Sanjam budan pa sam cesto i sebi cudan, gdje god je sivo  dodam zeleno, zelenu travu ja trazim svuda. Noc je naljepsa kad je nebo zvjezdano, al’ moja dusa cuva staru srecu, pa i kad je oblacno za mene nije bezdan. Svaki dan je zivot novi, a u stvari sve je isto, ja snimam svoj…


Jos stojim na vrhu planine, kao i kad smo bili snazni. Ostajem sam pa mislim da sam jos snazniji, al’ srce je snijezno, u dusi mi je za mnoge tijesno. Ja jos gledam na nas zivot dole, a trazim i dalje nekoga da me vodi gore. Na vrhove snijezne, u doline zlatne, da vidim jezero…


Kupujem zivot godinama, jer zivot je u njima, nije samo prolaznost, ja ovim pjesmama stvaram besmrtnu stvarnost.   Bogatstvo je ono sto ne blijedi, sto sija istim sjajem. Na oblacima svojim ja negdje trajem. Moje zlato je nevidljivo, cuvam ga u snovima, to su nekad proslosti okovi.   Svaki dan bi da mi nadju manu,…


Kao da prodje ono vrijeme nase, iskreno i cisto, potonule su stare ladje srece, u bazenu nade iz dvorista cvijeca, tada je srce moje bilo najvece.   Znao sam djecaka, duha nemirnog, al’ naravi cudne, volio je ljude, a danas se tome cude.Rekoh mu: “Promijenit’ svijet neces, na hladne ljude ces da se opeces.”  …


Zelim da odletim sam daleko, na cistoj planini, bijeloj, da me ceka, isto sam neko. Dusa moja ovdje jos zivi, al’ tu ne pripada, srce ne krivim sto iz tijela mi ispada. Kad budem sam daleko, preci cu preko svih tuga, za moje snove je planeta druga, tamo oni zive, tamo nema granica, na svakom…


Opet kasne sati mog vremena, ja cekam taj lazni cin drame. Ne treba mi promjena, jer ne trazim bolje, vec samo svoje. Sve je to k’o pjesma, sto je sa mnom rodjena. Ne patim jer prodjoh noci takve, manje volim jer sam volio, kao da sam neku srecu prebolio… Drugi covjek hoda mojim nogama, ali…


Ja pisem ono sto osjecam otkad poceh mastati o raju na Zemlji, o zivotu – snu. Ljudima sam naucio prastati, jer ko ne zna – bice na dnu tog bunara zelja.   Pjesma je ono sto imam zaista, pa bogat sam jer je dajem, ona blista i u blatu. Sve prolazi, al’ cuvam zivot drugi…


Kad zasjaji duga na nebu mracnom, po noci, mozaik se sastavi, ja nasluticu srecu.Zvijezde ce da gore sa mjesecom. Naci cu put do kuce, opet cu naci kucu svoje duse. Vjetar puse zauvijek, al’ ne rusi se most do bogatstva moje maste. Um moze svasta, jer on vlada. Ispod mene je sve sto prodje, lose…


Jos padaju kapljice sa stare ograde, cekaju na mene. Ma dobro je, drzi me pjesma, u njoj sve sivo je sareno. To su neke nestvarne boje. Znam moze i bolje, al’ slavuj umire dok pjesmu zivota pjeva. Majko ne placi, znas da u stihu sam najjaci. Mene gore nesto cuva i dok najhladniji vjetar duva….


Ono sto volis nosis uvijek, jer to zivi zauvijek, kad je noc teska – to je srcu lijek. Drzim to i branim, srce se moje sad sjecanjima hrani. Moj svijet je ono sto nekome u dusi ostaje, pa i kad se moj srusi, to jos traje u necijim ocima, za srecu to dosta je. Samo…


  Lutah dugo pustom sumom, svjetlo je titralo u mojoj glavi, svjetiljku tu nisam vidio u nocnoj stravi. San me teski budio, tome sam se cudio, to sam sve prezivio, a sebe nisam izgubio. Nisam bio ni kralj, ni prosjak, samo covjek sa snovima, putovah tudjim vozovima, tudje more me zapljuskivalo, al’ niko nije bio…


Pa i kad me nema, u vazduhu lebdi prasina sjajna, to ostace uvijek, ne pada na pod, jer i da padne, ostace to vrijedno.. Iz duse izlazi samo jedno.   Iscupah srce da ostavim drugima, nekim dragim al’ na kraju nepoznatim ljudima. Sada zbog toga ne cudim se cudima. Kada nisam pored tebe ja ipak…


