Za večeru imam musaku od zvijezda a za doručak sunce na oko! Ponesi preljev od plavičastih izmaglica i salatu od najranijih uspomena, pa bijelim putem od mjesečevih zraka siđi u mahovinu smiraja dana. U ludom vrtlogu snova pićemo nektar mladosti što ga sačuvah za stare dane, koji su već tu. Trčaćemo bosi rosnim livadama davno…


USNE

Usne male, vragolaste Ponekada tajnovito Samo skraja smješak puste Pa ga skriju maglovito   Pomiču se neprimjetno Kad šapuću tiho tugu Trzaju se zagonetno Jer on ljubi neku drugu   Zaljubljene usne njene Zboriti bi nježno htjele Dok se misli njene pjene Od požude sad su vrele   A kada se ljubav vrati Nisu više…


Ako me voliš a ja ti dođem u neke divne pijane sate i onda krenu kroz mene za te bujice sreće i jato snova   Hej znaj – ti  tad ućuti i ćutanjem  me mrzi i ćutanjem me voli i ćutanjem učini da tuga ne boli Carice moja   Vino i tuga kada se nađu…


Obukla zima tu bundu bijelu Prostiru se vidici I plaše ljude u malom selu Jezivo čudni krici   Vuku se stazom sve duže sjene Dan se bliži kraju Skoro će noć mjesečeve mjene Psi sve jače laju   Kada sunce sasvim za brijeg zađe I vjetar se spusti Ptica će majka ptiče da nađe Mrak…


Već s ljubomornim jutrom i s maglom u brezinoj kosi prokislim uspomenema i ne dosanjanim snima bivam stariji za jedan zaborav     Uvijek se ponešto otkine i sklizne kroz procjep nepovrata neki dobar vic neki tužan pogled nešto što nas je nekada činilo srećnim ili što je punilo grudi tugom     I tu…


Iz oka mi suza kanu, Pa niz ruku, Pa niz pero, Pa na papiru mrlja postade pjesma   Sa oluka poleti golub, Pa kroz maglu, Pa pred sumrak, Pa na mom balkonu nađe utočište.   Odnekud zažubori pjesma, Pa niz krošnju uspomena, Pa kroz pregršt zagrljaja, Pa mi u uhu objavi življenja ljepotu.   Višegrad,…


Vijuga uzana pruga I danas kroz moje vene A šine kao dva druga Kao očiju zjene   Jedna uz drugu klize Kao da ih tjera neko Jedna na drugu paze Ni blizu ni daleko   Nijemo se penju uz stranu Pa brzo se ka rijeci spuste Vješto zajašu branu Prebiru oblake guste   I sada…


Kada pjesnik umre i sklopi svoje svevideće oči zašuti vjetar u krošnji breze zamrzne se i treptaj zvijezda.     Kada pjesnik umre otkine se poslednji osmijeh sa njegovih nijemih usana i ptice što lete ka jugu ušute.     Kada pjesnik umre na stranicama njegove knjige zalepršaju plave izmaglice i zašušte u molu  …


Iako je prošlo bezbroj jeseni i zima I sada u mislima vidim tvoj lik Razočarana u život i u njega Klonula si umorno na stolicu U uglu svoje samačke sobe Sa vinom na usnama i santom leda u grudima. Od njega ti je ostala ruža za rastanak i za nemogući zaborav Svečano crna satenska haljina…


GODINAMA SAM, NA DANAŠNJI DAN, NOVCEM DOBIJENIM OD TATE I SVOJIM UŠTEĐEVINAMA, MAMI KUPOVAO OSMOMARTIVSKI POKLON. KADA SAM ODRASTAO I STEKAO I DRUGE DAME ZA POKLONE, MAMA JE BILA NA PRVOM MJESTU I BIĆE SVE DOK DIŠEM. SVIM MAMAMA I OSTALIM DAMAMA ŽELIM SRETAN I RADOSTAN PRAZNIK! VOLI VAS VAŠ ČIKA SAVO!  


