Tvoja pojava je kao neželjeno kopile. Izrodile su ju samoća i mašta. To čedo satkano u samotnim noćima. Uz vino u čaši. I stihove čileanskog genija. Dok je svirala prigušena muzika. Negdje oko pola četiri u noći. Prizvala te je samoća.Sazdala te je mašta. Vještim tkanjem obmane zapostavljenoga srca. Kada si se pojavila zavarao sam…


Zna li Posejdon gdje je Atlantida? Pijanac da li je Dioniz bio? Afroditi kako bi stajale tange? Knjižicu vojnu ima li Ares?


Pljusak na pohabanom kaputu. Cipele tijesne i mokre u blatu. Samotna noć u tuđinskom gradu. Nostalgična muzika na kratkom valu. Postaja sto jedan zarez pet.   Valovi kiše zapljuskuju okna. Oblaci maskom prekrili mjesec. Tjeskoba u očaj tjera mi dušu. Kava bi topla sad dobro došla. Samo da imam novčić za nju.   Noći su…


kao što astronom je brojao zvijezde tako i ja s nosa pjegice sam njene ima ih točno devedesetiosam i svaku bih mogao posebno prepoznat   kažu da je svaka pahuljica snijega različita da ista nije ni jedna tako i njene pjegice na nosu svaka ima različitost svoju   ali zato svaka misao je ista što…


Noćas sam zbog tebe ugasio mjesec To žutilo gore sa nebeskog svoda Svud po mliječnoj stazi sam ga tjero Sa ludom mišlju da bit ćeš moja To sam učinio a ti nećeš ni znati NASA će to već znati zataškati Reći će da je pomrčina bila Valjda im ne treba još budala poput Trumpa i…


Započeo sam jučerašnji dan sa tvojim mokrim poljubcima. Koža ti je bila podatna i topla a haljina bludno posrtala. Stopala si saplela o moja a željom sva si mirisala.


U jedinstvu trajanja Protkani nitima sklada Srca utamničenih Jedno drugom odana straža Umiveni nepomućenom bistrinom U savezu vječnom Krug za krugom Prsten bez kraja Sve nam je znano I sve nam je tajna Prožeti čuvstvima Prosvjećeni spoznajama Ništa ne umanjuje Ono od prvoga dana    


Tamo gdje prestaju planine sa kojih odjekuje sevdah i gdje se skriva iščezlo more. Čuvaš li možda još koji osmijeh? Čisto ako se vratim,ako svratim prije nego nas stignu bore i sijede Možda,tko zna uz zvuke pjesme dok u avliji bereš  jesenje cvijeće jedna misao vješto ti krene: Eh,da se može vratit vrijeme.


Slučajno pronađem poneki zaboravljeni stih. Odavno neku iz sjećanja iščezlu pjesmu. Zametnutu poput neuzvraćene ljubavi. Koja mi izmami osmijeh kao pjegice na licu djevojke iz susjedstva.  


Napiši barem jednu ljubavnu pjesmu. Reci djevojci iz susjedstva kako je lijepa. Svijet gledaj sa očima čarobne mašte. Vjeruj u bajke vile i Djeda Mraza. Gazi po lokvama dok cipele ne skvasiš. Kada zima dođe valjaj se po snijegu. Razgovaraj sa slučajnim prolaznikom. Na kolodvoru poljubi neznanku. Ukradi cvijet iz parka ili bašte. Nauči nikada…


Feničani opet grade Sidona i Tira lađe. U Memfisu nasred Nila cvate opet trgovina. Odisej se poći sprema Itaka je njemu tijesna. Kalipso ga vjerno čeka. Gdje je dosad?Već je bijesna. Aleksandar u pohode pokrenuo trupe nove. Hanibalova Kartaga ide opet preko Alpa. Bartolomeo i Da Gama plove k novim obalama. Sva u zlatu Kleopatra…


Tvoje se haljina nestašno migoljila pod mojim prstima. Tvoj pogled je vrludao: -Da nas ne zateknu.- More kao da se približilo. Vidjelo je ono mnogo toga. I ne znam da li nas skriva ili nas špijunira. Voajer stari!


ljudi u žutim odjelima peru ulice što znači da je pola tri u noći i da je stiglo proljeće jer zimi to ne čine čudno ali još nisam primjetio behar obješen o krošnje i žene još nisu počele kuhati čajeve od zove a djevojke ne pokazuju jedrost noseći minice u šetnje neznam možda je samo…


kako je beskrajna tvoja odsutnost kako je velika praznina sobe sada kad nema osmjeha tvoga da njime ispuniš zidove ove kako je tužna muzika u ponoć i kako taj nemir brzo dođe i u čas evo već ću da tonem da mogu nekako bar pobjeć iz kože


siđi sa trona ljupkosti haljine raspletene poput lepeze u pijesak tragove stopa utisni prije no što ih plima odnese možda ćeš time izazvati zavist pokoje sirene al bit će oku ugodno gledat kako bosonoga šećeš    


Obgrlit ću te u naletu ludila I biti klaun iz cirkuške šatre Zbog tebe ću na rukama prehodati Par milja u stilu akrobate Visit ću obješen o mjesec Truseć se spustit ga dolje Prikovati za zemlju ga probati Da pod tvoje noge bude prostrjet


zaustavljen u trenutku spoznaje njen lik odraz u ogledalu gledam ga iz sobe osnažene tamom dogorjele svijeće svjetle svojim mrakom sa crvenih krovova kiše po nadstrešnicama sljevaju se niz ovu istinu i čežnju neće mi dostajati svjetla da vidim posljednju suzu u oku njenu tišina ništavilo muka kišnica ispire muziku njen posljednji dodir briše bore…


eho

dozivajući te izgovaram neke riječi više opcesne nego ljubavne grad nezainteresiran u kotlini noći reda svoje ulične svetiljke nekako sjetno kao putokaz slijepom ili zabludjelom grešnom i evo još koji tren i polako će da utihne kao more u smiraj dana zimska je noć i vani je tek po netko vidim gdje-kojeg šarlatana ili zaljubljenog…


ovaj svijet mi se i ne čini tako naporan dok mi pokazuješ svoja ogoljena bedra a čitav svemir je sažet u tvojim gaćicama danas bi mogao i umrijeti dok sam još dobre volje i dok šiparice u kratkim suknjicama stupaju u nekoj paradi tamo dolje na trgu možda je neki praznik danas i bilo bi…