Sve sto dao sam to mi vrijeme vraca, neke gubitke drugim cudima placa. Ono sto sam dao, to dobih kasnije, onaj ko ima, ima u dusi.   Cak i da se sve rusi, ideju nista ne moze da srusi, Kad padnes ustanes i sve je opet tu, ponovo letim na oblacima snova i gledam zivot…


Vracam se polako ja na zemlju sada, u nebo cu gledati sve dok masta vlada. Kad sve izgubim, to nije strava, u polusnu, pomalo na javi sam, dobro je dok dobro je u mojoj glavi.. Imam uvijek sebe, ovo sve sto nosim i da odem u pustinju na kraju svijeta. Mozda su tamo duza ljeta,…


Zivjecu

Opet sjedim sam na balkonu zelja.Nebo je ponovo blizu, putuje mi pogled na snove iza oblaka. Sam na svome, stihove nove trazim, to sam ja – onaj pravi. Osmijehom sve lose lako gazim. Zivim ovo svoje, umjesto kise vidim dugine boje, zivjecu bar na izmisljenom mjestu. Blago sa ostrva ne trebam, jer iz duse drago…


Svaki covjek svoj svijet ima, sloboda je vise u snovima, u zelji, koju ostvariti ne smijemo. Zatvor je u nama, to duse je cestica, taj grc je svakodnevnica. Da sam u samici prozor za snove bih nasao, jer moje oci su dvogled za sarena mjesta, to je pogled sa sivog kamena, na brda zelena.. Ptica…


Varka

Sve sto imadoh, to ostade tamo, da sija u dvoristu djetinjstva, prija dusi jer je u njoj jos.. Ne stadoh, vec putujem snovima, mostove prelazim, pa u tunele besmisla ulazim, samac postajem, jer svoj covjek ostajem. Sjecam se zivota, pa manje osjecam, cakle se oci kao zvijezde u noci cistoj, tamo gore duse blistaju, svaki…


Kad sve izgubi smisao ostace ono sto sam napisao. To nije prica za slavu, raskos ili sjaj, to je moje srce, nije lazni sjaj..   Znaj da ovo pisem kako zivot udisem, pa ga ostavljam, da budem tu zauvijek. To je za tugu sreca, dan je za noc, to je moja lampa kad budem morao…


Evo opet place nebo, ta kisa jurisa, a ne znam sta se desilo sa nama. Moj svijet slama proslost sarena, jer sivo je sada. Prezivio sam smrt, al’ da li cu zivot? Da li cu oprostiti sebi ono sto sam mogao, a dobio nisam? Znam da cu zauvijek ove pjesme pisati. Opet je dobro, jer…


Poslije crvenog tepiha, preko trnja prelazim, svoje suze gazim da ih ne vide, a vide ono sto hoce, a ne sto oci gledaju, nocima dusu ne dam, jer mozda me jutro nade ceka. Umjesto plakanja ja se smijem, poslije smrti da zivim smijem. Ne zelim velike stvari, vec odgovore na pitanja velika, velika stvar je…


Sve sto imam to je kraj dana.To je sna pocetak, moje pjesme produzetak. Samo cekam taj trenutak da naleti stih, tada sam najsnazniji, al’ miran i tih. Velika je to stvar, jer mladost cu imati i kad budem star. Biti jaci od sebe najteza je stvar na svijetu, ali bicu ptica u letu i sa…


Covjek je ono sto uradi, za sebe, a za druge je ono sto govori. Ono sam sto stvorim i ne stvorim, sam sebi sam publika, nemam kome da se dodvorim. Ne dajem stvari za svoja djela, vec srce koje sam izgubio na putu za bolje dane, dacu ga jos sto puta za drugi zivot, koji…


Kada bi me pitali: ,,Koja ti je zelja najveca?” Stao bih i zamislio se, a toliko snova ja imam, al’ nisu velike stvari o kojima snivam, vec da se vrati izgubljeno blago, to je sve ono sto je srcu istinski drago.. Nije ni zivot mir na lijepom mjestu, jer ja pjesme pisao bih cesto, samo…


Opet sam srecan, opet je dobro, jer zivot je sam po sebi poklon. Cilj je samo ostati djecak, sa snovima zivjeti i radovat se lako. Da bih srecan ostao moram tako..   Ipak je sve oko mene ono sto radim ili ne diram, ja kroz stihove magiju za besmrtnost biram.. Zelje ce uvijek biti nedostizni…


Kad izgubim drago kamenje, moje lazno, ali srecno, to ostace u meni urezano, da traje vjecno. U nama je magija za besmrtnost, to nekako oduvijek trazim ja.   San nije nocna mora jer sanjaru je nova zora spas, posljednji vidi mjesec, ali prvi jutro, to sreca je i tuga, postoji i sutra. Dobro sam jer…