nisam još… zar moram još dugo da razmišljam, želim  kupiti kartu s istim rednim brojem, naše boje, pomiješanu mirisima slatkog vina, doduše ovog trena s rađanjem lipa, srce traži onu istu, kišnu, vrckastu noć kad sakrile se zvijezde ostavljajujući nama svoj podij, bez zahvale, tek zauzvrat, na orošenoj travi pustili smo tragove dodira, okolni brijegi…


  teška je bila moja noć,  samo još jedna u nizu odvratnih, umjesto snova  krik gavrana udarao bubnjić, predmijevala se krvava zora,  ne od sunca na istoku, od plača, muke i koljena izderanih… put do tamo  trajao je vječnost, ulice pješaka  gutale  misli, pitanja hoću li moći ući…tamo.. ma ne zna svijet gdje je ta kula…


  ljuljačka za dvoje, samo je vjetar njiše, šepuri se paun u parku naših cvjetova, sramotna praznina, tišina probija, nema ni sjenice, odnekud tek u travu teškim koracima pojavila se kornjača mladunče, naša mezimica, još mnoštvo nerazjašnjenih znakova, opako za shvatiti prazninu, tko je može opravdati, odavno su fiškali rekli zbogom pravici, modernih shvaćanja htjedoh…


i kaže pjesma, govore stihovi, polako iščitava se ladanjska bajka, suton u zlatu, mi prepušteni igri lahora u luci i toplom pijesku na stopalima prstiju, pusti nek teče slap, prelijeva se u rijeku osjećaja što čine nas jačima na mjestu ranijih boli, procvao jorgovan, u ovo doba, ništa čudno, miriše samo u našu čast, daruje…


zaboravih na mnoge stvari, obećanja neispunjena, davno shvatih prirodu ljudskih mozgova, donijeh odluku, znam razumijet me možeš samo ti, jedini, u uvali snova čeka me jedrenjak sa mnoštvom bijelih golubica, htjele bi sa mnom prije puta učiniti zajednički selfie, a onda one odlutati će nebesima ljubavi, a ja krenuti u svijet pustolova, otvorit će se…


  nema zakletve, samo riječi kojima moj stih ječi, uvijek idem tamo gdje osjetilima godi, tamo gdje naučih pričati jezikom zvijezda, sporo teče vrijeme do ponovnog povratka ali vrati ću se cestom koja krivuda usred brijega, vinograda zlatnih, ići ću polako u mislima koje liječe jače od svake soli, očima prožimati ću nebo i razgovarati…


  juri dan, trešnje u crveno,  zovu, lipe pred porodom, prekrasna je pjena, more uzdiše pod naletom ranoljetnog sjeverca, mi onako, laganim korakom, koliko možemo, a ništa ne moramo, takav je bio dogovor u mjesecu zlatnih dunja, obećanje je-boriti se za našu stvar, ne popuštati, ne prkositi, samo mirnim korakom poput kolibrića kad sprema se…


  njiše se i odzvanja pa za čas popušta, snovi u njoj porazbacani, vani hladnoća i nešto nalik vanzemaaljskom, čudno vrijeme i ljudi, vrijedi li postavljati granice i pisati snove, oboje želimo samo strasti u toploj koljevki, htijenja smo jutro dočekati zagrljeni u mreži bjelih kolutova, svijeća ispunjava prostor mirisom ružmarina, tišinu noći razbija povratak…


PITAJ ME

PITAJ ME za ulaz i kraja kojeg nikad nije bilo, za ljepotu vanjskih obrisa, zašto srce cvili na osami, pitaj me, nitko nas neće čuti, u mom kraju prebivaju tek usamljeni likovi svira glazba na koju nema plesnih koraka, budi sugovornik u obliku anđela, dođi mi u noćne pohode, traži odgovore, iskrene i točne, bez…


BUDNICA

  nije prvomajska, nisu zatrubile trube na čelu s tromblonom, samo sam ispijala prvu jutarnju, mrseći kosu prstima, mislima preseljena u neko drugo vrijeme, ne tako davno, ali toliko blizu da je lahor umio mi lice, točam petite u kavu s mlijekom i taman gutljajem sladim nutrinu kad zvrcne spravica, ne nije sat, budilica, moderni…


  ne čini mi se, realnost ispod mojih koraka u obzoru mojih misli, unedogled širi se prostirka u nijansama zeleni,i vali na pučini poprimili pigment borovine, travka u otkosima ostavlja trag prirodne čistoće, mirisi bagrema pobjeđuju idilu, slika božjeg djela pretvorena u ponjavu gdje svaka je nit obojena u kožu kameleona, opravicu zaigranih žaba, pratim…


  ne znam za prošlost, buduće vrijeme prepuštam kartama na stolu predviđanja, čujemo si samo glasove, smijeh čist kao majska rosa, privlačnost je obostrana, lik podsjeća na iskru koja samo što se nije razvila u vatru ljubavi, veo tajnovitosti ne dopušta dalje, pronicanje u dublji labirint, opasnost od propadanja kroz porozno tlo vreba ali…. mi…


  sve se odvijalo u jednoj noći, u razmaku kojeg nismo primjećivali, u sobi porazbacani ostaci požude, vino išćezlo negdje u venama, ti grabio si svoj znalački passion, pokretima pantere primicao se plijenu, ukrućenog ega, i visoko uzdignute glave sve se više bližio brlogu svoje bludnice, a ona ispružena na ledini želja, orošena poput mlade…


