Nevjera

Raskopčat ću ovratnik ovome jutru, u magli sakriti podočnjake kišne. Kada se riječi na dlanove slegnu, njima nahranit ću umiruće ptice. Još jednom ću prevariti dan.


Kad raziđu se misli i umor izvuče zadnji smisao iz riječi, pod kožom oslobodim bol novog porođaja, trudovima da utrobu si zgnječim.


In memoriam, lijepa Marijan. Poželjeh ti sreću u smrti, dok slijepi albatrosi oblijetahu brodovlje okovanih mora, lomeći svoja dugopera krila na užarenim križevima neba. In memoriam, lijepa Marijan, dodira sleđenog na mojim sljepoočnicama, pod kojima bubri tvoj najdraži cvijet, o, prelijepo mrtva Marijan. In memoriam, lijepa Marijan. Uspavah te u zipci mramora još toplog od…