Zadnje čega se sjećam nisu korice omiljenih mi knjiga, niti lica filmskih junaka; za njih me nije briga. Ono čega se sjećam, jesu večeri zlatnih tonova, pogled opijen paletom boja, poteza kistom,ljetnoga sutona… ..I miris bosiljka u zraku, taktova neke talijanske šansone, daha prepunog svježine, okusa nalik morskome. Sjećam se titraja neba, i plesa milijun…


Zrcalo

Pokušaj, barem probaj.. doći licem pored stakla; otvoriti oči , ne spuštati pogled i promatrati odsjaj. I stajati tako koju minutu.. neko vrijeme provesti pred njim, osjetiti kratko (sebe) ; radost,tugu,očaj ,ljutnju ! Ne pokrivati lice rukom, dlanovima viriti kroz prste; već na tren biti ono što jesi, suočiti se sa svojom mukom. Ne prekidati…