Uvijek sam tražio prave riječi, nisam bio dovoljno smjeo, iako sam znao što želim reći nisam govorio sve što sam htjeo. U vlastitoj borbi često sam gubio, razlog tomu sada znam, a to je zato jer sam predano ljubio ali na kraju sam ipak ostao sam.


Neodoljiv si mom pogledu stranče, što te čini tako posebnim? Oči su ti sumorne i hladne, kamo su ti misli odlutale? Neobazriv si i dalek stranče, koje je tvoje ime?   Zaokupljaš mi pažnju stranče, smijem li te dotaknuti? Zamišljen si i zabrinut, reci što te čini sretnim? Ta nasmij se stranče i udijeli milost…


Hoću li više ikad čuti tvoj glas? Hoću li ikad više osjetiti toplinu tvojih ruku? Tvojih ruku koji odaginju s moje duše muku,   Tvoj osmjeh iz srca što dopire i s mojeg lica što svu tugu opire.   Sada te pokriva zemlja hladna, hladna i crna zemlja. Dida moj, izgubljeno je janje tvoje, kad…