Jaki Sine Božji, Ljubavi besmrtna, Koga mi, što lica tvoga ne vidjesmo, Grlimo po vjeri, i samo po vjeri, Štujući gdje kadri dokazati nijesmo; ona zna sve odgovore ne možeš imati sve to je  da umreš i ja ću biti zadovoljan svi se pale na nju  imat ćemo brdo sjećanja ovo je naša  tajna ne…


Njoj je samo nebo granica uvijek je bila dobra prema meni slobodno se ubacite u raspravu nemoj da se držiš podalje ljudi trebaju odgovore ljudi svašta govore jedno misle drugo govore treće rade da mogu otišao bih već odavno ali ne mogu iako tako možda i ne izgleda ja sam onaj koji ostaje zakopavati već…


ne znam gdje započeti oboje smo znali da to nije dobro ali to mi daje energiju djeluje kao protuotrov rekao sam da ja s tim nemam veze  to je bio istinski izazov tek što je postala spremna život pogledati kroz ružičaste naočale  ni ja trenutno ne mogu dokućiti kamo ovo vodi   ne želim da to…


Pjesmu o ljubavi pjevam joj ja. Dok se oči sa snom bore, samo sunce, oblaci i trava uozbiljavahu njezin pogled. Između nje i neba samo je miris trave. Vlati trave pričaju o zaspaloj ljepoti. Osjećam njezine draži, ugodu i čari. Rijekom osjećaja spuštao sam se prema ušću strasti. Bila je to bliska  realnost. Besane noći…


u zraku se osjeća neko tiho nezadovoljstvo  ovo ostaje među nama polako se spušta večer  ne tražim puno od života pripremajući se za ono što dolazi   i žene sve pamte to ti želim reči svaka čast tebi to je iskonska pobjeda dobra mislio sam da bi me baš ti mogla razumjeti meni je bilo lijepo…


ja razmišljam o tebi sretan sam da te imam u životu iako je sve otišlo neželjenim putom što me prije upoznaš to bolje ona zna o meni nešto što ni sam  ne znam naučila me radosti sreći užitku znam da ti je čudno svijet je tako mali na čudan način to je ipak korak naprijed…


Tvoj lik prizivam u sjećanje Obuhvatit ću riječima tvoje lice Već davno ne patim od iluzija Prepustiti se osjećajima Čini mi se prilično dobrom idejom Bio je to način na koji mislim da si me voljela Na mene se spustila neka potpuno Iznimna božanska milost Plovim ti po životu Po blaženoj paralelnoj dimenziji Već dugo…


U osvit dana ležim budan, za mirom žudi mi tijelo, na prvi dodir sunčane zrake nestaje jutarnja rosa. Opet sam promišljao o svojim pogreškama o uzaludnosti života o zbrkanoj perspektivi to su moji bezazleni strahovi. Napustili su me prpošni simboli mladosti i zaigranosti uvijek sam znao kamo želim poći, sada plovim bez sna, ništa me…