PJESMA S KOJOM ZAPOČINJU SVE PJESME

Ovo je pjesma s kojom započinju sve pjesme plava poput gorske rijeke i hladna puna svježine najbistrijeg studenca   crvena poput strasti ljubavi puna ljetom ispunjena   ova pjesma je suza prozirna i zatajna ali ipak samo tvoja   bijela poput snijega bijela poput zime čekanja proljeća   ovo je pjesma labirinta pitalice SRCA (o da SRCA !)   traženja nade   puna tuge puna želja   ova pjesma se sanja po danu usred noći   samo tvoja nitko drugi ne osječa to što osječaš ti možda samo djelič toga…

Ivančica

Moj mala ivančice otkad te spazih u polju punom crvenih makova okrenuh se i ja prema suncu   Moj mala ivančice ne smetaju me tvoji neobični putevi tvoji posebni snovi   poželih pored tebe leči i pratiti tvoje kretnje okretaje iako ponekad se čini da ti gledaš mene čak i tako okrenuta nebu zlatnom    

plavi mjesec/oči

dragulj tijela /promjena i ova napeta koža hoče još   ljubav urla iz pora slatko čekanje / mjesec   blizina nepostojanje čežnja / vrijeme ne poštuje   san / mjesec san /dan   non stop bijeg stanica očaja / ponos   u bazenu sjete pliva plavi mjesec

Astronaut

Pa stvar je takva: Bilo je to prije par godina, bila je malo mlađa od mene..   Ja sam se htjeo malo maziti s njom, uglavnom  nedužne i nježne stvari.   A ona o raspadu Sovjetskog saveza Kubanskoj nuklearnoj krizi bivšem dečku astronautu tko bi se mjerio sa bivšim dečkom astronautom? i četvero-godišnjoj navezanosti na tog gada pa se nadovezala da ona ne pada u naručje baš svakog gada   /i kako je to spor i delikatan proces ; nešto poput pristajanja na svemirsku stanicu /   pa tata joj…

Crno 1

Samo šetač kišom, stranac izbrisanog lica, zamagljenog pogleda   samo šaptač noči tihi šaptaj zvijezdama pljuvačka na ulici   crna zaugljena kora Sunca okrenjena iznutra   pileće iznutrice na hladnoj dasci oštar krvav nož   ali ipak prkos još vjeruje u suprotno        

Muza 1

Tvoj osmijeh / radikala unutar tijela šilo otvoreno srce   kroz zrak / poljubac mozak – radijacija   kako bi bilo pratiti znoj na tijelu tvojem   lijevim zapeščem uzduž ruke “S”? da ! “S” s prstima kovitlati   ramenima se pokloniti usnama polako pratiti kožna izbočenja ocrtavati neke svoje zemljovide   Ah..            

Šapat mrtvih pjesnika

Nad mojom nerođenom kolijevkom na šapatu nošeni mrtvi pjesnici bdiju U zrak bacaju riječi mantre molitve čime buduće uho hranom dave Vatru podpiruju što rasplamsati će se jednog dana peče li peče Svaki od te trojice svoju krv u vatru baca uzajamno kontradiktorno kaotično čak u mojem mozgu će bivati pohranjeni u mojoj temporalnosti  kao da još postoje kao da oni ljubav vode kao da oni razprave vrše kao da oni jedu povravačaju ovo vino što kroz moja usta klizi oni ispred kolijevke moje svoju pakosnu namjeru vrše izvanzemaljski plan…

teleskop

Još uvijek tvoj pacijent ti još uvijek  moja mlada – izgubljena, željko priželjkivani neprijatelj!   Propagandni stroj laganja varanja i mojih UTVARA kreacija   Mislio sam biti uz tebe neka bolja verzija sebe   u blizini tvojoj postojati   na površini tvojih pupoljaka bivati   čitati otiske naših ruku pratiti izohipse i propadati u kožne pore ajajaa   sve osim priznanja to bi najmanje razumjela   iako u tome suština spava      

