U našu povijest zakoračila je Čista, vječna Ljubav Što otvori nam nebeska vrata Nezasluženo Uzvisiše se Križ i patnja da unište Grijeh Da unište Smrt Milost nesaglediva, Milost nepresušna Spusti se u blato – u ljudsku bijedu Poprimi ljudskosti teret Riječ, Logos, Vječnost u Trojstvu postade Krhko Dijete na slamici; Čovjek na križu Koji plamti…


Sjećam se… Sjećam se samostana, visoke sobe; U daljini mistični zvuci zbora. Vani je sipio snijeg; iza rešetaka vidjelo se Kako tiho pada i pada. Velik mir u duši; Na zidu slika Krista; sablasni glas tišine. On je bio ovdje , bio je sa mnom. Bio sam Izvan svijeta, bio sam siguran. Sneno je Padao…


O čemu da pjevam, koja je svrha? Zar nije šutjeti bolje? Čemu Sizifov kamen gurati do vrha, Kad znam da past će odmah dolje?   Zašto da tražim smisao svijeta, Kad ljudski um tomu dorastao nije? Božanska ljubav u njemu je sveta, Ona neprestano prožima i grije.   Zato, prijatelju, koračaj mirno zelenom Travom; vjera…


Kapi kiše, kapi kiše, kapi kiše Padaju na grad, padaju na moju dušu. I kiša pada iz nebesa na ovu suznu dolinu, Pada i pada i grad se kupa u kiši.   Kroz prozor gledam kišu kako pada i pada, Gledam toranj crkve sav u kiši, Gledam mokre, kišom oprane ceste, I gledam svoju mokru…


Duboka, mračna šuma. Samoća. Šum kiše. Neizreciv mir usred Tame stabala. Magla. Pokisli papir. Sjedim na panju i bacam ove riječi Obasjane mirom prirode. Papir se razmače; evo i prve pahulje Snijega. Nevoljko ustajem i vraćam se Nekom drugom svijetu…