ne zamjeram ti,  ne plaši se, ništa od svega,  mašta topi se u snijegu svježe napadanom, noćas biti ćeš tek neki sporedni lik iz bajkovite priče, svladaše me umor od dugog hodanja, dan bio i previše naporan, gledam jelke, okićene u ruhu blagdanske stvarnosti, blijedi sve više prizor koji učinio me drugačijom, budi ponosan,…


  tišinu darujem u plašt vremenskih razlika, crtam akt tehnikom njegovih pokreta i smiješim se blaženo, samo dvije večeri,a toliko detalja, točki spajanja, glazbenog izričaja, nepomično držim tuš, a slika nagog djevca sve više oslikava stanje nas, dar je to kojeg obećah tebi, milo moje, u razmaku budućeg doba, onda kad harfa milozvućno navjestit će noć…


  mislim sklupčenih ramena, gdje mi to ispijamo kave, otpuštamo kočnice, ispiremo kamenje i skupljamo lakoću budućnosti, zaboravljamo hodati držeći se pod ruku, ispuštamo trenutke za pamćenje, ljubav nije više plamičak na stijegu što vijori se na vjetru, gledamo se blijedo, nepomični u namjerama, krutih poteza, Gospe od mora, kome da se više molim, gdje da…


ONA JE…. Ona je zvijer u obliku pahulje netom dolepršane, vučica što brine za svoje mlade, ne dopušta prilaz neprijatelju, ona je zlato unutarnjeg sjaja,, kukurjek na livadi pramalića, imena nodređenog, stasa junačkog, srca slomljenog, izmučena brigama, ali podignute glave u svakom trenu, čiste savjesti, ona je slatki grijeh i bombon mednog okusa, kad zaustavi oluju…


nisam slutila da doći će do promjene tolikih razmjera, da čekat ću u redu strpljivo dočekavši svako novo jutro, poslije tebe, nestalo je svake omaglice na horizontu, more pretvoriše se u podij na kojemu sirene cikću ljubeći se poput razigranih mladica, zvijezde uspijevam prebrojiti i za kišnih večeri, ne osjećam bol  tjelesne maramice, samo misli obojanih nijansi vrte…


  prazan mjesec, misli napredne, prosinac je uvijek meni nenaklonjen, otuđena osjećam se u vrtlogu svjetlećih kuglica, okićenog bora, dok svjetina pleše i uživa u magalomaniji blagdanskog stola, meni čežnja zabranjuje otvaranje pjenušca, što ću silom činiti slavlje dok u blizini gledam tek vatricu potpaljenu njegovim vrućim dahom, sada u vremenu kićenosti i druženja, sjedim…


UZDASIMA

uzdasima gasim zvijezde, stopala hladna traže pokrivač, nijema je ova noć,  kažu snijeg je moguć, možda i ne, meni to ništa ne znači, gasim i palim svjetlo sobne lampe, budim se, a vrijeme uvijek na početnoj točki, umirem od želje  da tu si pokraj da ljubiš mi davne rane, ti to radiš stručno, a opet dovoljno plaho…


DALEKO

  odjednom,  razbili se moji snovi,  iskapila čaša radosti kad moj ego dostizao je brzinu, visinu, prestali su mirisati jesenji plodovi, zima ranije no inače ušla u moj stan, brzinom strijele rekao si idem, moram, daleko je, nećeš čuti glasa, skamenih se,  zašto baš uvijek tako mora biti, utjehu tražim u čokoladnim bombonama, gustiram ih…


  preveć kompliciran, teško shvatljiv, često mučan i nedokućiv,  krug pomiješanih emocija, slabosti i dizanja, trenutaka  kad disanje pretvara se u grč bolan i neizlječiv, a onda oslanjamo se na vrijeme, poput vala na staru hrid, no unutrašnjost kipti, radi poput aktivnog vulkana, neizbježna je tuga, suza u bilo kojem obliku jednostavno klizne, pa onda…


IZLIZAN0

  izlizano i ostavljeno na visoravni listopadne šume,  na puteljku koji vodi nikud, istrošeno poput košulje vrijednog čovjeka, ne znam sad,  ne mogu nikud, zarobljena u sjećanju, nepravdi i svemu što zajedničkim imenom zove se čežnja, opet vraćena u staru ćeliju iz koje mogu tek tu i tamo na zajedničko fotkanje, od stvarnosti dana  i…


  nezamislivo da bilo bi stvarno, a ipak događa se, nešto me drmnulo  duboko tamo, zbunjenost u glavi, ne vjerujem u istinu, spremanje kao nekad  davnih davnina, zar postoji još romantika u tom vražjem obliku, tuširanje, spremanje, malo, samo šminke da ne upropastim lice koje zaboravilo je na te finese, gledam na sat, je li rano…


  bože što mrzim učmalost, maglenu prisutnost, slabu vidljivost,  teško podnosim sivilo jer ono , ono divlje u meni tada uskraćuje svaku pobjedu, ne mogu te dostići kralju ženskih srdaca i uzalud mi pohvale, dobacivanje kako vrijedim milijun dolara, ma jok,  ne sviđa se meni ta prognoza, nisam ni rođena u običnom stanju, sunce je…


  uprljano kišom dosadne jeseni, pokucalo na prozor moje intime, mahnulo bojažljivo tek onako, uplaših se pomalo, prodrmam granu niz koju otpade i zadnji list, nešto valjda bijaše  napisano na njemu, a sad zauvijek ostade izgaženo, trgne me putnik i iz nepoznatog smjera, skine kapu u znak pozdrava, a meni neugodno, postadoh u duši neopisivo…


