Bitke do dna

Želim pjesmu, poglede i sjaj.. ili to želi ova noć? Slutim želju, strast i radost što će proć! Ispraznost i plitkost.. jesam li to stvarno ja? Taština je ovu rundu dobila. Ring nije spreman za pothvate njene, Sad joj nema ravne, pridobila je mene.. Granica se ne pomiče, sada se briše.. I zrak je tužan što ga sa mnom ona udiše.. Zamah je veći, ali ulov manji.. Vrijeme je da se njezin apetit smanji.. Ispraznost i plitkost, jesam li to stvarno ja? Ponekad je granica tako nejasna. Došla je, vidjela…

Ne očajavaj!

Ponekad ti se čini da nema izlaza.. Stjerana si u kutak samoće, Osuđena na more tjeskobe.. I tuga ti je jedini suputnik.. Ne dozvoli suzama da umivaju tvoje vedro lice, Koje mnoge ljude čini sretnima! Preni se iz boli.. Ne očajavaj! Pronađi mali tračak nade, Sitnicu koja će te motivirati Da i dalje usrećuješ ljude oko sebe.. I ne zaboraviš.. Da je tvoje opstojanje Bitno za nečije postojanje!

Pusti me da sanjam..

Pusti me da sanjam, Jer ja samo u snovima živim život! Zašto da se budim? Kome? Čemu.. Jer ja nemam život osim snova.. I otkud tebi pravo da me budiš? Tebi.. zbog koje i sanjam,  jer ne postoji drugi način da opet ljubim,  da opet budemo jedno.. I  možda bilo bi lijepo stisnuti njegovu ruku, Onako čvrsto kao nekad.. Bilo bi lijepo vratiti njega, povratiti život.. Ali, ipak ne.. Ja sam mali čovjek, za kojeg nisu veliki ratovi! Čemu onda hrliti pogubljenju, kad je sve uzalud?! Čemu.. Kad mi ostaje…

Utjeha po potrebi

  Vidim prazninu..ali znam da nešto ipak prebiva u njoj! Osjećam samoću..ali znam da je netko uz mene! Pomislim da nema izlaza..ali ipak gajim tračak nade! U teškim trenucima poželim da ne postojim i ne želim za nikoga čuti.. Ali ipak zazivam Njegovo ime, oslanjam se na Onoga koji me ne zaboravlja, koji na sebe preuzima sve moje strahove i podiže me u mojim padovima! A onda dođu neka bolja vremena, Osvane jutro ispunjeno entuzijazmom, kao hrabar ratnik koji se do maločas borio s  upornošću proganjajućih snova i pogubio zastrašujuću…

Neizbježan susret

  Na kraju dolaziš i ti.. Nepozvana.. Nitko te ne očekuje, Nitko ti se ne veseli, Nitko te ne želi! Hraniš se suzama i bolnim jecajima.. I nitko ne zna kad ćeš ga pozvati sa sobom, Ostavljajući za sobom  prazninu i ranjeno srce! Ti si najveći misterij! Ironično je kako mnoga pitanja ostaju neodgovorena, A sve se odvija tako uobičajeno, rutinski.. Tvoja moć ruši granice, Nitko ti se ne može oduprijeti kad po njega dođeš. Dolaziš.. I odnosiš smijeh, radost, sigurnost.. A ostavljaš bol. I sve veću bol.. Imaš zakone…

Život je pjesma..

Biti ili ne biti.. mislim, dakle jesam.. Čemu se pozivati na sve te prapovijesne fraze kad čovjek na kraju svejedno ispadne blesan! Učiti na tuđim greškama? Ne zvuči loše.. Ali malo je teže u praksi! Ipak , najlakše se uči iz iskustva vlastite kože! Moramo slušati starije ili na mlađima svijet ostaje? Ili treća varijanta prema kojoj čovjek uči sve dok život traje! Kad bi mladost znala  sve što može, a starost mogla sve što zna, kažu život bi bio pjesma, No čovjeku nikad dosta, i vlastita koža mu je…

Srce oprašta sve..

Suze klize niz lice..jedna za drugom.. Ali to je samo vanjski izraz onoga  što se stvarno događa u mome srcu.. Prelama se bol, srce traži izlaz, traži snagu..a suze teku, i teku.. A razlog tomu? Istina.. Ne želim se pomiriti s takvom istinom, Zablude su mi puno draže.. A tako i moje srce..samo sebe zavarava, samo sebe laže.. I tako, probijajući se kroz niz istina, na koncu biva slomljeno! Plaču oči, ali plače i srce.. Možda mi se ponekad i čini da te rane zacijele, nestaju.. Ali svaka nova istina,…

Još si tu..

Nedostaju mi tvoje oči.. oči koje ulijevaju nadu, donose mir.. Ne prepoznajem više poljupce koji cjelivahu moje rane, moje boli.. Izgubio se trag tvojih usana. Ne grle me više tvoje ruke, nestalo je sigurnog utočišta. Nema tvojih očiju, ruku, umirujućeg glasa.. Ali ostaje duboki trag u mom srcu.. Kutak potpuno ispunjen sjećanjima. Sjećanja te oživljuju, Ovdje si..tvoji umorni koraci, prodoran pogled.. Ali ne osjećam te. Blijediš.. Tražim te svim svojim osjetilima, I nalazim te u kutku sjećanja.. Kao i dosad, umiriš me toplim osmijehom i nestaneš..