Stala su sva neba u njezine oči u nemilosti sada tokovi su rijeka nikoga da lijeno ravnodušje toči od mojeg do njenog vijekovi su vijeka.   Da se mivam srebrom mjesečevih ruta da stolujem vjetrom i poljima zrelim da se rodim, umrem još stotinu puta da je isto trebam, da je isto želim.