žao mi je što te više nema ne baviš se poezijom a melem su bile tvoje riječi tekle su sa usana kao med zacjeljivale rane topile boli odnosile sa sobom tugu   žao mi je što mi više nemaš ništa reći velika se otvorila praznina (šta ću s njom)   u tvojim sam riječima uvijek pronalazila…


ne čujem ne vidim i neću izgovoriti ni slovo ni riječ ni rečenicu čitava ova priča između tebe i mene ostati će zauvijek tajna zaključana u najdubljim dubinama srca najskrivenije misli nikada izgovorene sačuvati će ovu ljubav za vječnost   df