Želim da pravimo Sjećanja zajedno. Da ih se stidimo. Da im se smijemo. Da ih prepričavamo. Da ih mrzimo. Da bole. Da mirišu. Da svijetle. Da pristaju kao brošić na tvoj sako. Želim da pravimo Sjećanja zajedno.


  Za S. J. Jednom ću ti napisati pjesmu. Pravu pjesmu, ne ovu jednočinku, isprovociranu kasno ispijenom kafom, cigaretama, Cohenom i mojom polumračnom sobom. Nikad mi nije dovoljno svjetla. Ni mraka. Sve je na pola. Zato nikad i ne znam kada zaspim i kada se budim.Jednom ću ti napisati neke lijepe riječi. U mali crni…


Pisao bih večeras o tebi. Sjedila si na ogradi mosta i razgovarala sa galebovima. Mislio bih večeras o tebi. Pokazivala si kosom pravac vjetru. Ležao bih večeras kraj tebe. Majevi su postajali ljubomorni na tvoje ruke. Hodao bih večeras kraj tebe. Gledala si kako nebo uspavljuje sunce. Sanjao bih večeras o tebi. Željela si biti…


Tada se: budim, ustajem iz kreveta, tražim naočale, pravim kafu, gledam kroz prozor. Vidim: nebo, sivo, zgrade, sive, magla. Jutro. Prekida me zvono na vratima. Otvaram. Nema nikoga. Čitam Nikolaidisa na WC šolji. Čitam Nikolaidisa u dnevnoj sobi. TV: rat, glad, rat, siromaštvo, rat, poziv na rat. Bježim u svoju sobu. Gilmour. Odjeci. Napolju: buka,…


Advokat N. ima prostran ured u glavnoj gradskoj ulici. Advokat N. ima na stotine klijenata iz cijele zemlje. Advokat N. uvečer ide kući, poljubi ženu kojoj je ime odavno zaboravio, pomiluje djecu kojoj imena nikad nije ni znao, i legne u krevet. Tad, u noći, u mislima samim, advokat N. i ne zna zašto mu…


I Možda meni već pomalo i smeta vaša uporna sposobnost da me svaki drugi put namamite, a svaki prvi natjerate da vas mrzim. Gospođice, neću lagati kada kažem da vas volim. Lagat ću kada kažem kako i koliko. Baš isto ćemo da zvučimo, dok vi stišćete vašu cigaretu, a oko našeg stola zvižde elektronski uređaji…


Amni Dervišbegović S vremena na vrijeme poželim vjerovati kako mogu razgovarati sa čudima. Sa djevojkom iz reklame za šampon sa nekog TV shop kanala. Sa prirodnim pojavama koje ću večeras gledati sa svog prozora. Sa mojim osamnaestim spratom sa kojeg silazim, i na kojeg se penjem ko zna koji put. Da ih pitam za savjete,…


Treba se prouditi i shvatiti da ničeg, ustvari nije bilo. Kristalne čaše na stolu i rasutog pepela. Zgužvane posteljine. Treba se susresti i zaigrati neku igru što ne znamo kad smo je započeli ni kad ćemo je završiti. Treba se sjetiti kad u mraku sobe zazvoni telefon. Nježni zvukovi i hladna crna slušalica. Treba se…


E, da je opet 68-a ta divna godina crvene boje kada smo znali reci ne pogazenim idealima da je opet 68-a ne bi nasi stari rekli pusti ne bi nasi mladi govorili jebi ga, dobro je e nije! nit je 68-a nit je dobro! ali mene niko nece kupiti meni nece moje godine, ljubav, pjesme,…


Drhtavom ručicom dijete spušta ružu Na ploču kraj imena koje mu ne znači Mnogo. Jednom će se i ono sjetiti Zašto mama ne da sjesti na tu Prašnjavu stolicu i zašto na prstima treba Hodati dok otac spava. Sad gleda u Ploču, sriče slova i upitno gleda majku, kao „Jesam li dobro pročitao?“, ili „Kad…


Razgovaram sa nevidljivom tobom i spominjem ti cudne neke stvari. Opet citam Mesu. I vlati Withmanove trave me opet podsjecaju na tebe. I ne znam koliko dugo to traje. Snovi se opet gomilaju i ne daju mi da spavam. Mirisi boje zrak. Tvoje me usne golicaju. Jos nismo zavrsili a jos smo na pocetku. Trebace…