U mojoj igri staklenim perlama ti si samo jedna perla vise koju ne mogu uzeti k srcu.. srce je ipak previse sentimentalno odbacuje sve pretjerano sarenilo tvojih iluzija i lazi… samo si krhotina stakla sijas samo pod zarkim reflektorom.. obican,proziran,nemocan komad stakla razbijala sam to staklo u komadice, parcad, djelice i igrala se sa njim…


Varljiva zima tjera ljeto sa mog praga, prohladno, tegobo, tesko, nosi moju zelju za novim danom.. na stanici iluzije najvjerniji sam gost.. smjenjujem kolodvore putujem nadam se i zelim… a opet sam tu u kutu koji vise nema sta pruziti koji vise nema koga pozvati a opet trazim trazim razlog trazim zelju zelju da sutra…