osmjeh kada pokuca i sreća se nasmije zaraza žrtvu pogleda pa joj misli opsjedne sitničavost izblijedi rutina posustane nasjedneš na igru i nasmiješiš se počnu igrati domišljato udare a ti se i ne okreneš pokušaju ponovno cjenkaju bolom na ponos zalupe kao na šalu se osmjehneš otvore priručnik svrha udarca: neznatna otpornost na udarac: apsolutna…


Istrošen formular Ostavljen na novom stolu Već izrečen govor S novim asocijacijama Savršeno odjelo Za novu ulogu Novi film S poznatim akterima Utjecaj višega Za odluku nižega Predstava gledateljima Za podršku glumcima Nespretan redatelj Ispravlja pogreške Uz opomene scenarista I on dolazi odgledati film Uz zanimljivo društvo Pažnju mu je lako skrenuti Ali na kraju…


anđeo dok spava, vrag mu se prikrade… vrata otvori, pa ko po nalogu uvijek meni pokuca… a ja, naivna vrata otvorena ostavljam… oko mene počne vrckati pa mi misli čitati… promijenio bi mnogo toga, al zadatak mu nedohvatljiv… tek je majci od krila se odviknuo… zaigrao bi, neznajući kako… prečesto me nasmije, da mi glas…


tiha kao najtiša tišina sama kao najveća pustinja povrijeđena kao tama pred svitanje ni pokušaj glasa ni pokušaj utjehe samo ruka na ramenu i tvoje otresito „zbogom“ ostavljena kao leptir u vodi izvrjeđana kao prosjak na ulici uvrijeđena kao bol na samrti nadolazeći jecaj ni pogled ne dodiruje smrvljeni osmjeh samo sjena smiruje zaboravljene sate…


Nisam ostavljena jer vraćaš se. Nisam sama jer imam te. Život pružiš pa mu dah oduzmeš. U srcu mjesto zauzmeš pa mu leđa okreneš. Nisam sretna jer osmjeh ne poznaješ. Nisam iskrena jer usamljenom činiš me. Približiti se pokušavaš, ali srce tamu sluti. Zadnji izdisaj poželim a vjetrom i to odneseš. Nisam leđa okrenula, krv…


Samo još jedna suza, koja rijeku čini, ništa ovom svijetu neće da znači. Samo još jedna ptica, slomljenih krila, tihi cvrkut beznačajnih nota. Samo još jedna stepenica, na kuli do neba, mali problem koji ni imena nema. Skrivene boli, neželjena saznanja, i na kraju ostaju samo besmislena kajanja.


sjećaš li se našeg prvog pogleda… priznaj da već tada si znao… da prepoznao si sudbinu… ljubavi u lice pogledao… sjećaš li se prvog dodira… priznaj da neprimjetan je bio… da već tada puno je značio… trnce probudio… sjećaš li se prvog poljupca… priznaj da kao dječji nevin je bio… da nas je samima na…


Zažmiri… Napusti sve što tereti misli… Prepusti se… Zanos melodija novu pjesmu piše… Očekuj neviđene boje i Pronevjeru preosjetljivih zvukova… A sada zamisli… Pahulju što u dlanu ti pleše… Čuješ li smijeh iznad sebe? Igru nadolazećih kapljica omotanih blagošću… Osjetiš li kako ruža doček priređuje? Širi latice i boje im lašti… Pogledaj kako trn uvlači……