Čuješ li ove otkucaje srca, drhtaje tijela, treptaje duše? Srce, što ne slušaš? Ne veži svoje niti ni za koga, ostavi se toga! Da voliš? Da želiš vječnost? Da sanjaš sreću? Da zaboraviš život? Mama, mama, nešto me boli!


Padaše kiša. Njena duša posta tiša. Čekaše je neispisane note. Ti, nepredvidivi živote.  Stade kiša padati jače. Duša se sklupča kao mače. I poče da prede, snove koji vrijede. Osluškuj kapi kiše, govore ti da voli te još više. Voljela je pisati o tebi u E-molu.  Čekaše je papir na stolu. 


Voljela bih biti kandelabar. Ili, suncokret bar. Okrenuti se k suncu samo, zaboraviti svu onu tamu tamo. Ne, bolje kandelabar. Svijetliti tamo gdje je tama, i ne biti nikad sama. Ne,bolje suncokret. Pored kandelabra ljudi samo prolaze. Ne osvrćući se na svjetlost i na zrake koji dolaze. Žao mi je suncokrete.. Ali uvijek će biti…


Voljela bih da znam pisati, pa da te rimujem sa disati. Biti Puškin, Majakovski ili Tolstoj, dok miješam taj poetski sastoj. Voljela bih ti napisati rimu, koja će biti poznata i u Rimu, nešto kao Frančesko Lauri, ili Šekspir svojoj ljubljenoj čauri. Voljela bih ti sve to reći, i dati ti dokaz što veći. Oprosti…


Ja, koja ljubav stavljam na violinu, začuh nešto, nešto jako svirnu. Sviram to ja, kičicom snova. Ne,kičica je za slikare. Idem opet iznova. Za sve one koji ne mare. Noćas sam neki novi Andrić, ne, zapamti, ti si slikar. Ne slikaš ti na papirić, osim ako ne želiš,za to nikad nisi star. Da, napokon shvatih….


Šta čekaš? zar ti nije dosta više, od ove djevojke što ti snove piše. Nikad srećan nećeš biti, sve ćeš više sniti. Da, sanjaš.Znam. O mojim pjesmama napisanim njemu. I tražićeš još i još. Ali mogu ja to, druže moj. Šta je pjesma jedna? Šta je srce? Šta je ljubav? Šta je san? Sve, druže…


Ako jednom ne budemo zajedno, za te dane, darujem ti ovu knjigu, što podsjeća na uspomene lane. Ako ti djeca ne budu vjerovala, da te je voljela tamo negdje nekad jedna. Ti mi pokaži pjesmu ovu, neka im izmami osmjehe. Neka vam izmami osmjehe ljubav davna. Samo, neka me ne mrzi tvoje životna pratilja, zbog…


Ako ikada poželiš drugu, idi k njoj. Voli. Živi. Jednom se živi, a voli-koliko puta? Zar baš čika Antiću mislite da svaki put ispočetka? Ja volim jednom. Ali gdje god da je i koga god da on voli. I zato idi. Budi srećan,ja jesam. Zašto se sad sjetih Pinokia?


Inspiracija na krilima mašta, ali noćas pobježe kroz šapat noćnog plašta. Čuješ li zov srca? Neko te doziva, osluškuj i čućeš cvokotanje nečijih poziva. Čućeš me i možda ti bude jasno, zašto ti pišem ovako kasno. Sati teku i teku, dok pogledi u zvijezde još malo peku. Planeta se okreće, dok se sjećamo dana sreće….


U tmini noći posmatram te, dok paučine sjećanje lete. Nižu se dani kao da znaju, dajući čar tom sjaju. Voljeh te kao što to čini dijete, eh ti čudni odrasli svijete. Volim te još, srce nečije, i nikada neće biti drugačije. Zauvijek je malo, osjaju ove ljubavi što je palo. 03:27 01.08.2012


Zaboravljaš data obećanja, ono o čemu neko još sanja. Da li me voliš? Jer u ovoj noći nekoga boliš. Blagog osjećaja u duši, čuvstva koje blago snove ruši. Snove o ljubavi, o sreći, o tebi, o nama. O budućnosti, o nepostojanju riječi -sama. Igre se te ostavi, i ne zaboravi. Moć jednog laku noć. 03:43…


