Milioniti put, ah, pokušavao sam ljubav izjaviti joj, ali muškost onda kada treba izdade me ko neprijatelj a očima krvav nek se zemlja trese nek iz vedrog neba munja sevne, nek se natopi zemlja krvi smakom svijeta ispraćena ova potreba kad ljubav ću joj kazat za ovaj put prvi to rješenje pandorine kutije neka sada…


pitas se odkud ja u zivotu tvome mislis da pjesme pisat nisam imao kome? nismo se ja i ti slucajno sreli jer bozja ruka svima sudbinu dijeli ali razloga ima u tome svemu mi se dvoje naljutit ne mozemo njemu on za sve ima bozanstveni sluh od tad nam postade iskonski duh ti si tu…


Korak

i kad te nema ti si kraj mene ti to najbolje radis samo ti znas kako da do mene svratis a onda pocne ludorija o tebi krenu sva razmisljanja moja nekad pomislim sta bi svijet bez tebe povezem te sa stvarima sitnim ali u ovom trenutku vrlo bitnim lishce shushti, a na svijetu nje ima…


………………. a na vrhu brježuljka kad bio sam, tada ugledah je dolje pa shvatih da to sija ljubav moja pa brijeg taj bio čak I nada svijetu iza jer prejaka je svjetlost ubija sve za sobom oslijepi ali zjene čiste moje bile za njom ta mi svjetlost prija ja ne sijam sjajem al njene bjehu…


San

kad sve prodje i kad svi te napuste kad nebo pozove oblake crne i guste ni sunce tada do tebe stizati nece a u dusi tvojoj izblijedece proljece u cvijetu mladosti a na ovoj zemlji onda kada te izda prijatelj posljednji kad od tebe odu one vesele ptice okruzena samo ljudima iz porodice kad ni…