Dirigiraš mojim otkucajima srcaKao ja tvojom  kosom dok memeom potvrđuješ Da ću je umastiti Osluškuješ moje molbe dok ti se javljam Kako ću se iskrasti da bi u dijadi gledali sunce potežem za riječima da bi umanjio svoju nesnađenost Kao što potežem uzicu dok Luna njuši travke no o tome si saznavala jedino preko videa…


Pokvarene rave sat nave Pa se jedna od njih u svojoj nepretnosti Da namjesti tu napravu po kojoj ravnamo naše živote I žalujemo za neprolaznim satima Izlane Da mene motriš Dozvoliš da te podbadaju Iako ti uzvraćanje na uvrede nije strano One su dio istog društvenog miljea Kao i ti Predbacivala bi im da su…


  Protrčala je pored prolaznika Koji su joj suzili prostor nesmetanog istraživanja prirode Kada bi barem imali malo više obzira Prema njoj i njenoj uplašenosti Koja se ogleda u titraju tijela Svoju sam torbu čvrsto primakao uza se Iako će ona uvijek moći protrčati ispod mojih nogu Zabrinjavalo me to što je nisu opazili Onako…


Razne boje na njenoj salivenoj odjeći upadaju u oči kao podatci o životinjskim pergamentima u vrijeme općeslavenskog jezika kao uljanica što je osvijetlila njeno netaknuto tijelo što se okreće za onima koji odvode u duhovnu stupicu ovješeni plakati “stan se prodaje” na neobično sivim stambenim zgradama u Osijeku prelamaju se preko pleća osvještenog kritičara svega…


DOBA

U ljeto kada duboki žamor prošumi kroz ispucalu koru stabla kruške i moje srce došepesa do majčinih stopala crvenih od boravka na hladnome crvenih od hodanja po iglicama prisiljenog boravka pod budnim motrenjem prerano umrloga u jesen kada bakinu tek nataknutu svilenu maramu natopi kiša narušivši joj vrijeme intime u proljeće kada djeca trčkaranjem sruše…


Čujem zveket staklenih zvona Zaklonjenih pod kupolom smrti Ne želim da mi od nje ostane crnina Ne želim da ostanu samo mantija i odjeća Čujem struganje kolica Poduprtih razveseljenim duhom Nekog starog doseljenika Milujem njegove bore Kao što sam milovao rub stranice kreveta Kada je odlazio na otupljujući rad privatnika izrabljivača Stišavam jauk zbog nenadane…


ZABORAV

Zaboravi da si ju sreo kada je zima tvoj sivi grad uzela pod svoje zaboravi da si ju sreo kada su svi zatitrali vidjevši njen pusteni šešir kojega si možda domislio da prekriješ buktinju u njenoj glavi znaš da ju ona sili da racionalno važe koliko si vrijedan zaboravi da si ju sreo kada si…