Po mojoj strmoj stazi  Padoše prvi mrazi Batrgam se ja u ekstazi Dušu zaposjeli bijeli vrazi Belesaju se njena bedra Ruke mi zavlači u njedra Kurva neka vedra Daje vjetar u moja jedra Lađa kanalom plovi Kapetan joj došao novi Što za morskog vuka slovi Što vode ga dječački snovi U avanture lude i opasne …


Ostati ćemo stranci…   Pored toga što znam sjaj tvoga oka Premda znam nježnost tvoga boka Iako poznajem miris tvoje smeđe kose I što znam lakoću tvoje noge bose Ostati ćemo stranci… Pored toga što znaš za tajne moga srca Premda znaš za tugu u kojoj duša mi grca Iako poznaješ moje ruke dlan I…


U velikoj dvorani prepunoj slika Tiho korača nečija prilika Čašu drži u čašu suze skuplja Suze liju ali čaša kanda šuplja I suze u njoj ne ostaju Već suze u njoj vazduh postaju


Da li je važno znati ko si? Ako jeste,kako sebe saznati? Ona nije moja,ona nije ja Ona putuje,putuje morima sumnje Ona misli da sve zna Ona ide a ja stojim poput totema Na istom onom mjestu i ništa ne znam Da li je važno iskusiti da bi znao? Ili znaš sve to što još iskusio…


Prvi put bacih pogled u daljinu Tada vidjeh ja planinu Na planini šumu  U šumi drvo Na drvetu bješe gnijezdo  U gnijezdu ptica Drugi put bacih pogled u daljinu Tada vidjeh ja dolinu U dolini potok U potoku bistra bješe voda A na vodi srna Treći put bacih pogled u daljinu Tada vidjeh ja dubinu…


Danas je u gradu bilo oblačno sa kišom Cuko je pušio lulu a maca čavrljala sa mišom Dvije svrake i jedan golub našli su se ispod krova Da sačekaju da prestane kiša i osuše krila svoja Veliki strašni lav se posvađao sa lavicom ženom Pa je tugu liječio sa prijateljicom hijenom Matori tigar u kafani…


Ponekad tako utonem u snove i izgubim se u njima.Svaki dodir sa stvarnošću nestaje i riječi ljudi oko mene su samo eho tog prividnog svijeta u kome se nalazim.Često sam u šumama davno zaboravljenim od sviju,čini mi se i od samog zaborava zaboravljenim.Tu sam dječak raščupane kose i u plavom kaputu sa amblemom.Taj amblem nikada…


Eto Stojim tu i gledam Spreman boljem da se predam Eto Dođoh i do tog trena Da kažem da mi je duša za put spremna Eto Ne znam šta reći Moram da se oprostim u novi svijet ću preći  


Pođoh mlad stazama odveć strmim Da pronašem odgovore kojim stremim Da li ću ipak umrijeti u neznanju?Strepim. Svojom čežnjom bi duh da okrijepim, da prodrem u dubine nepoznatog, tamo da nađem izgubljenog brata svog.


Tražio sam te prošle noći Šetao kroz polja od rose mokra Mjesec je divan u svoj samoći On zna put do tvoga boka Tražio sam te prošle noći Zazivao ime tvoje,iskao dodire Jer ime tvoje je vječno,dodiri neće proći Njih godine ne mogu da smire Tražio sam te prošle noći Mjesec je znao da ti…


Ti možda znaš sve tajne Gdje završavam ja počinješ ti A vidiš zvijezde i nisu tako sjajne Kada znaš da su od prašine Da li bi stari grci umrli od boli Kad bi znali da njihovi su idoli Izgubili svoj dom na nebu I zauvjek nestali u sistemu *** Hiljadu godina daleko od mene Tamo…


Rođen davno prije našeg vremena Sa čudnim slikama ispod tjemena Vodim život lutalice i probisvijeta Često ostajem sam kada ugase  svijetla Neshvaćen,nevoljen,previše puta ostavljen Sam sa svojim mislima prevaren Moja zvijezda vodilja nestala je sa obzorja Siva su i dalje hladna praskozorja Sanjam nečije dodire,vatra me obuzima Kao da sam u bunilu a dolazi zima…


