nisu, boje li se hladnoće srca ili tek trenutak je to slabosti, ispijam kavu u velikoj…


  previše je vode ostalo u nasadima proljeća,  razbježalo se stado mladih janjaca, polegla trava od težine bluda, govornici zaboravili tekst usred predstave, zaustavi Bože kišu što pramcem broda vodi u neželjenom pravcu, okreni vrata živih, nudeći im pravu stranu, vremena ima sve manje, svjetina guši se u smradu vlastitie nemoći, teška je pjesma ispisana…


  koračam tvojom dušom, moja mila grlice, u ruci mi žica tamburice, tjeraš me na blud, možda na usnama mi krivi sud, prstima pobirem med, zaustavljam neznance što kucaju u neko sasvim krivo vrijeme, ovo je večer okićena kristalima sreće, prepuštam ti svoja bedra, godi mi biti princeza u tvom naručju, gledam sazvježđe, i ono…


  poput vira nasred mora  privlačiš me sebi, usisavaš dio po dio mog nagog tijela,  krećeš od toplih stopala, u njima nailaziš na fetiš, ja se odguravam, možda malo i sramim, al ne boji se ljudi, šapućeš i briješ dalje, lickaš jezičkom moje tvrde bradavice, ne osjećam, bol, blaženstvo neko, uzimaš mjeru ove besane noći,…


  svetica i kurva, Ona sve podnosi, sa nedaćama se bori i samo Ona zna iskreno da voli, ne umije plakati u boli, smije se kad zaplete se o zamku života, u cvijetu pronalazi smiraj, pogledom traži ljubav, plećima  sliježe u težini trenutka, a onda dok  na granici neba i zemlje sprema se pijavica, Žena doživi…


MISA0

  svugdje je pronalazim, isprepliče se u hodu, dok započinjem priču, a ona trebala bi biti epitaf u sjećanje na ono što dogodilo se jednom i zaista nikad više, misao kratka naizgled umirujuća ali zapravo teška poput crne svile, ne znam je izgladiti, potapšati, izljubit da oprosti mi, odlazi i skriva se u tučku suncokreta, i kukolju…


IZABERI

  imaš bezbroj mogućnosti, možeš da biraš između tisuću bijelih pahulja, plašljive srne u bijegu od opasnosti, hodaj samo, opušteno, proviri u brlog stare medvjedice ali ne diraj mladunčad, bilo bi pogubno, ne osvrći se na priče bez pouke, ti jači si od svake zamke, obuci se dok u pohodu si kroz zametenu crnogoricu, znam jak…


  prkosim vijavici što zaustavila je kolanje sreće u našim venama, penjem se padinama planine bez imena i ne ispuštam iz vida ni jedan detalj kojeg priroda odaslala je u svijet tišine, praznih mozgova, nisam sebična, ruke slobodne su za zagrljaj svjetlećih zrna što prosute su nebom i čine stručak proljetnica, dlanovi mojih udova na…


  PROLAZNA STVAR osjećam se bolesno, bespomoćno,  sama u vremeplovu koji polako i sporo lista događaje i ličnosti, jezik zapinje, misli stješnjene, ne ufaju se na površinu, koga da pitam gdje prolazi ona gusjenica, kamo skita se čovjek što jedini uspio je razmjeniti sa mnom nekoliko iskrenih komada, teško je danas napraviti čudo, istresti sva zrnca…


  neopažano, u mahu, isteklo je tvoje vrijeme, dosta opraštanja, igre bez granica, strpljenje na izmaku, završila i bonaca, treba krenuti poput pisma u boci, ja znam, želim ti prenijeti, ostani gdje jesi, možda bolje je tako, ja želim van iz ljuske, probiti koru što priču čini gorkom, potrebna mi doza slatkoće, snagu isisavam iz…


  snažno privuci me u oazu svog zatišja, udahnimo toplinu naših tijela i krenimo zajedno  jašući hirovitim valom, prepuštajući se silini vodene stihije, želim iz sebe  izbaciti i zadnju trunku sumnje, neću živjeti ni trenutka zavijena crnim slutnjama i ukoričenim čežnjama, pruži mi utjehu, osnaži dok brzinom munje putujemo  gdje nas more nosi, vjerovati hoću…


  do nebesa i natrag, na plećima ljubavi, bez otrcanih fraza, pokreta koji unose pozitivan nemir, dodiri mednih usana,  pogledi koji odaju jakost, žestinu, do oblaka pustih moj uzdah, u nedostatku pravog stanja, tek pisah da obilježim Dan, zar moje je vrijeme prošlo, ali ljubav nikad ne umire, ušuškana u svojim mislima, pokušavam utopliti stopala, zar…


volim normalu, tek tu i tamo određenu jakost, možda kad radi se o vinu u ponoć koje za nas rashlađeno je, i glazbu slušam samo kada melodija sastoji se od metrike sentiša, da izmijenimo si poljupce strasnih želja, i gle čuda,  poklapaju nam se stilovi kao da rođeni smo jedno za drugo, obožavam tulipane poluotvorenih…


  trudim se i ne uspijevam, sastaviti zoru i noć, pronaći tebe na mojem poprsju, tapkam od hladnoće, bojazni samoće, san bježi u daljine morskih bespuća, šiljim olovku, brišem suze, pokušavam dotjerati u red porazbacane epizode snova  dok još bila sam u fazi odrastanja i spojiti stranice u knjigu vječnog zapisa, želim se natjerati da…


  tko bi vjerovao, dugo, gotovo zaboravno, ne osjetih tako nešto, smireno, poput paperja nebeskih oblačaka, novi neki moment u svakodnevici koja pretvorila se u raspodjeli na tri jednaka dijela, a sada, bjelina proplanaka, sunce i smrekovina prizivlju sebi, duboko dišem, gledajući visoke grdosije, gradskih nebodera, potegla sam u  neko davno vrijeme, studentskih dana,obuze me…


  nešto me budi iz sna najboljih sati,  trza me neobičan glas, ne raspoznajem zvijezde, sanjam dan, a noć prosula beskonačnost ćutanja, umirem negdje duboko ne želeć priznati, mrzim sebe, tebi zamjeram ali poštujem pravo, odluke su da ih tumačimo vlastitom svijesti, ustajem i ostah na krevetu u polusjedećem položaju, oči u trenu navlaže se, možda…


  da, čudna je to stvar, ta naša duša, taj komad tijela koji zna da odluta, ode u krivom smjeru, izgubi kompas i u hipu napravi kaos, otkotrlja se niz padinu nadanja, poremeti harmoniju vremena mimoza, teško je tada bilo što učiniti, orkestar nastavlja izvedbu, a ona, prokletnica, inati se i koprca, izgara u pepelu,…


  uzalud otvaram liniju, vrata i prozore,  vani hladno, ledeno i bijelo, nigdje nikoga na vidiku, postpraznična depresija, čežnje obuzele unutrašnjost, držim se starog kutka, u toplini peći, promatram vatru i razmišljam  o onom što prošlo je, o cesti  presvučenoj lišćem topola, žvačem bombon,  hvata me neka nervoza, znam nije dobro, ali ne mogu si pomoći, uskoro…