skliznula si u moj san ko dijete niz tobogan i uvjerila si se tad da izgleda ko tvoj stan plava je za cvijeće vaza gore svijeće ,ljubavi oaza svila ,zavjesa od mirisa valentinovo,naše,idila na stolu ,poklon na podu,papuče na prozoru,kapi na vratima,zvonim ja skliznem u tvoj stan ko dijete niz tobogan ko uhu glazba ugodna…


prepravljamo pravila jutra vedrog bojom kotrljamo se ulicama gradova pod morem lijepimo se versama na radostan pjev ptica početnička sreća,nazvala te mojom masira nam stopala suptilna daljina slobodi ljubav poklanjam ,što u oku ti sni uz dubok naklon prošlosti mi mijenjamo smjer preskočimo nevažno i prasnimo u smjeh frekvence te titraj ubrzava dah boli sve…


  jednom kad, pogledaš preko ramena kroz procjep naslaga te igre vremena i vidiš me, kako ti prilazim ushićeno ,radoznalost tvoju pomazim oči sjaje, sjajnih bisera zrncima uhu uzdah,šapat ispod kose trncima leptiriče ti u trbuhu vodim na ples glasom privlačim te polako,ti mene uvukla si već u polja svojih nemoći,skupa tonemo riječ po riječ…


melodija se šulja ko lupež od zanata noć pretresa krišom, džepari dan i provaljiva sna ti vrata nikog nema nisi sam molitva to li je il naredba od Boga puls svemira il ništa od toga možda to znak šalje radoznali mrak detalj neki sitan previđen,bitan možda ti prošlost javlja daje dobro da se opravlja novo…