Jos uvijek sam tu, iako dusa neprestano luta, ne dam joj da s puta skrene. Ona je sve sto imam, ona cuva mene.   Na kraju dana nam ostaje sve sto imamo, srce je zauvijek tu, u dobru, u zlu, u snu, a malo i na tlu.   Cvijece ce da pokisne, ali ce narasti,…


Cesto zivim tamo gdje me nema. Te stare merdevine do tavana zelja, skloniti moram. Prasina pada na srce, manje kuca za ove dane, a u proslim ostaju mi rane.   Ja sam jos onaj sto lebdi na oblacima, sto zivi u prici, sto na ludog heroja lici, a pomalo disem u stvarnosti. Ovo pisem da…


Ostavljam tragove duse na mjestu gdje je zivot stao. Jer zivot je trenutak, uspomena i sitnica kutak. Sve kad se zbroji ostaje mi ono sto volim, ne umirem nikad, a umro sam svaki dan.   Te lijepe vaze moram razbiti, zbog srca sam slijep, pa to cvijece berem, tad je najljepse al’ moze da umre….


Danju sam imao snove, a spavajuci nocne more. Sanjah svijet bolji, gdje sam covjek svoj, sam al’ usamljen nisam, spasen od maskiranih osmijeha, te lazi nisu za moju dusu utjeha.   Da l me ceka negdje zlato sto je sudjeno, ili je sudbina da zlatnu proslost nosim, a zivot u trenutku prodje, jer na trenutke…


Sunce se vratilo, ja opet gledam u staro nebo, samo je ono ostalo od starog ljeta. Te fine mirise vise ne osjecam, samo ih se sjecam.   Daleko sam od svog svijeta.Svi su tu, a nema ih, svako pravi svoju strehu, za bijeg od straha, a ja sam ispod neba ove planete. Jos prijete mi…


  Oduvijek sam nocu gledao nebo, to je ono u meni slabo. Ja vidjeh svjetiljku u toj crnini, na tamnoplavom platnu, ugledah svjetlo na kraju tunela. To je moja sijenka u mjesecevom prahu, u strahu sam gledao ono sto volim, pa odolim da to probam. Tako hranim pjesmu, prilog svemu dodam, a sebi ne mogu…


Evo me, lebdim ispod talasa starih zelja, te suze su prekrile talase i vjetrove koji su mnoge odnijeli u nove svjetove. Uragan je danas do ravnice dosao, sunce je zamijenio mrak danju, ko da mi novo srce svanu, a ja covjek sam od juce. Pod nogama od vjetra moj grad nestaje, pustinja postaje jer moji…


Sanjam budan pa sam cesto i sebi cudan, gdje god je sivo  dodam zeleno, zelenu travu ja trazim svuda. Noc je naljepsa kad je nebo zvjezdano, al’ moja dusa cuva staru srecu, pa i kad je oblacno za mene nije bezdan. Svaki dan je zivot novi, a u stvari sve je isto, ja snimam svoj…


Jos stojim na vrhu planine, kao i kad smo bili snazni. Ostajem sam pa mislim da sam jos snazniji, al’ srce je snijezno, u dusi mi je za mnoge tijesno. Ja jos gledam na nas zivot dole, a trazim i dalje nekoga da me vodi gore. Na vrhove snijezne, u doline zlatne, da vidim jezero…


Kupujem zivot godinama, jer zivot je u njima, nije samo prolaznost, ja ovim pjesmama stvaram besmrtnu stvarnost.   Bogatstvo je ono sto ne blijedi, sto sija istim sjajem. Na oblacima svojim ja negdje trajem. Moje zlato je nevidljivo, cuvam ga u snovima, to su nekad proslosti okovi.   Svaki dan bi da mi nadju manu,…


Kao da prodje ono vrijeme nase, iskreno i cisto, potonule su stare ladje srece, u bazenu nade iz dvorista cvijeca, tada je srce moje bilo najvece.   Znao sam djecaka, duha nemirnog, al’ naravi cudne, volio je ljude, a danas se tome cude.Rekoh mu: “Promijenit’ svijet neces, na hladne ljude ces da se opeces.”  …


Zelim da odletim sam daleko, na cistoj planini, bijeloj, da me ceka, isto sam neko. Dusa moja ovdje jos zivi, al’ tu ne pripada, srce ne krivim sto iz tijela mi ispada. Kad budem sam daleko, preci cu preko svih tuga, za moje snove je planeta druga, tamo oni zive, tamo nema granica, na svakom…


Opet kasne sati mog vremena, ja cekam taj lazni cin drame. Ne treba mi promjena, jer ne trazim bolje, vec samo svoje. Sve je to k’o pjesma, sto je sa mnom rodjena. Ne patim jer prodjoh noci takve, manje volim jer sam volio, kao da sam neku srecu prebolio… Drugi covjek hoda mojim nogama, ali…


