Ovo je pjesma s kojom započinju sve pjesme plava poput gorske rijeke i hladna puna svježine najbistrijeg studenca   crvena poput strasti ljubavi puna ljetom ispunjena   ova pjesma je suza prozirna i zatajna ali ipak samo tvoja   bijela poput snijega bijela poput zime čekanja proljeća   ovo je pjesma labirinta pitalice SRCA (o…


I u jednoj običnoj ženi cijeli jedan svijet -cijeli jedan svemir.   Tisuću zvijezda tisuću sunca.   Preko pogleda, ponekad me, kakvo od tih sunca takne.      


Njišimo se u vjetru njišimo jedini moj cvijete   ptice u daljini cvrkuću donoseći darove ovog proljeća ovog krhkog početka..   Njišimo se u vjetru njišimo jedini moj cvijete  


Moj mala ivančice otkad te spazih u polju punom crvenih makova okrenuh se i ja prema suncu   Moj mala ivančice ne smetaju me tvoji neobični putevi tvoji posebni snovi   poželih pored tebe leči i pratiti tvoje kretnje okretaje iako ponekad se čini da ti gledaš mene čak i tako okrenuta nebu zlatnom  …


Zagrlih me u duhu u naletu sreće tvoja noga obuhvati moje prepone i tijelo se slijepi poput vrućeg krompira uz moje osjetih se kao nikad do sad uz dah tvoj nepresušni izvoru moj    


dragulj tijela /promjena i ova napeta koža hoče još   ljubav urla iz pora slatko čekanje / mjesec   blizina nepostojanje čežnja / vrijeme ne poštuje   san / mjesec san /dan   non stop bijeg stanica očaja / ponos   u bazenu sjete pliva plavi mjesec


Pa stvar je takva: Bilo je to prije par godina, bila je malo mlađa od mene..   Ja sam se htjeo malo maziti s njom, uglavnom  nedužne i nježne stvari.   A ona o raspadu Sovjetskog saveza Kubanskoj nuklearnoj krizi bivšem dečku astronautu tko bi se mjerio sa bivšim dečkom astronautom? i četvero-godišnjoj navezanosti na…


Samo šetač kišom, stranac izbrisanog lica, zamagljenog pogleda   samo šaptač noči tihi šaptaj zvijezdama pljuvačka na ulici   crna zaugljena kora Sunca okrenjena iznutra   pileće iznutrice na hladnoj dasci oštar krvav nož   ali ipak prkos još vjeruje u suprotno        


Tvoj osmijeh / radikala unutar tijela šilo otvoreno srce   kroz zrak / poljubac mozak – radijacija   kako bi bilo pratiti znoj na tijelu tvojem   lijevim zapeščem uzduž ruke “S”? da ! “S” s prstima kovitlati   ramenima se pokloniti usnama polako pratiti kožna izbočenja ocrtavati neke svoje zemljovide   Ah..    …


Nad mojom nerođenom kolijevkom na šapatu nošeni mrtvi pjesnici bdiju U zrak bacaju riječi mantre molitve čime buduće uho hranom dave Vatru podpiruju što rasplamsati će se jednog dana peče li peče Svaki od te trojice svoju krv u vatru baca uzajamno kontradiktorno kaotično čak u mojem mozgu će bivati pohranjeni u mojoj temporalnosti  kao…


Još uvijek tvoj pacijent ti još uvijek  moja mlada – izgubljena, željko priželjkivani neprijatelj!   Propagandni stroj laganja varanja i mojih UTVARA kreacija   Mislio sam biti uz tebe neka bolja verzija sebe   u blizini tvojoj postojati   na površini tvojih pupoljaka bivati   čitati otiske naših ruku pratiti izohipse i propadati u kožne…


NN

Tko zna ? da li ćeš doći u moje srce ponovno, spavati, sanjati….   šaptati , svojim srcem pričati…   slatku tišinu     (Kiša udara u zamagljena stakla auta, uzdasi su glasni..)      


Što sam radio tih dana ?   Kroz  žuljeve sam provlačio mreže i znojem svojim razgovarao sa plimom; iz mora izvlačih ribe, njih sam mukotrpno spremao, slagao, sušio.   I sada kada pitam ruke, što bih raditi htjele ?, pronalazim iste odgovore.   U brazdama, u šarama zapisane riječi.. jedne te iste..   Sudbina to…


A1

Napraviti ćeš se od onog materiala kao što bi i ona tvoja zmija s kojom si provodio vruće noći   To vrijeme ne bi isto kao i ono što proveo si pored svoje prave nekako gledano sa današnje perspektive možda bi bilo bolje da si otišao pod hladan tuš   no, put je put nisi…


crni labudovi / tuga jutro  s vjetrom   bombardiranje/užas   odbacuješ tuđe laži svoja laž   vjeđe  otvorene robovima  zbogom   lanac/ jedemo odbijanjem sebe   osluškivanjem tišine /postaješ /    


Ovo tijelo/transformacija vrhovima prstiju dodire se čeka   prošetao sam čizme duše samo zvuk / šum valovi topline   statični naboj prasketanje vatra u očima   impuls/ popustiti trenutku      


CITAT :”Loud, loutish lover, treat her kindly (Though she needs you More than she loves you) ”   Pokušao sam ti držati ruku na ustima ali jednostavno nisam imao želudac da to činim a i nije bilo moguče vrisak je bio glasniji od mojih nježno stavljenih prstiju   Susjedi su me čudno gledali mahali majonezom…


dolazi kiša   s njom putuju ove misli   o sjenama što prođoše ispred očiju   o mladosti – kako dubuko si zasijana u mojoj duši     svo to vrijeme slatko vrijeme na usnama osjećaj prolaznosti gorkog vina zagrljaja   zaboravljenog smijeha sreće   o starosti – po kakvim  brazdama hodaš ? što li…


Prošlo vrijeme zarobljeno u čahuri nestaloj daleko od dodira daleko od pogleda   dozivaj ! urlaj!   odlazi nepovratno rijeka vremena     ništa jih vratiti neće osjećaji   osjećaji ništa jih vratiti neće   osjećaji ništa jih vratiti neće   osjećaji ništa jih vratiti neće   osjećaji ništa jih vratiti neće   osjećaji ništa…


Ove tamne oči s prezirom gledaju noć dok moje uporno traže tvoje zapešće   ruke nesvijesne promatranja nježno prolaze zrakom trljaju jaknu prsti polako prolaze drvenim šankom dodiruju se pa vade cigaretu otkrivajući te plave žile koje tražim     noć spušta svoj veo ostaju iskre  


Operacijska sala (naše ljubavi):   Otvori to svoje prokleto srce   pa makar u njemu bili samo   crvi   otvori to svoje prokleto srce   pa makar  tamo pronašao   gorčinu   Sestro !!!   Nož !!!          


PUT

Ovaj korak   ova put   što prevaliti se mora   nitko   neće   proći   osim tebe   ova krivudava put   je put tvoja   Ova put ne postoji   sam izvesti je moraš   isplesti   izmisliti   iscjediti se ove gorčine   ubiti gnjev   oprostiti   prošlim vremenima  …