Tako su naše svečanosti bile nekako teške opterećane redosljedom usiljenost je vrebala ispod četiri noge stola nevidna osjetna iznuđujući svu ozbiljnost i nategnutu opuštenost tako je bilo i jest u jasnom nizu misli o tome


S mjesta gdje osamu guta sita i presita odlukom do utočišta kroz mrak oko joj zna put broji koraka sedam i nježno tiče vrata da ne zacvile spušta tijelo u meko ga svija ruke plete da obuzda svoje nemire i mirno putuje u stvarno -nestvarno  


Navir misli snu ništi lice noć je nestvarno bijela bijela do nevjere glasnost se odbija od ruba uha na bjelinu polegla tišina predugo je do jutra