Volim te kako da ti kažem to osim unutarnjim šapatom zasad dok me dotičeš u čarobnoj noći poželim osjetiti s tobom svako novo jutro i noći razdragane ljubavi moja vezao si me nježnošću tako je meko i milo tvoje osjećanje djetinji snovi snažna veličina čarolije moćne kao da letim ne vidim ništa sanjam samo tebe.  


Nema te. Više te nema. U mome životu. Ne poznajem te… a bio si moj sanak… Sve naše stvari ostali su sakupljati stari skupljači odlaska u nepovrat i neka su moj je put učenje životne mudrosti naizgled teške ali beskrajne ljepote više ne postojimo bolio me prestanak ljubavi u trenucima kada sam željela neka nas…


Nova potpuna ljubav ostvaruje čežnje moje dodiruje srce šulja se u moju postelju i san. Moji prsti ne koračaju cestom ispranom nego svaki prst dotiče nježno cvijeće naš dom okupan je nježnošću vrijeme neka stane moja ljubav tu je sve je san prošlost je ostala u miru zakopana ja živim dajem ti ruku ljubavi moja…


Nemir

Opet šamar za moje srce zar ono ne smije zakucati glasnije… opet zatečena uz svoje patnje uz tvoje… opet šamar za moje tijelo, moje misli i čežnje ja putujem slobodna moj život ide dalje samo srce tuče sve tiše…  


Sjeta

Ako ne zaboravim neću moći živjeti ako me obuzme osjećaj uz sliku sjećanja neću biti čovjek nego tmurni oblak iznad grada lutalac skriven u krošnjama stabala ulovite me besani vjetrovi zar sam samo vaša ulovite me nemirni tragači zar je to moj put možda da sam drugčija i ja bi ostavljala bez riječi ovako u…


Tko si ti što me čekaš što te sanjam u noći kako mi se smješiš?   Tko si ti dok te obasjava lampa u hladnoj zimskoj noći dok je potrebna toplina?   Tko si ti zar je sve radi tebe zar si ti taj za kojega sam spremna?   Taj koji misli na mene kao…


Ogoljele grane u jesenskim tminama spuštaju se prema tlu kao da nose teret postojanja kroz godine mnoge pune spoznaja kao da nisam sama… žive i one… hladni miris oblačnog neba osjet samoće gdje si sad da me umiriš hodaš uza me na putu sjaja želim da s tobom započne zaljubljenost.


Neke ljubavi završe prije nego počnu na početku bez riječi uz zaboravljene snove neke ljubavi traju jednu noć kroz sklad bića osmijeh na licu trenutak blistavi neke ljubavi traju godinama a da hodaju same da ne žive ne caruju u svome dobu i tako prolaze samo godine prolaze iskustva stvarajući zid vlastite snage predajemo se opet…


Izgori do kraja srce moje izgori poput svijeće ostaje samo tmina još nedavno obasjavala je tvoje obrise dovuci sitne kamenčiće napravi utvrdu sakrij se zaboravi hladan kraj poneku ljepotu neznanje i predanje bila je ljubav no ona postoji kada se makne drugo ljubilo jesi sada je kraj sjećam se okusa novoga stranca ja lutam hladnim…


Poleti dušo moja osjeti strast toplinu i ljubav svijeća izgara obasjava postelju od svile sanjaoc osjeća stvarnost usne se tope poput višanja u cvatu dok upijam svaki djelić ljepote i zanosa pa zar je ovo uistinu stvarnost neki drugi svijet u koji sam pobjegla da me svaki dan nosi povjetarac a ptice mi pružaju krila…


Cvijet

Bila je ljubav mladenačka ja sam joj se predala zamišljajući kako to biva starost i nas dvoje bili su to moji snovi voljela sam te cijeloga dala više nego bi sada umijela ostavila sam cijeli svijet radi jednoga u koji sam otišla sama i ostala sama ali i ostavljena bila je ljubav mislila sam vječna…


Love

Sjedim sama nošena mislima sjetom melodijom eh cijeli svijet vrti se oko ljubavi kada se maknu krinke užurbanost zaokupljenost samo to ostaje ljubav je život ogledalo polet i zanos uvijek se vraćamo na sjećanja… kada je ljubav tu sve je blistavo.


Ne bi govorila ne bi plakala mijenjala budućnost sudbinu ili put ne želim sjećanja ne želim snove uspomene otiđi ti znaš kako nanijeti bol znaš što je oproštaj bez riječi pusti me u sobi i mraku potrgane pjesme i slike da li su jednom značile nije bitno ostaje tek sjenka koja suza u daljini. Nova…


Sat

Ne mogu da se sjetim što si mi napravio te noći… usnula sam pred jutro misleći kako nisam htjela prekinuti sklad okus tvojih usana bio je na mojima osjet tvoga tijela i nježnosti dodirivao me u polusnu tvoje su riječi bile ono što sam željela da drugi govore poželjela sam da zauvijek traje savršeni su…


Što sada želim šaputati sklupčana na klupici u snijegu uz tebe što želim da mi se kaže a ja ne razumijem zar ljubav nije vječna je ako je obostrana ako si pjesnik entuzijast ako si treptaj nestat ćeš iza prvoga stabla u ulici i to će biti odjednom ali zauvijek.    


Neželjena nesuđena nevoljena nevjesta djevojka u svijetu traganja za dobrotom prilagodbe poleta preuveličavanja u svijetu robota bez ljubavi da mi je bilo skriti se u valovima morskim da ne budem sama što je čovjek bez emocija što je žena koja se predstavlja božanstvom tmina je pala na morski grad kiše da padaju dovijeka neće izbrisati…


Trenutak soba spokoja mir u duši isplatilo se čekati upoznavati sebe proći težak neuobičajeni ovaj put ostaviti sve znano ponijeti jedino sebe u daljinu srećom duša ona je snažna nosi krhko tijelo briše suze neću nositi crno hodat ću u bojama jer život je velik svaki dan je nov zatvorit ću oči slušati šum grada…


Reci mi ti gdje si otisla da li spavas ili je to varka kao magla nakon koje izidje cistina u noci…   reci mi ti sto zelis ja osjecam tvoj je put kao hod dok dotices svakim prstom njezne  latice cvijeća raznolikog u ugodi neopisivoj zaogrnut svilom bijelom usne se smijese ti putujes   ovaj…


Put

Što sad zaželjeti osjetiti kada treba novim putem potpuno kada je otišlo ono što sam poznavala kada su moje čežnje ostale nedorečene kada sam sklad željela samo ja čovjek nikada ne zna što drugi osjeća zato sama tražim svoju pjesmu čekajući dragaju me misli a moje čeznutljivo biće mirno spokojno čeka toplinu.


Put

Neka. Neka život teče. Meko moje lice dotakle su suze prsti su ostali skupljati jesensko ovo lišće sve je to u meni moje stvaralaštvo moja snaga moj put ostavljali su me kada sam dala samo čistu ljubav i sada sanjam tišinu osmijeh u prirodi titraj srca nježnost dodira.