MAJKO ZEMLJO (s povodom) što da smislim, rođendan ljepšim činim,  možda bolje da pustim hvalospjeve duge, i poljupce bisernog mora, neka livade šaraju paletom boja gdje svaka pričat će svoju bajku o leptiru i ribici, sjesti ću u hladovinu mira, očima ubirati ljepotu koju samo Zemlja ima, poigrat ću se na vrtuljku šarenih uzoraka, upijati…


A TKO PREŽIVI pričat će o vremenu modrih jorgovana, mirisu bagrema i ljepoti tulipana, i vidjet će luku smiraja, okusiti užitak divljih malina, da, samo tko uspije, tko znade nahraniti dušu iskrenošću dijaloga i napojiti livadu snova vodom bistrog izvora, ćutim promjenu, možda i nije tako blizu, možda ne ufa se poremetiti harmoniju tišine i…


  zastrašujuće djeluje, ne hvata ništa, ja i dalje pjevušim, ni sretna ni tužna, prokleto vrijeme, diže mi se kosa, tražim onu  naslova ždralov pir da otplešem da izbacim iz sebe otrov proteklih dana, obožavam tišinu, samo tko će meni ugoditi, svijet je surov, inatljiv, a onda ne uspjevam sustići ždralove plesne korake, njegove su…


  zovem je  ali od nje ni glasa, samo u tragovima iščitavam  nešto nalik izgubljenoj iluziji, redaju se pred očima stranice uspomena prazne, bijele potpuno u okviru crvenih pupa, a cvijet ne razabirem, vrijeme stalo je kad kazaljke sljubile se u jednoj, ustajem,  oblačim haljinu izvezenu od usana slatkih, znam koliko nekad uživao je u…


  obična večer, oči koje sanjaju, meni se obraćaju, teče rijeka, zledio se potok, zec naćulio uši, jel ja to slušam govor neobični, srce luduje, ramena bježe k njemu, toplina izgubila se u mraznoj noći, jelka njiše se pod poklonima, ja iznenađena, u deliriju skoro, ne zamjera mi, opet smijeh iz mednih usta, srećice, vjeruj,…


MOĆ

  čini mi se da carica sam moći, bez krune i žezla, osjećam  da svijet vrti se oko mene i godi mi to, ne žalim se, no istina govori da moći zapravo i nema, ne nalazim je u materijalnom tek u naznakama dvije klijetke i jedne preklijetke, u vrućoj krvi koja tutnji tijelom poput praska,…


  prošetat ću  ulicom tvojega imena, baciti pogled  na staru krošnju jesenjeg odlaska, možda obući ću poklonjenu haljinu i cipele koje izvadit ću iz ormara čežnji, nisam sasvim sigurna u istinitost tvojih poruka pisanih jezikom proljeća, tko zna, tko to zna, jesu li se u našem gnijezdu izrodili mali ptiči i najavili Uskrsnuće, možda od…


  nije život fantazija ni biser kojeg lako je naći, kratkih rukava usred zime što protegla se daleko u vrijeme cvatnje bagrema, divljač na cesti, opreza nikad dosta, što s onima koji  hvalospjeve pišu, a za ljubav nikad čuli nisu, boje li se hladnoće srca ili tek trenutak je to slabosti, ispijam kavu u velikoj…


  previše je vode ostalo u nasadima proljeća,  razbježalo se stado mladih janjaca, polegla trava od težine bluda, govornici zaboravili tekst usred predstave, zaustavi Bože kišu što pramcem broda vodi u neželjenom pravcu, okreni vrata živih, nudeći im pravu stranu, vremena ima sve manje, svjetina guši se u smradu vlastitie nemoći, teška je pjesma ispisana…


  koračam tvojom dušom, moja mila grlice, u ruci mi žica tamburice, tjeraš me na blud, možda na usnama mi krivi sud, prstima pobirem med, zaustavljam neznance što kucaju u neko sasvim krivo vrijeme, ovo je večer okićena kristalima sreće, prepuštam ti svoja bedra, godi mi biti princeza u tvom naručju, gledam sazvježđe, i ono…


  poput vira nasred mora  privlačiš me sebi, usisavaš dio po dio mog nagog tijela,  krećeš od toplih stopala, u njima nailaziš na fetiš, ja se odguravam, možda malo i sramim, al ne boji se ljudi, šapućeš i briješ dalje, lickaš jezičkom moje tvrde bradavice, ne osjećam, bol, blaženstvo neko, uzimaš mjeru ove besane noći,…


  svetica i kurva, Ona sve podnosi, sa nedaćama se bori i samo Ona zna iskreno da voli, ne umije plakati u boli, smije se kad zaplete se o zamku života, u cvijetu pronalazi smiraj, pogledom traži ljubav, plećima  sliježe u težini trenutka, a onda dok  na granici neba i zemlje sprema se pijavica, Žena doživi…