mirno spavaj

Budimo se i danas,lijepo moje makar na pola otvaraš oči Molim se da život potraje Samo još ove noći…   Ne vjerujemo u vječnost Ni jedno ni drugo… Pa zar nas to i ne spoji Mila moja,vesela tugo.   Skinuo ti dukate, Oplećak ti s ramena pao Kesten pletenice raspleo I svojom te nazvao.   Znao sam da se gasiš Kao fenjer pred zoru… Svejedno te stisnuh jače i Poljubih oči topljene u moru.   Zato te pitam hoću li jastuke , zidove i sve stvoreno za ljude Opiti alkohom…

Planinski put

Na put do vrha moje planine krenula sam kao nježnost. Krenula sam s osmijehom. Krenula sam kao dijete.Krala sam majci snove,a  ocu živce. Ubrzo na mom putu pridružila su mi se braća. Ne sjećam se kako je tad sunce sjalo,ali otkad su oni na mom putu i kad je oblačno i kad je sunčano…oni su moja svijetlost. Penjući se na planinu brala sam cvijeće prijatelja. Zbilja su neki endemske vrste. Svakim planinskim vjetrom poneki cvijet bi mi ispao. Ponekad bi se vraćala po izgubljeni cvijet,ali gubila bih vrijeme prema vrhu.…

S kim da te usporedim

S kim da te usporedim ako si daleko. Ne sjećaju te se.Njima si dim. Meni si moj netko. Tvoja kosa,oči prozirno plave, ispucale usne, ali širok osmijeh. Odlazi van glave! Više ne znam za uspjeh. Gledaju me,hodam. Jedna djevojčica,prijateljica noći. Imaju me,al tebe nedam, ukrasti te neće moći. Odškrinut ću vrata,uđi zajedno s pjesmom-tako zamišljam. Opet samo moj,nikad više tuđi. Misli me grizu,nedaš da razmišljam. Oni ne vide naše boje, pa nas blijedo gledaju. Još uvijek naši snovi me kroje, k tebi mi ne daju. Odškrinuto i dalje jest,dođi mi…

Furešt svog grada

Za te me vežu kadene uspomena naših. Tražin te dok se  feral na lanterni ne ugasi. Topin pogled u moru. Nazivan ga tvojin imenon. Dođi,nudin ti dušu. Moja duša je garbun, iste boje ka fundać u ćikari. Pa nek zalampa kada priđeš i nek me reful odnese mareti. Mareti,što se tobon zove. Onda neću biti furešt što luta kalama ovog grada.

Pjesma bojniku

Leti on iznad neba plava gleda svoja guvna i polja plače jer,prekrila je sve trava. Ništa nije bila njegova volja   Dok se desetljećima iza i dalje prodaju za Judine škude moju Zemlju njegova suza nagriza. A oni…sve neznancima nude   Oprosti im gospodine bojniče s neba oprosti im vukovarska majko mila I danas nas najviše domovina treba. Odsjekoše joj oni krila.   Ne plači više bojniče žrtvovani! Našoj bitci nema kraja. Tuđincu nećemo biti predani dok nas čuvaš ti iz raja!

Dijete Alepa

Svaki dio ovog Mog mjesta prešućuje Istinu o istini. Rijetko se sjetim da sam I ja još uvijek mlada.   Svaki dio ovog mjesta Empatično umiruje moj um.   Svakako,na me čeka Valjda neki drugi svijet Iako sam željela pokazati Jednostavnost dječjeg življenja. Evo,umijem još skupiti snage za Tebe…nije važno odakle sam Emocije znaju,k tebi putujem.   Ondje me čekaj Valjda neće potrajati. Otvori granice, Ako me želiš pustiti,mene- Jednostavno dječje življenje.   Čekam. Brišem što je ostalo iza nas, Ali ne toliko daleko. Molim te svijete SMIRI SE OVAJ…

Dok koračaš…

Dok koračaš trudiš se ne slomiti crvene rubine koji svakim tvojim korakom postaju brušeni, a ti ne shvaćaš da vrijediš jednako kao ja,dok si ti Dijamante moja bila.   Dok koračaš prema cilju,tražeći sebe ja se samo molim da shvatiš kako je najljepše ono iskonsko i nebrušeno, dječje u nama. Vrati se Dijamante, prije nego li ponoć na Silvestrovo otkuca.  

Izgubljena generacija

Rođeni smo Tamo gdje oni,nazvat ću ih “Visokom ličnosti”,ne zalaze tako često. Oprostite,ne smatram se Gogoljem,dapače svi smo mi potekli iz njegove Kabanice. Ma nisam ni Dostojevski da to citiram,ali ja sam. Postoji taj JA. Rodeni smo Tamo i Tamo smo naučili hodati,trčati i igrati po pravilima. Od Tamo je, nešto što manje Visoke ličnosti zovu Vrijeme,odnijelo nekolicinu mojih prijatelja. Ukratko,da sam iti malo manje kompliciran,ovako bi završila moja priča. No,u mom slučaju je zbilja Rat i mir slikovnica. Želite li da pričam gdje sam je prvi put poljubio? Na…