Jesam sretan sam. Sve dok imam tebe i svoje snove, Pjesme nedopjevane i rime ubrane sa mokre grane I dok mi kiša donosi radost a raznosi mutne magle na duši Sretan sam     I dok me služi sjećanje na miris dunja na maminom ormaru I dok još uvijek čujem bat velikog čekića u noći…


Kada pjesnik umre i sklopi svoje svevideće oči zašuti vjetar u krošnji breze zamrzne se i treptaj zvijezda. Kada pjesnik umre otkine se poslednji osmijeh sa njegovih nijemih usana i ptice što lete ka jugu ušute. Kada pjesnik umre na stranicama njegove knjige zalepršaju plave izmaglice i zašušte u molu Kada pjesnik umre umru i…


VINO CRNO, VINO BIJELO   Kad razmišljam o mladosti I slobodan dok sam bio Nema kraja toj radosti Kad sam s društvom vino pio   Vino crno, vino bijelo Proticalo kao rijeka Sve što mi je srce htjelo Sutra opet ispočetka   A uz vatru na planini Pjevalo se do razdanka O zvjezdama na visini…


Stazom kraj klupe dok leđa grijem Na prvom suncu zadnjeg mi ljeta Dok kafu gorku u slast ja pijem Projezdi mlada žena k’o sjeta A kada diše tad grudi širi Diže ih negdje visoko gore Ispod šešira oko mi viri “Kako je lijepa”, usne mi zbore A, oči, moj Bože , te ljepote, Krv venama…


Nikada ne zatvaraj oči u sumrak nećeš vidjeti zvijezde u rađanju i nikada ne slušaj drugu muziku u sumrak, kako bi mogla čuti treptaj zvijezda Jer, ljepoto ti znaš šta znači sanjati budan, vikati uz vjetar i biti nekad neko drugi.   Neka ti godine moje stare, budu putokaz sa sreću i, neka te moja…


Stoljeća se tvoja ogledaju u vodi, skamenjeni zvuci žubore u hladu i mjesec se bijeli iza stijene rodi a i pjesma tiha o malenom gradu     I dok ponoć huči tužno kao vrijeme što umornom nogom pregazilo Drinu na ćuprije pleća sručilo se breme pa u pomoć zove mladu mjesečinu.     Pomozi mi…


Neko kroz mene stihove piše Neko te drugi kroz mene voli Neko u meni sjetno uzdiše Neko se sa mnom za tebe moli I ove rime što kaplju nježno Što su kap suze latice cvijeta Tihe su note u veče snježno Kao treptaj srca, tiha sjeta I taj neko što voli te snažno Kroz mene…


Urežu se tako neke slike davne Zalazačeg sunca il’ svitanja snena Bol raznesu dušom kao žive rane Neki miris dima ili pjesma njena Kad se sjetiš toga protrneš lagano Medena milina preplavi ti grudi I opet si sretan kao nekad davno A slavuja pjesma ponovo te budi Ti si na planini staro društvo tu je…


Rekoh, napisaću ti pjesmu. Pjesmu za tvoju dušu i duše tebi dragih ljudi. Pjesmu koja oslikava tebe iznutra, iz oka u oko Kao što ptica majka u oku svog ptića vidi da je uplašeno Ili sretno, Kao što oblak iz prikrajka prijeti olujom, Kao što kap rose na latici cvijeta nudi ljepotu življenja, Kao uzdah….


Kada umrem, biću dobar duh, Kao Kasper Neću ti doći ni u san ni na javu Nemam namjeru remetiti tvoj mir, Tvoj savršeni mir Kao otisak usana na trepavicama, Na ramenu, na dlanu, na duši Samo pokadkad Kada ti bude jako teško I kada ne budeš znala odgovore na pitanja Kako, kuda, gdje Kada ti…


Poslije toliko vijekova koji su između danas i onda, poslije svih nadanja i razočarenja, poslije svega i ničega, odjednom, kao iskra u oku, kao rana pjesma slavuja onog predivnog jutra na Mutnici, kao… Jedna jedina poruka od tebe. Nerado priznajem, probudila me je iz učmalosti i razgalila dušu. Opet se pjene valovi udarajući u trajekt…


Kada odem zauvijek putem kojim se samo jedanpu ide šta će biti sa mojim mislima i nedosanjanim snovima? Hoće li ih nastaviti sanjati jesenje izmaglice u dolovima ili orlovi moćni u vrhovima planina? Šta će biti sa tvojim dahom na mom obrazu koji se još davno urezao kao najtananija tetovaža samo meni vidljiva? Da li…