Mreža

Što sam radio tih dana ?   Kroz  žuljeve sam provlačio mreže i znojem svojim razgovarao sa plimom; iz mora izvlačih ribe, njih sam mukotrpno spremao, slagao, sušio.   I sada kada pitam ruke, što bih raditi htjele ?, pronalazim iste odgovore.   U brazdama, u šarama zapisane riječi.. jedne te iste..   Sudbina to bijaše, grafit na zidu što se ponavlja..   Kao da sjene bacaju ono što inače baca sjene…   Možda to bijaše rezignacija ili neka suluda ideja ogranićenosti koja spopada ljude u malenim stanovima sa lošim…

A1

Napraviti ćeš se od onog materiala kao što bi i ona tvoja zmija s kojom si provodio vruće noći   To vrijeme ne bi isto kao i ono što proveo si pored svoje prave nekako gledano sa današnje perspektive možda bi bilo bolje da si otišao pod hladan tuš   no, put je put nisi mogao znati a kako bi inače znao kako izgleda ništavilo ono nešto suprotno nebitno prazno   šetnja umom obično pomaže   krilima maši nafta će sama doći    

Isprekidana

crni labudovi / tuga jutro  s vjetrom   bombardiranje/užas   odbacuješ tuđe laži svoja laž   vjeđe  otvorene robovima  zbogom   lanac/ jedemo odbijanjem sebe   osluškivanjem tišine /postaješ /    

tijelo/uzbuna

Ovo tijelo/transformacija vrhovima prstiju dodire se čeka   prošetao sam čizme duše samo zvuk / šum valovi topline   statični naboj prasketanje vatra u očima   impuls/ popustiti trenutku      

Zvučna izolacija

CITAT :”Loud, loutish lover, treat her kindly (Though she needs you More than she loves you) ”   Pokušao sam ti držati ruku na ustima ali jednostavno nisam imao želudac da to činim a i nije bilo moguče vrisak je bio glasniji od mojih nježno stavljenih prstiju   Susjedi su me čudno gledali mahali majonezom po supermarketu margarin me je gledao sa tim smješkom “masti, masti – što želiš time reči?”   eho je odzvanjao po podhodnicima kao da je sve vibriralo u tim tvojim bojnim urlanjima   nekako sam…

Elegija

dolazi kiša   s njom putuju ove misli   o sjenama što prođoše ispred očiju   o mladosti – kako dubuko si zasijana u mojoj duši     svo to vrijeme slatko vrijeme na usnama osjećaj prolaznosti gorkog vina zagrljaja   zaboravljenog smijeha sreće   o starosti – po kakvim  brazdama hodaš ? što li si samo stvorila   ili samo gledaš prolaziš   propadaš i čekaš   vječito čekaš   sumornim danima usuprot bacaš kisele osmijehe   u nadi da ćeš prevariti otkucaje   ali tebi se pomalo jebe…

rijeka vremena

Prošlo vrijeme zarobljeno u čahuri nestaloj daleko od dodira daleko od pogleda   dozivaj ! urlaj!   odlazi nepovratno rijeka vremena     ništa jih vratiti neće osjećaji   osjećaji ništa jih vratiti neće   osjećaji ništa jih vratiti neće   osjećaji ništa jih vratiti neće   osjećaji ništa jih vratiti neće   osjećaji ništa jih vratiti neće   osjećaji ništa jih vratiti neće        

Noćna

Ove tamne oči s prezirom gledaju noć dok moje uporno traže tvoje zapešće   ruke nesvijesne promatranja nježno prolaze zrakom trljaju jaknu prsti polako prolaze drvenim šankom dodiruju se pa vade cigaretu otkrivajući te plave žile koje tražim     noć spušta svoj veo ostaju iskre  

Operacija

Operacijska sala (naše ljubavi):   Otvori to svoje prokleto srce   pa makar u njemu bili samo   crvi   otvori to svoje prokleto srce   pa makar  tamo pronašao   gorčinu   Sestro !!!   Nož !!!          

PUT

Ovaj korak   ova put   što prevaliti se mora   nitko   neće   proći   osim tebe   ova krivudava put   je put tvoja   Ova put ne postoji   sam izvesti je moraš   isplesti   izmisliti   iscjediti se ove gorčine   ubiti gnjev   oprostiti   prošlim vremenima   baciti sa sebe   prošlost   ali ne i rješiti se je   ne joj biti rob   ova put   što protivi se   gravitaciji   okreniti je moraš   pojesti je   moraš…