NJEMU

njemu…toplog imena i prezimena…još toplije duše i srca boje ljubavi…njemu očiju boje kestena što gledaju poput bistrog jezera, njemu pišem hvalu u ime mojih osjetila koji razbuktali se i pretvorili u otvoreni stručak plavog različka…. +++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ +++++++++++++++++ O tebi, moje drago, moje pronađeno blago u obliku skupocjenog bisera…tebi usnama dotičem svaki djelić mekog lica, upijam…


  zabrinutost, ne, ne dozvoli pameti da ode u krivom smjeru, sjeti se naših druženja za ljetnih večeri, zatvori na tren oči i vrata da umanjiš buku prkosu ljudi, prati vjeru, nada neka ti je saveznik i ovog puta, kreni kuda vode te lososi dalekog sjevera, pozdravi ledenjake u fazi otapanja, mahni uz put nestašnim pingvinima,…


GALERIJA

  osjećam je pod prstima, a neznam joj imena, slutim samo da podsjeća na jutarnju rosu, i pjenu u šalici kave, prostrla se na brežuljcima zagorskih bregi, rukom dodirujem površinu rječice,  smješi se i bježi dalje, uzimam kist, nužna je pretvorba u konkretni pejzaš, “jutro dobro”, pozdravlja me klinac i gleda me dubokim plavim, želi prijateljstvo,…


ništa uveličano tek potvrđeno, ovo je moja zemlja, moja djedovina, moja krv…sreća i tuga i mjesec u punom sjaju, putujući njome širim nosnice , želim ponovno rađanje, življenje, gledam oranice izorane, vinograde uređene, masline obrane, stojim na vrleti, osjećam naboj, snagu, okrećem se oko svoje osi i vidim opet voćnjake u cvatu, mirisi bagrema zaustavljaju…


  samo meni namjenjeno, daje otisak grimiznim slovima,  linijama srcolikih poteza upisuje redosljed ostvarenih snova, pero, lagano, zlata vrijedno, umočeno u košnicu pčelinjeg sača, priča daljinama meni nedostupnim, o horizontu želja i stvarnosti, poigrava se otkucajima što pretvaraju se u izrazito neravnomjernu amplitudu,, čini me bojažljivom, poigrava se suludim idejama, a onda kad ponestaje svake…


  nošena zapuhom sjeverca,  činilačudesa dok rapsodija njene duše tkala je pjesničke note, zaveslaji ljubavi oživjeli u pjeni najboljeg vina, a ti tamo preko puta, uživao u čarima soneta koje izbacivalo je more, uređivala muza zvana Neosvojiva tvrđava, nisi popuštao, vjerovao si vjetru što jačao je  u smjeru njenih koraka, približavao se zvoniku stare crkve,…


RUB

  opasan, oštar za onoga tko rođen je u koljevci latičinih boja, meni ništa stran,dapače, obožavam ga poput majčine sise, tražim u noćima bez adrenalina, da pokrene moj krvotok u nedostatku vina, maštam kako hodam tik uz njega, a kolnik sklizav od suza, okusa slanog, igram se sudbinom, tako mi govore, ma ne slušam ih, barabe,…


  ruke k sebi, shvati kako želiš, nije naredba ali ove noći želim osjetiti sjaj zvijezda u oblicima drugačije ljubavi, namjeravam sate pretvoriti u dodir lahora, ne paše mi krutost tvojih ruku, tišina je moj saveznik, gudalo tek  da probudi me ako mašta postane stvarnost, zaogrnjena mirisima bijelih ruža  hoću biti nedodirljiva princeza, uživati u skidanju …


  prošlo je to svršeno, kad tugovala sam na svaku kap kiše, na proljetna jutra i njegove kravate, kad birala sam satima kolonjsku vodu jer htjela sam nešto više… tad pucala sam od ljubavi, zanesena od blizine, koprcala se po plahtama tražeći izgubljenu dlaku njegova torza, smijala se do ludila, tresla poput klauna na svaki…


ZVONI

  i dok konačno uspjeh sabrati misli, otrti suze, počešljati kosu, zazvoni, ne čuh odmah, usisavač poteže zaostalu prašinu, i slušalice stavih jer ne podnosim nikako neželjene stvari, a ono opet, zvoni ovo prokleto čudo zvano mobitel, bacih oko, dvojba, gasim čistač i javim se, s druge strane poznati glas, taman kad htjela zaboraviti, ostaviti, zacijeliti,…


MOKRO

  zamokrilo vrijeme, ulice i ljudi, mokra postelja i sve ostalo na njoj, udovi ,kosa, točke, cipele i torba, usne prije svih i svega, umočene u kišu slasti, vlažne od strasti, podivljale kapi ne prestaju, klize i rominjaju, zatvoreni prozori samo zidovi gledaju, njih dvoje, nikad se ne predaju, i vječno zazivaju mokrinu, to je…


BJEŽIŠ

  nakon vremena igre i plesa, smjeha i plača suza radosnica i svega obilja u mojoj kući, odlučio pobjeći, kukavički se ponijeti, zbrisati poput lovine, a znaš da ja nisam ta, neću se dati smesti, neću ludjeti ni uzalud korake trošiti, prošla je mladost, ne volim hirove, ti si muškarac, a ja ipak za svijetinu…