Pusti neka rijeka sada nosi Sve naše riječi suvišne U krošnjama nek’ se ptice nasele Njihova pjesma da nas uspava Naša igra tek je počela Ovo nebo nad nama Tajne sve nek’ od nas sakrije Nama više ne treba Šuplja utjeha Jer mi smo jedno drugo Tražili godinama Naša igra tek je počela Neće prestati…


U kafani ništa novo Prevrću astale,lome čaše Pa će opet tako nanovo Da se biju i odijela praše Tjelesa se valjaju po podu Muzika trešti jošte življe Danas i to spada u modu Te se draže i oštre nokte šilje Pijani mozgovi i otupjeli Beskrajna lumpovanja,sitni sati Obećavajući derani a neuspjeli Nisu oni krivi,nisu mogli…


Čemu ta samoća pitaš me  Kamo skitaš,bježiš li od istine Oprosti mi,ja ne znam odgovore Radim što moram,ne trebam prigovore Želiš moju blizinu Riječima baciću te u visinu A čija ruka drži nas na lancu? Ne vjeruj ćutljivom strancu Mnogo obećanog a ništa ispunjeno Ne marim za to,nije dozvoljeno Jer pas koga miluješ Poslušniji je…


Gorak je okus vina  Draga moja Edvina Ja sam čudan svat Ko će ga znat Kuda idu stari snovi Kada dođu novi Čemu sav taj trud  Ako je uzalud I ovaj svijet je još Ni dobar,ni loš.


Palim joint i uranjam u dim Nemam želju,ne osjećam potrebu za tim Ona me progoni kroz moje snove Zove na telefon,spominje cifre,brojeve Ja ne volim brojeve i novac me plaši Moji su najdraži pijanice i birtaši U žilama topla šljivovica kola Pohara mi tijelo i moja duša osta gola Mala plava curica ne razumije taj…


Ah što nisam kuća  Pa da u meni stanuješ Da te sakrijem od svega Da u meni nađeš mir Ili da sam vjetar  Da milujem ti lice  Da odnesem te daleko Od pogleda tuđih Zašto nisam kiša  Da sakrijem suze u tvojim očima Kada se rastanemo  Mogao sam biti bilo šta Ali morao sam ja…


Jutra postala su hladna Pluća ostala su gladna Daha tvog Koraci postaju žustri Peroni ostaju pusti Bez putnika svog Tvoje rame još je glatko Crno vino isto slatko Kao da sam tu Istu tugu još podnosim Staru sliku u kaputu nosim Mene ne poznaju Ruke tvoje ruke traže Glad za dodirom da utaže U dodiru…


Ni ona me ne želi,niti ona zove Da joj uđem ja u snove Lutam ulicama sve je po ćoškovima tražim Korak mi se sitni i  sve težim Korak mi se čini Lajem bolno usamljen na mjesečini Pretučen,oko zatvoreno,obrazi rasječeni I krv se cijedi niz čelo,natečene usne Mrmljaju molitve i riječi ah riječi puste Za nas…


I:ništa nije sjajno I:ništa nije bajno I:ništa nije trajno I:ništa nije uzajamno I:ništa nije tebi ravno I:sve je trulo I:sve je potmulo I:sve je zanijemilo I:sve je zlo I:sve je s tobom umrlo


Stihovi razbarušeni Na bijelim listovima papira Kao bujna zamršena kosa Osjećam miris nedozrelog ploda Vrati se povedi me sa sobom Uzmi me jer žudim za slobodom Tako divlji,divlji Neobuzdani bol Arrett!Prestani Jaimes!Nikada Jouxe t’aime…Volim te La vie?Život Uzmi me još samo ovaj put U tu svoju crnu kočiju Tjeraj vatrene konje još brže I neka…


Jednom će da me proguta noć Više nikad tom ulicom neću proć’ Noseći svoje ranjeno srce tebi na dar Šutjeću o svemu kao  starac nekakav  mudar Tajnu tvoje ljepote sobom nosim u grob Željeh slobodu a umirem sada kao tvoj rob