Predvečerjem dišeš grade. Dahom ćutim pjev slavuja u bagremlje, malen stade grlom mu vri oluja, svilom kroji takt balade. Skrit je podno palisade oblaku što stremi, buja koju smaragd-vode hlade svijene k’o niske guja. Pjesmom mene nosi struja mekan mrak milost dade da madrigalske mahom mlade mantre zveče, Aleluja! Vidom lovim daljinu visoku svodom plovim…


bilo je tu i mrtvih, sine. u kutu treslo se dijete plijesan na zidu i smrt na zidu. uz slike svete. urla vanjština, crvenost krika udarom vatre bezdan se klati zvuk pucanja gorućeg plika u završen beskraj složeni sati. metalni div, žile su žice na čelu slika bijele grlice zeleno mu trulo nasmijano lice ruke…


ja nisam vidio Zagreb nisam ni Pariz vidio ni Moskvu, ni New York svojim očima. Ni Bagdad, ni Islamabad Kairo, ni Tripoli Pyongjang, ni Seul. sve sam to vidio vašim očima. Nisam vidio Bophal, ni djecu pod zemljom krvave udove ljubavi u zavjesama ni zvuk sirene za zračno granatiranje ni Pripyat sa tri ruke. vi…


X

jaspis, zvečan okrilje guši obla brda sva u zlatu suhu parfem divljeg maka je u duši sva jedra slika u oku i uhu. pršti nektar iz izvora slatkih gori udol u kristalnom ruhu staklen potok po perlama glatkim maglu, trčeć’ stvori mirnu, gluhu. podno gustog zagrljaja šume kamen-kralju što načini vijenac zavalja se stranom jedan…


nedjelja u bijelom cvijeću njen humak od mramora uz zgasnutu mokru svijeću biva hladan bez žamora. sam je svijet. krvav svemir. u namreškanu skupljen čežnju svaki vapaj zove nemir što bliješti u smrtnom svežnju. skuplja rane svih ratnika na hrpu, tešku poput olova danas dan je svih patnika noćas noć je svih bolova. živo grob…


herojski čin. ubiti nit s drugom niti povezanu u sivoj spužvi, hladnoj. vidim gdje led gori u tvom odsjaju. kud šećem i krećem se stazama pod lišćem. ispod, bezbroj trulih, čvrstih stonoga. kosti minulosti. čujem njihova sitna stopala ispod mojih čujem ritual hodanja, njihove poglede dok se mimoilaze u transu. osjetim gdje jedu zemlju, mlaku…


  zamišljam miris Perzije drevne u dahu cimeta i divlje kruške zlato i tirkiz postrojbe gnjevne jurišni trzaj, rzaj konjske njuške. Besmrtnike u tisućama, gorde krik mača, rez brze strijele na ubojstvo spremne, neznane horde u krv skrivene ruke im bijele. Smrt je moja želja za tobom. zamišljam, vjetar, Persepolis prašni glas tvoj luta zidinama…


miran je bio; u agoniji cio na polici, nasmijan’ leš. otrovan bdio, u sebe je slio u molitve svezani keš. ** prvog je dana nakon utovara do trena kad svjetla se gase slušao govor sirotih lihvara i litanije električne kase. drugi je dan na stas modela navučena sjajna, kožna futrola uz pitanje: “Ima li plastičnih…