Ušeta u moje dane tako nježno, kao decembar zimi, snježno. Novi smisao ti napisa, iako tečeš brzo kao Tisa. Pišem ti noćas stihove ove, zahvalnicu za proživljene snove. Dobro ćeš uvijek doći, sa nikad zaboravljenom noći. 03:35 01.08.2012


Majko. Ženo. Tebi, koja si Majka. Njihova majka. Ljubavi, Nade i Vjere. Napisah Ti nekoliko riječi noćas. Dadoh i tebi srce na čas. Tebi, uz molbu. Čuvaj nas. A ja ću čuvati- vjeru, ljubav i nadu. Čuvaću ovu pjesmu u meni, u inat, i uprkos svemu. 04:33 01.08.2012


Misli neposlušne, zaboravite više. Sjetite se zapisa, koje duša njegova ispisa. Bićeš ti tu, jer, volio si biti originalan. Eto ti šanse. Znaš, svi idu i vraću se. Neki samo odu. Bez povratka. A ti ostaj, darujući mi vječiti sjaj! Misli, ne mislite više! 04:16 01.08.2012


Dok pratilja njena vječita, po nebu skita, šarajući anđeoske visine, zidajući neraskidive stine. Odsjaj na tu čudnu planetu baci, i odmota sne na veličanstvenoj traci. Izrežira film na tim visinama, uzida ljubav nekim neraskidivim stinama. Pratiljo moja,majko zvjezdica, dok me nosi melodija tog mjeseca. 04:27 01.08.2012


Šta će biti kad pročitaš stihove ove? Da li će u tebi probuditi neke emocije nove? Da li ćeš shvatiti koliko srce može da voli, nadam se samo da neće da boli. Jer oni nisu pisani da bi ti suzu oteli iz oka, već da se stvori ušće ovog ljubavnog toka. Samo nemoj da boli,…


Rime

Pletem noćas za te ove rime svete. Djetinje sa iskustva malo, ali sa iglom do koje mi je stalo. Možda se čini nezrelo, nedoraslo, eh,dok je meni k srcu sraslo. Eto, šta radim, ljubav za te iz srca vadim. Stavljam na papir svoj, dajem ti dokaz ako ikad ne budeš moj.   03:55 01.08.2012 


Pa opet maziti kuce i mace. Pa opet brojati do 8 iako si se ovaj put zakleo da ćeš do 10. Pa opet prekršiti pravilo ne bi li uhvatio koga prije no sakrije se. Pa opet trčati bos dok sipa kiša. Pa opet pjevati svima i biti zvijezda u domu svom. Pa opet mahati autu…


Kad sat otkuca te, nove dimenzije dobijem. Dobijem krila, postajem vila. I pišem ti. O, ti čudna kazaljko što upravljaš satom ovim! I tako plovim.. Opet i opet.


Stojim. I čekam te. Ja, koja se peh uvijek. Hajde. Siđi. Daj mi znak da si bio vrijedan svakog koraka. Svakog stepenika. Siđi, ne čekaj više.. 06:42 01.08.2012  


Jedna žena ti piše pjesme. Nekome si Puškin. Imaš svoju Nataliju, koja ti sipa stihove iz česme nepresušne. Česme ljubavi. Neka se nikada ne zatvori. Samo neka teče. I tebi stihove tvori. 06:38 01.08.2012


Zašto to radite sebi? Zašto ne čuvate dijete u vama, Bilo bi čudesno,zar ne bi? Pomislite li kad na one smjehe, iskrenosti puna, na one igre, bez zlobe truna. Za kolo oko svijeta. Dajte ruke. Dajte tom djetetu da živi! 


Hoću, želim!Mogu! Vavijek i vijekova! Do samog kraja. Zidine nesrušive sazida. Splete neraspletivo. Dosanja neostvarljivo. Dok kuca. Dok ga ima. Krivcu čežnje njene. Goste nepozvani. Izbore nebirani. Pjesmo duše njene. Melodijo srca. Sviraj! Nikad ne prestaj! Dodiruj žice. Sviraj za neke dane buduće. Sviraj još dugo, dugo. Vavijek vijekova! Ne daj osjećaju nikad da istopi…