Ja pisem ono sto osjecam otkad poceh mastati o raju na Zemlji, o zivotu – snu. Ljudima sam naucio prastati, jer ko ne zna – bice na dnu tog bunara zelja.   Pjesma je ono sto imam zaista, pa bogat sam jer je dajem, ona blista i u blatu. Sve prolazi, al’ cuvam zivot drugi…


Kad zasjaji duga na nebu mracnom, po noci, mozaik se sastavi, ja nasluticu srecu.Zvijezde ce da gore sa mjesecom. Naci cu put do kuce, opet cu naci kucu svoje duse. Vjetar puse zauvijek, al’ ne rusi se most do bogatstva moje maste. Um moze svasta, jer on vlada. Ispod mene je sve sto prodje, lose…


Jos padaju kapljice sa stare ograde, cekaju na mene. Ma dobro je, drzi me pjesma, u njoj sve sivo je sareno. To su neke nestvarne boje. Znam moze i bolje, al’ slavuj umire dok pjesmu zivota pjeva. Majko ne placi, znas da u stihu sam najjaci. Mene gore nesto cuva i dok najhladniji vjetar duva….


Ono sto volis nosis uvijek, jer to zivi zauvijek, kad je noc teska – to je srcu lijek. Drzim to i branim, srce se moje sad sjecanjima hrani. Moj svijet je ono sto nekome u dusi ostaje, pa i kad se moj srusi, to jos traje u necijim ocima, za srecu to dosta je. Samo…


  Lutah dugo pustom sumom, svjetlo je titralo u mojoj glavi, svjetiljku tu nisam vidio u nocnoj stravi. San me teski budio, tome sam se cudio, to sam sve prezivio, a sebe nisam izgubio. Nisam bio ni kralj, ni prosjak, samo covjek sa snovima, putovah tudjim vozovima, tudje more me zapljuskivalo, al’ niko nije bio…


Pa i kad me nema, u vazduhu lebdi prasina sjajna, to ostace uvijek, ne pada na pod, jer i da padne, ostace to vrijedno.. Iz duse izlazi samo jedno.   Iscupah srce da ostavim drugima, nekim dragim al’ na kraju nepoznatim ljudima. Sada zbog toga ne cudim se cudima. Kada nisam pored tebe ja ipak…


Sve sto dao sam to mi vrijeme vraca, neke gubitke drugim cudima placa. Ono sto sam dao, to dobih kasnije, onaj ko ima, ima u dusi.   Cak i da se sve rusi, ideju nista ne moze da srusi, Kad padnes ustanes i sve je opet tu, ponovo letim na oblacima snova i gledam zivot…


Vracam se polako ja na zemlju sada, u nebo cu gledati sve dok masta vlada. Kad sve izgubim, to nije strava, u polusnu, pomalo na javi sam, dobro je dok dobro je u mojoj glavi.. Imam uvijek sebe, ovo sve sto nosim i da odem u pustinju na kraju svijeta. Mozda su tamo duza ljeta,…


Zivjecu

Opet sjedim sam na balkonu zelja.Nebo je ponovo blizu, putuje mi pogled na snove iza oblaka. Sam na svome, stihove nove trazim, to sam ja – onaj pravi. Osmijehom sve lose lako gazim. Zivim ovo svoje, umjesto kise vidim dugine boje, zivjecu bar na izmisljenom mjestu. Blago sa ostrva ne trebam, jer iz duse drago…


Svaki covjek svoj svijet ima, sloboda je vise u snovima, u zelji, koju ostvariti ne smijemo. Zatvor je u nama, to duse je cestica, taj grc je svakodnevnica. Da sam u samici prozor za snove bih nasao, jer moje oci su dvogled za sarena mjesta, to je pogled sa sivog kamena, na brda zelena.. Ptica…


Varka

Sve sto imadoh, to ostade tamo, da sija u dvoristu djetinjstva, prija dusi jer je u njoj jos.. Ne stadoh, vec putujem snovima, mostove prelazim, pa u tunele besmisla ulazim, samac postajem, jer svoj covjek ostajem. Sjecam se zivota, pa manje osjecam, cakle se oci kao zvijezde u noci cistoj, tamo gore duse blistaju, svaki…


Kad sve izgubi smisao ostace ono sto sam napisao. To nije prica za slavu, raskos ili sjaj, to je moje srce, nije lazni sjaj..   Znaj da ovo pisem kako zivot udisem, pa ga ostavljam, da budem tu zauvijek. To je za tugu sreca, dan je za noc, to je moja lampa kad budem morao…